Izvor: Al Jazeera Balkans
Piše: Marwan Bishara

Američka bliskoistočna diplomatija i izraelski rat u Pojasu Gaze su dvije strane istog novčića. Napori Washingtona da zaštiti Izrael dok on vrši ratne zločine u Palestini upleli su ga u još jedan rat, koji prijeti da zahvati cijelu regiju. Od kako je izraelska vojska pokrenula krvavi napad na Gazu početkom oktobra, administracija Joea Bidena je rasporedila najbolje mornaričke udarne snage, uključujući dva nosača aviona, na Bliski istok kako bi upozorila kritičare i umirila saveznike. Osim toga, SAD je poslao vrhunskog diplomatu da izvršava izraelske naredbe u arapskim prijestolnicama i kupuje vrijeme za izraelsku vojsku da “završi posao“ u Gazi.

Na sastancima s arapskim zvaničnicima, državni sekretar Antony Blinken odbacio je svaku kritiku ponašanja Izraela u ratu, u kojem ubija stotine, a ranjava hiljade Palestinaca svaki dan. Ponavljao je neistinite zvanične izraelske izjave i odbijao svaki razgovor o prekidu vatre, pružajući bezuvjetnu američku podršku sveobuhvatnom ratu Izraela protiv Palestine. Ali, kako je Izrael pojačao bombardiranje bolnica, škola, džamija i stambenih zgrada i nastavio s kopnenom invazijom gusto naseljenog Pojasa Gaze, Bidenova administracija je prenijela naglasak sa priče o ratu na priču o budućem miru.

Kako je Abbas obradovao Blinkena

U trećoj posjeti ovoj regiji, prošle sedmice, Blinken nije uspio suzbiti posljedice rata u Gazi ili ublažiti bijes i razočarenje u arapskim prijestolnicama. Arapski ministri s kojima se sastao osudili su izraelske ratne zločine, izražavajući zaprepaštenost velikim brojem ubijenih, koji je premašio 10.000 ljudi. Blinken je pokušao skrenuti fokus sa rata. Pokušao je ubijediti arapske čelnike da prestanu govoriti o prekidu vatre i počnu govoriti o željenom “trajnom miru“, koji će uslijediti. Ali, njegovo nestvarno obećanje mira naišlo je na nezainteresiranost u arapskim prijestolnicama, koje odbijaju govoriti o “danu poslije“, barem u javnosti, prije nego što SAD pristane pozvati na trenutni prekid vatre.

SAD je poslao vrhunskog diplomatu da izvršava izraelske naredbe u arapskim prijestolnicama i kupuje vrijeme za izraelsku vojsku da “završi posao“ u Gazi

Blinken je naišao na bolji prijem u sjedištu Palestinske samouprave u Ramallahu, na okupiranoj Zapadnoj obali. Predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas pozdravio je američke inicijative, pristajući preuzeti Gazu u kontekstu sveobuhvatnog postratnog mirovnog sporazuma. Ovo je zaista nevjerovatno, kako u pogledu cinizma, tako i u pogledu naivnosti. Cinizam proizilazi iz dosluha Palestinske samouprave s genocidnim ratom u Gazi koji podržava Amerika, gdje 2,3 miliona Palestinaca pokušava preživjeti paralizirajuću blokadu i intenzivno bombardiranje od Izraela. Iako je Palestinska samouprava osudila izraelske ratne zločine u Gazi i predvodi arapske diplomatske napore u Ujedinjenim narodima, u isto vrijeme je ugušila sve oblike palestinskog protesta protiv rata.

Još gore, u vrijeme kada je Izrael intenzivirao vojne upade na okupiranu Zapadnu obalu, uključujući grad Ramallah, uhapsivši hiljade, vodstvo Palestinske samouprave nije se oglasilo. I kada su nasilni jevrejski doseljenici pojačali napade na palestinske seljane, Abbas je ostao jezivo ravnodušan. Abbasova lakovjernost leži u njegovom slijepom vjerovanju da je Bidenova administracija, koja je saučesnik u genocidu u Gazi, sposobna i voljna donijeti pravedan mir za Palestince. Kada bi samo mogao zadržati mir na Zapadnoj obali još malo, dok Izrael desetkuje Gazu, razmišlja on, uskoro bi mogao vladati Gazom u kojoj više nema Hamasa. Koja farsa!

Fašisti i fanatici imaju parlamentarnu većinu

Očito je da je i sama ideja o Palestinskoj samoupravi koja se vraća u Gazu uz pomoć izraelskih borbenih aviona i tenkova koji su je srušili do temelja budalaština. Abbas i ostali mora da su u zabludi kad misle da Izrael troši krv i novac kako bi predao Zapadnu obalu i Gazu njihovom nekompetentnom režimu. Zapravo, izraelska vlada ne krije planove da zadrži potpunu kontrolu nad Pojasom, neograničeno. Ako zaista vjeruju da će im postratni, pobjednički Izrael pomoći da uspostave nezavisnu državu s Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom, i ja bih im mogao prodavati maglu.

Kada bi samo mogao zadržati mir na Zapadnoj obali još malo, dok Izrael desetkuje Gazu, razmišlja on, uskoro bi mogao vladati Gazom u kojoj više nema Hamasa. Koja farsa!

Zašto bi, zaboga, Biden trošio politički kapital, još u izbornoj godini, na uspostavljanje nezavisne palestinske države? Ako se njegova administracija ne može osloniti na Izrael da prihvati dvodnevnu ili čak dvosatnu humanitarnu pauzu, da spase živote ili da sačuvaju obraz, kako bi, pobogu, uvjerila izraelsku vladu i društvo da prihvati dvodržavno rješenje?

Amerika će u stvarnosti biti pod velikim pritiskom da nađe ijednu stranku u Izraelu, a kamoli veliku, spremnu okončati ilegalna naselja i povući se sa okupiranih teritorija da bi zauzvrat dobila mir s Palestincima. Fašisti i fanatici koji sačinjavaju izraelsku vladu jedinstva i imaju apsolutnu parlamentarnu većinu danas razmišljaju o novim načinima da istjeraju Palestince, a ne da ih nagrade s vlastitom državom.

Krvave okupacije, ilegalna naselja i opsade

Amerika bi, u najboljem slučaju, pod trenutnim okolnostima, mogla izvršiti pritisak na Izrael da prihvati  poludržavu na polovici Zapadne obale kojom bi upravljala Palestinska samouprava, u zamjenu za punu arapsku normalizaciju i vrtoglave cifre američke pomoći. Uoči američke invazije na Irak prije 20-ak godina, predsjednik George W. Bush je, također, predložio “viziju dvodržavnog rješenja“ i osmislio, zajedno s Evropljanima, međunarodnu mapu puta za postizanje tog cilja “dan nakon“ rata. I, koji je rezultat? Još iste krvave okupacije, ilegalnih naselja i opsade, zajedno a vječnim ratovima koji su napravili haos u regiji.

Nema izraelskog Charlesa de Gaullea da okonča okupaciju, niti izraelskog Frederika Willema de Klerka da okonča ovaj rasistički sistem aparthejda

Istina je da, zahvaljujući bezuvjetnoj podršci Amerike, ne postoji izraelski mirovni partner s kojim se može pregovarati, danas ili “dan poslije“. Niko. Ništa. Nema izraelskog Charlesa de Gaullea da okonča okupaciju, niti izraelskog Frederika Willema de Klerka da okonča ovaj rasistički sistem aparthejda. Samo s narodnim otporom i direktnom uključenošću međunarodne zajednice kao cjeline može Izrael biti prisiljen, kao što su bile prisiljene Francuska i Južna Afrika, da odustane od svog rasističkog kolonijalnog projekta.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(AJB/DEPO PORTAL/ad)