Bivšu učesnicu Velikog Brata, Tatjanu Jovančević, svi je pamte po tome što joj je u mladosti amputirana noga, o čemu je govorila pred kamerama rijalitija Velikog Brata, a prije dvije godine joj je dijagnostikovan i rak dojke, piše Kurir.

Sada, i pored svega ružnog što joj se desilo, živi punim plućima.

U ispovijesti je otvoreno pričala o bolesti, učešću u rijalitiju, teškom periodu koji je iza nje, a podijelila je i najintimnije detalje iz svog života.

Mnogi je pamte po učešću u Velikom Bratu, a ona je sada progovorila o tom periodu.

-Molila sam tada da izađem napolje, a privatno sam mnogo veći borac. Mislim da nisam sebe prikazala onakvom kakva zaista jesam, zato bih voljela da dobijem novu šansu. Tada je bilo jako teško učestvovati u rijalitiju. Sjećam se jedne anegdote kada sam imala problem s protezom. Odmah su zvali protetičara da mi pomogne, a onda su mi stavili crni povez na oči da ne vidim. Ista situacija se desila i kad sam slomila zub. Nismo imali nijedan odsto dodira sa spoljašnim svijetom.

Tanja se prvi put razboljela 1996. godine.

-Bila sam mlada i zdrava osoba, bolest je samo odjednom došla i promijenila zauvijek moj život i sudbinu. Rak u mladosti nije bio jedini udarac za mene. U tom periodu sam se zabavljala s dečkom kojeg sam mnogo voljela. Ta veza je bila pred brakom, željeli smo i dijete. Moj tadašnji dečko je bio iz imućne porodice. Imao je solarijum u kući i ja sam stalno išla u solarijum, nisam pravila pauzu, svaki dan. Izlazile su mi fleke po leđima, ali ni za to nisam marila. Osjećala sam ponekad kao da mi trnci prolaze kroz tijelo, neko žarenje… Legla sam zdrava, sljedeći dan sam ustala bolesna. Dva mjeseca doktori nisu mogli da ustanove šta mi je, samo mi je odjednom buknula noga i stavili su mi je u gips. Znala sam šta me čeka. Tadašnji dečko, za kojeg sam mislila da će mi biti muž, ostavio me je na bolničkoj postelji. To je bio jako bolan udarac – rekla je ona za Kurir i otkrila kako se osjećala tada.
 

-Jako loše, krivila sam ga za to što mi se desilo… Da nije bilo njega, ne bih ni išla u solarijum. A da nije bilo solarijuma, možda mi se nikad i ne bi desili kancer i amputacija noge.
 

Prije dvije godine je preživjela i rak dojke, kao i operaciju i hemoterapiju.
 

-Imala sam 48 godina kada sam napipala nešto na dojci. Izvađeno mi je 16 limfi, operisane su mi obje dojke, a jedna mi je odstranjena. Nikad neću zaboraviti kada mi je doktor rekao: “Tanja, idemo da spašavamo glavu”, a ja sam na to rekla: “Ostala sam bez noge, ne želim i bez dojke”. Ja dobro znam šta je rak. Pitala sam ga da li je to jedini način da preživim. Kad se skinem, nema me ni pola, to me najviše boli… Teško sam to podnijela, nisam se osjećala kao žena.
 

Kolege iz rijalitija su joj pomogle u najtežem periodu.
 

-Pobjednik “Velikog brata” Arsa i Manuel su mi uplatili novčanu pomoć u tom periodu. Jako sam im zahvalna na tome, oni su čiste i dobre duše. To me nije iznenadilo s obzirom na to da se Manuel i u rijalitiju pokazao kao dobar momak, oko svega mi je pomogao.
 

Ipak, danas teško živi i prima pomoć.
 

-Nažalost, više ne mogu da radim. Kao invalid, od države sam 2012. godine dobila stan, a sada primam pomoć. To je za mene dovoljno, ali opet, voljela bih da mogu sebi da priuštim još neke stvari za bolji život.
 

-Bila sam model. To me sada, kada se vratim u prošlost, najviše i zaboli. Kajem se što nisam nastavila s modelingom. Kad su mi odsjekli nogu, odsjekli su mi i krila. Na početku karijere sam imala dobru ponudu od jedne italijanske kuće da reklamiram donji veš. Nudili su mi i stipendiju, ama baš sve bi mi platili, a od iznosa koji je stajao na ugovoru, namlatila bih se para. Mene je bilo sramota da se slikam u donjem vešu i da to reklamiram. Trebalo je to da uradim, imala bih para i para. Ali kao i svaka mlada osoba, rekla sam “ima vremena”. Vremena nije bilo, kao ni nove prilike.
 

Tanja je otkrila i da je bila kidnapovana prije više od 30 godina.
 

-Oteta sam 10. avgusta 1989. godine. Ti ljudi su mene vrebali duže vrijeme. Vidjeli su me na jednoj reviji, gdje smo se upoznali, a potom na još jednom događaju. Poznavala sam ih. Tokom posjete baki u Bosni, oni su me kidnapovali. Držali su me tri mjeseca zatvorenu u podrumu, prije nego sto sam uspjela da pobjegnem.
 

Ljubavni život, kako kaže, trpi, jer ima mnogo predrasuda.
 

-Sad sam trenutno sama, već tri godine. Imala sam nekoliko veza gdje je postojala velika ljubav, ali ovo je Balkan. Ima mnogo predrasuda. Dosta su se roditelji mojih partnera miješali u naš odnos. Nikad neću zaboraviti da je mom tadašnjem dečku otac rekao: “Kupi karavan jer ćeš je cijeli život voziti u kolicima”.

(DEPO PORTAL/dg)