Nedžad S. Hadžimusić/ Diplomatija, pokazna vježba (4. Dio)
Napokon, u odori šefa mega sektora Multilaterale, na bijelom konju uđem na kolegij ministra da primim spore, ali dostižne čestitke
27.10.23, 22:06h
Izvod iz trećeg dijela ... Odjel za UN u Sektoru je samo 'poštansko sanduče' relevantnih informacija iz DKP BiH, kao i onih iz različitih resora Vijeća ministara i ostalih institucija u BiH. Finalnu verziju, kompoziciju i punching lines nacrta govora, 'srce' platforme i talking points za posebne susrete sa predstavnicima strateških partnera, u principu radi šef Sektora, pod uslovom da ima adekvatno iskustvo i prepoznatljiv rukopis;)
XI
Bilo je i ima ih još sličnih, naoko proaktivnih Odjela u Musali 2 (adresa MVP BiH). Primjerice, Odjel za kadrovske poslove, u postdejtonskoj BiH donedavno pod strogom dubokodržavnom kontrolom njena tri politbiroa – u političkom Sarajevu, Banjaluci i zapadnom Mostaru. Konsekventno, u tom elitnom resoru ('izlogu države') i po njenim DKP u svijetu naplavila se tušta i tma raznoraznih spodoba, polusvijeta, netjaka, amidžića, karijernih kriminalaca sa lažnim diplomama, krtica-djelatnika Službe etc. Naravno, bilo je i ima ih i danas (bis) jednocifrenih izuzetaka u sva tri etno-korpusa plus Ostali, koji samo potvrđuju sumorno pravilo predominantne negativne selekcije – svekolike korupcije i nepotizma vulgaris.
Logično, u takvom ambijentu radni raspored po cijeloj veritkali od spremačica, vozača, pa dalje preko šefova odjela, pomoćnika ministra, sekretara, kao i onih u DKP (opet od vozača, sekretarica, konzula, ambasadora) pa do vrha MVP se doslovno dilao po etno diktatu i pripadajućem cjenovniku na tri dominantna divana. Lozinka za 'održivo' brukanje ove - za jedne Nemoguće, za druge Hiljadugodišnje, za treće Eldorado 'države' glasi: ne-diraj-naše-ne-diram-vaše korisne idiote.
Bilo je i ima ih i danas (bis) jednocifrenih izuzetaka u sva tri etno-korpusa plus Ostali, koji samo potvrđuju sumorno pravilo predominantne negativne selekcije – svekolike korupcije i nepotizma vulgaris
To je tako glatko išlo prije, a nešto malo teže nakon osnivanja Državne službe, te i te godine. Onda se baš autoru ovog teksta desilo da nakon čiste-ko-suza pobjede na prvom ikad konkursu za Pomoćnika ministra za multilateralu u MVP-u BiH, dobije uredno Rješenje za raspored - tek nakon 8 mjeseci zadrške (!) - jer sam 'poremetio gvozdeni politički dogovor' po kome je upravo to rukovodeće mjesto obećano predstavniku/pripadniku hrvatskog korpusa u Firmi.
Probala je uigrana ekipa bošnjačkog korpusa u Musali 2, udruženog sa partnerima iz drugog i trećeg, da me 'riješe' galantnom zamjenskom ponudom rasporeda na mjesto šefa Odjela za ljudska prava. Tu fensi poziciju je rečena ekipa rutinski držala u pričuvi – za polusvijet u MVP koji ima jake prijatelje ili rodbinu u dubokoj državi i ništa više. Ili pak za povratnike iz DKP koji imaju formalne uslove, a nemaju niti jedan od ona 3C - cuore, cervélo, cohones, pa hitro pristaju na daj-šta-daš. Tako su mi, po jednom hrabrom i smrtno ozbiljnom šefu Odjela za kadrovske poslove (potrčku određenog pomoćnika ministra za opšte poslove), šanerski drsko ponudili gotovo rješenje za raspored na rečeno mjesto. Koje sam lagano pročitao, potom dijagonalno X 2 prekrižio, pa hladno poderao i vratio zaleđenom pismonoši - za uspomenu i dugo sjećanje.
XII
U međuvremenu, desio se epohalan pomak: Državna služba VM za žalbe, slava joj, učinila je ozbiljan pionirski iskorak prema vladavini Zakona i rudimentarne pravne države. Sasvim ispravno je mom slučaju suspendirala gvozdeno etno pravilo da bi u moju korist i za Više Dobro, uradila Rješenje o mom rasporedu na mjesto koje mi pripada 1/1 kao pobjedniku na konkursu. Napokon, u odori šefa mega sektora Multilaterale, na bijelom konju uđem na *Kolegij ministra da primim spore, ali eto - dostižne čestitke;)
Probala je uigrana ekipa bošnjačkog korpusa u Musali 2, udruženog sa partnerima iz drugog i trećeg, da me 'riješe' galantnom zamjenskom ponudom rasporeda na mjesto šefa Odjela za ljudska prava
Sutradan, tačno u podne, sekretarica mi najavljuje uvaženog kolegu (rah.) Adnana Hadžikapetanovica (u daljem tekstu A.D.), tada pomoćnika ministra za opšte poslove koji ulazi u stilu, sa konkretnom čestitkom-maksuzijom: donosi, 'jer naša Ekselencija nije svako', ne jednu nego 2 boce vrhunskog francuskog šampanjca i bocu V.S.O.P. konjaka, pride. Iskreno žali što sam se toliko načekao oko ove 'stvari', ali evo nas 'sada smo kolege, pomoćnici ministra u fulu', veli on. Da bi mi, ne zadugo potom, tada i tada uzeo muštuluk kako je 'upravo pobijedio' na konkursu Državne službe za izbor sekretara MVP(!). Kakav je red, uzvratim kolegi srdačnom čestitkom i kolekcijom jednakopravno probranih francuskih pića i digestiva.
Budimo realni, svi uzduž i poprijeko ovdje i šire u regionu znaju da je A.D. u međuvremenu razvio nedodirljive veze u ultra korumpiranom političkom establišmentu i bratski uvezanom regionalnom podzemlju. Ukratko, bio je idealan saradnik - sa sve notornim osobnim pisarom i još par hulja probranih u/izvan MVP-a - spreman da izvrši sve naloge duboke države, kaprice i želje njenih visokih dužnosnika. Nema greške, sve po naputcima i pod budnim okom & blagoslovom ovih i onih Službi.
Nota bene: zauzvrat A.H. je glatko napravio impresivnu karijeru u Musali 2. Krenuo je 'upstaires' od mjesta šefa Odjela za vozni park, pisma i poštanske pošiljke i sl.(!). Da bi se navodno, 'sa kupljenom fakultetskom diplomom pravnika' banjalučkog, tog jednog u masi instant fakulteta u ovoj zemlji, probio do mjesta pomoćnika ministra za opšte poslove, pa do sekretara MVP-a. Kao 'Lun kralj ponoći', vozio je po Sarajevu i šire 24/7 službeni BMW, sa diplomatskim tablicama (DKP Zagreb) i rotirajućim svjetlima (!?). U međuvremenu, sve uredno zadokumentovane intervencije tada zamjenika ministra vanjskih poslova Antona Rilla glede nužne revizije školske spreme i (ne)vjerodostojnosti fakultetske diplome sekretara Hadžikapetanovića ostale su bez odgovora nadležnih. Na mjestu sekretara MVP-a dočekao je i/ili ispratio 5 ministara-prolaznika_ca: Ivanića, Lagumdžiju, Alkalaja, Crnadka, Turković. Preselio je na bolji svijet (17.03. 2021.g) u jeku epidemije korone.
XIII
Kako je tako je, krenem jako sa nužnom perestrojkom u do boli zapuštenom Sektoru multilaterale i pripadajućih DKP. U prevodu, da se ozbiljno i učinkovito miješam u svoj posao.
Po mom multilateralnom ukusu, u mreži DKP, u Misiji BiH pri UN, tada je radio kako treba sjajni ambasador Mirza Kušljugić, sa izvrsnim zamjenikom Milošem Pricom. Isto važi za ambasadora Igora Davidovića u Vašingtonu koji, po definiciji neprikosnovenih gabarita SAD, nadilazi puku bilateralu.
Budimo realni, svi uzduž i poprijeko ovdje i šire u regionu znaju da je A.D. u međuvremenu razvio nedodirljive veze u ultra korumpiranom političkom establišmentu i bratski uvezanom regionalnom podzemlju
Kolega Davidović bio je svojevremeno ozbiljan prvoovlašteni pregovarač ispred BiH sa Europskom unijom, stanovito agilniji od njegovog 'rivala' po definiciji, šefa Direkcije za europske integracije (DEI) – uvaženog kolege Osmana Topcagića. Taj svestrano cjenjeni ratni i poratni sekretar MVP-a, pa direktor DEI, odnedavno je povratnik iz penzije u DKP London, izravno sa famozne 'Bećirovićeve liste'. Po vokaciji matematičar, činovnički odmjeren i nagodan, Osman T. zvani 'Brkica' je po definiciji vlasnik dosta zanimljive 'baze podataka', pa upravo zato ima 9 samozatajnih-ne-talasaj života.
Obaska, u ovu grupu odlikaša i vrlodobraša spadaju Josip Brkić, tada vrlo cijenjen ambasador u Madridu (danas zamjenik ministra), a naročito moja najbolja učenica Lidija Topić, koja nas je, nažalost, prerano napustila.
Kadrovski status quo u ostatku 'moje teritorije' (Brisel-NATO/EU; Beč-OSCE/IAEA etc; Strazbur-VE, Ženeva-WHO/UNECE etc), onda i danas grosso-modo je srednja žalost, a ponegdje i apsolutni odron. Da ne griješim dušu, kod stanovitog broja onih potencijalno dobrih, riječ je onda i danas prije o kroničnom odsustvu pravovremenih i preciznih instrukcija iz sjedišta MVP - onoga što se u ozbiljnim firmama zove: permanent and timely guidance.
Dok je u sjedištu MVP u moje vrijeme, zatečeni status quo u Sektoru 'krasila' kronična kadrovska nepopunjenost, drastičan deficit znanja i višak zaštićenih neznalica. Da ne griješim dušu na bis, oni/e koji su bili iole 'pismeni' i vrijedni dobili su moju pažnju, dragocijeno vrijeme i ozbiljnu pouku. Istina, mnogi iz te kategorije su dobili PTSD (abrev. in English) tokom nužnog drila, jer bez oštrog treninga i muke nema nauke.
U sjedištu MVP u moje vrijeme, zatečeni status quo u Sektoru 'krasila' je kronična kadrovska nepopunjenost, drastičan deficit znanja i višak zaštićenih neznalica
Utoliko više prija i veseli me nepatvoreni osobni i profesionalni respekt takvih i njima sličnih 'dužnika' iz sva tri etno-korpusa, jer su se u međuvremenu potvrdili u ovom lijepom zanatu – and we still keep in a rather pleasant touch.
XIV
Normalno, sa perestrojkom krenem od DKP u Briselu, sjedištu EU i NATO gdje sam, da se ne lažemo, u svom-na-svom u svakom pogledu o čemu je bilo riječi u ranije objavljenim dijelovima ovog osvrta. Usput, mnogi prijatelji ovdje i vani idu dalje: insistiraju da je Brisel neprikosnoveni 'pupak Europe' i da sam tamo, u preteška vremena za mladu međunarodno priznatu (bivšu Republiku) BiH bio i ostao *GOAT ili second to none.
Dakle, u svojstvu prvog legitimnog pomoćnika ministra za multilateralu i kopredsjedavajućeg Državne komisije za NATO, sa dream timom članova iste, ishodim da budemo uskoro pozvani u sjedište NATO, plus nekoliko glavnih gradova zemalja članica - u ozbiljnu radnu posjetu. Ambasada SAD u Sarajevu nas ljubazno drži u toku oko detalja posjete koju tada priprema i koordinira njhova second to none (bis!) Misija SAD u sjedištu NATO, Brisel, Belgija.
Po dolasku u Brisel, kakav je red, uredno najavimo kurtoaznu posjetu našim DKP tamo. U Misiji BiH pri NATO, potrefilo se da je njihov šef, ambasador Sven Alkalaj 'upravo otputovao u SAD, jer nešto mu je iskrslo i neće ga biti tu do kraja naše posjete'. Ovo je više začudilo naše američke domaćine nego nas. Jer svi znamo da taj naš čovjek u Briselu nije onomad bio baš Fred Astair u zanatu i da rečena Komisija, u međuvremenu, nije bila nimalo impresionirana njegovim minulim radom tamo.
Ništa lično i tome slično, jer bili smo si do tada bilateralno dobri, maltene srdačni, pa sam mu 'u tom kontekstu' jaranski, u više navrata 1 na 1 poručio: 'stari, don't push your luck. Pripazi na tvoje tabloidne izvještaje, i ne pretjeruj sa svako-malo presmješnim zahtjevima za službeni (sic!) dolazak u Sarajevo - jer kao tvoj nadređeni, prvi se u vertikali pitam jesu li takvi učestali zahtjevi (ne)opravdani.'
Svi znamo da taj naš čovjek u Briselu nije onomad bio baš Fred Astair u zanatu i da rečena Komisija, u međuvremenu, nije bila nimalo impresionirana njegovim minulim radom tamo
Ali džaba sam krečio. Nakon mog novog 'njet' na još jedan njegov zahtjev za bezpredmetan dolazak u Sarajevo, isti me nazvao i 'granatirao drskim kafanskim psovkama', na koje je dobio adekvatan (jalijaški) odgovor. Da bi se taj naš duel potom u Musali 2 volšebno konvertovao u ekspresno pokretanje skarednog disciplinskog uzp-a kontra nepoćudnog pomoćnika ministra - mene. U kojem su me glavni 'svjedoci optužbe' na čelu sa zoroosvetnikom Svenom, optužili za svašta-nešta, plus, za - read my lips: A n t i s e m i t i z a m (!).
Nije šala, to je bila konfekcijska dibidus loša ideja, osim što je bila drska i prebezobrazna. Naravno, sva ta uzp ujdurma se strovalila pred Disciplinskom komisijom Agencije za državnu službu (ADS), kojom je predsjedavao uvaženi Aljoša Čampara, tada sekretar Zajedničkih službi PSBiH. Nota bene: prvi čovjek ADS je u ta doba bio moj poseban prijatelj i kolega Jakob Jaki Finci, veleuvaženi predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.
XV
Nedugo nakon tog nemilog događaja, stvari su se stubokom okrenule: bivši šef Misije BiH pri NATO postao je moj šef u Musali 2. Sven Alkalaj, nedodirljivi prvi favorit tadašnjeg člana Predsjedništva BiH dr. Harisa Silajdžića, postao je ministar vanjskih poslova BiH. Nakon manje-više očekivanih Svenovih prvoloptaških kaprica, ubrzo smo uspostavili civiliziranu i produktivnu saradnju. O čemu zorno svjedoče vrijedni prodori BiH na međunarodnom planu u tom periodu, o kojima je bilo riječi ranije - uključivo moj odlazak na novu dužnost u Zagreb.
Jer, konac odijelo krasi: za 'kaznu' ne-prijateljima i radost prijateljima u MVP-u BiH i šire, uskoro (2007) pobijedim na izboru za prvog civilnog Direktora regionalnog Centra za sigurnost RACVIAC, sa sjedištem u Zagrebu, o čemu je također ranije pisano. Ali nije dovoljno potcrtano, a treba: da je ta pozicija bila najviša po rangu i diplomatskom zvanju koje smo Mi, Vi i Oni ikada ranije obnašali u međunarodnom kontekstu ispred postdejtonske BiH. Voilà, tko drugačije kaže, ciljano (i utuživo) kleveće i laže.
Stvari su se stubokom okrenule: bivši šef Misije BiH pri NATO postao je moj šef u Musali 2. Sven Alkalaj, nedodirljivi prvi favorit tadašnjeg člana Predsjedništva BiH dr. Harisa Silajdžića, postao je ministar vanjskih poslova BiH
Istinabog, ne bi bilo fer niti košer, da ovdje ne istaknem instrumentalan doprinos ministra Alkalaja u vidu nužne formalne podrške mojoj kandidaturi. Plus skupa smo filigranski odigrali i otklonili jednu naprasnu barijeru u finalu mog izbora.
Nažalost, nakon svekolikih čestitki, ovo ozbiljno postignuće nije baš prijalo određenim sujetama u političkom Sarajevu. Ali je vrlo prijalo 'političkom Berlinu', odakle sam dobio pisane poruke da su prezadovoljni mojim rezultatima, parafrazirano: 'jer sam u prvom polugodištu na kormilu RACVIAC-a uradio više od svih mojih prethodnika skupa'! Nota bene: Njemačka je osnivač i glavni sponzor RACVIAC-a.
XVI
Apsurdna surevnjivost nadležnih u Sarajevu imala je potku u sigurnosnoj filozofiji induciranoj toksičnim projektom KOS-a. U tom svijetlu, 'novi' razigrani RACVIAC ni nalik na svoju raniju letargičnu NGO varijantu, percipiran je paranoično kao uzp baksuz i ozbiljna konkurencija Centru za obuku za mirovne operacije (CMO) u Butmiru. (U nizu sličnih, uključivo onih najznačajnijih u Europi, poput glasovitih NATO Škola u Ober Ammer'gau/Njemačka ili onoj u Istanbulu/Turska, nerijetko sam držao predavanja mladim, ali i najvišim oficirima zemalja-članica NATO).
Ovo je postalo više nego razvidno na jednom od sastanaka na temu tranzicije Pakta stabilnosti u SEECP, održanom 2008 u Bukureštu na nivou ministara odbrane. Tom prigodom je notorni dr. Erhard Busek, koordinator Pakta stabilnosti u retoričkom zanosu omanuo da pomene inače izvrsni CMO. Ali je zato u svom obraćanju tom prigodom milion puta pomenuo 'preporođeni' Centar za sigurnosnu saradnju u Zagrebu kao i visionary leadership ambasadora Hadžimusića, pa zaključio: 'RACVIAC is the key Stability Pact mechanism in the area of Defense and Security within the region.'
Sa iskrenim žaljenjem, primjetio sam da mojim prijateljima u Delegaciji MOD BiH nije bilo dobro nakon Busekovog panagerika. Siguran u to da će imperija uzvratiti udarac i kome, u mom obraćanju na istom skupu nesebično sam pozdravio nadasve koristan rad CMO, tog 'sarajevskog West Point-a'. Međutim, kasnije se pokazalo da sam opet džaba krečio. Dakle, ona nadrealna poslovica - u Sarajevu će ti oprostiti sve osim uspjeha – ostaje fakat nedodirljiva za sva vremena.
Apsurdna surevnjivost nadležnih u Sarajevu imala je potku u sigurnosnoj filozofiji induciranoj toksičnim projektom KOS-a
Kakogod, potpisnik ovih redova ima ozbiljan unfinished business u tom kontekstu i kredibilno se nada novoj - sporoj ali dostižnoj pobjedi kontra krivih ljudi na krivom mjestu. A taj nedovršeni posao je: implementacija presude Suda BiH i naloga Suda BiH Ministarstvu vanjskih poslova BiH - da se privede kraju flagrantan slučaj pravnog nasilja, mobinga, diskriminacije, povrede mojih pripadajućih ljudskih prava i prinadležnosti tokom obnašanja rečene visoke funkcije u Zagrebu. Da budem posve precizan, dobio sam ozbiljna uvjeravanja da je to novo normalno u novoj konstelaciji nadležnih resora - u skladu sa gorenavedenom, relevantnom presudom Suda BiH - u moju i u korist vladavine Zakona.
XVII
Upućeni kolege_ice, oni koji znaju čitati i pisati, razumjet će da se u ovoj 'pokaznoj sagi' ne radi o pustom ego-tripu, nego o utemeljenim faktima i nesebičnim naporima da se budućim odlikašima i vrlodobrašima prenese znanje iz prve ruke, te sa radoznalim a dobronamjernim ljudima podijeli možebit' zanimljivo iskustvo. Jer ne treba brkati ozbiljno utemeljen self-esteem, sa narcisoidnim valunzima proaktivnog polusvijeta posvuda uokolo.
Ovi drugi/e i njima slični će svakako nastaviti da vjeruju u svoje napabirčene istinite laži – iz plićaka poluznanja, po zadatku ili po nepameti. Prepoznaćete ih primjerice: po kataklizmičnim prognozama; blebetanju o zalasku moći Zapada, po torabijevskim prognozama neumoljivog rasta BRIKS-a - kao slabo zamaskirane trumpoljube, sputnjikovce, drvene filozofe et cetera.
Najgora sorta u ovom i svakom poslu su oni prodavači magle i šarlatani koji barataju mrvicama, zalogajima koje zvuče kao 'prava stvar' (in English: 'theme sounding bites'). Upućeni i navježbani profesionalci takve mustre očas skeniraju i drže na oku i higijenskoj distanci.
Ne treba brkati ozbiljno utemeljen self-esteem, sa narcisoidnim valunzima proaktivnog polusvijeta posvuda uokolo
Nažalost, to je najžilavija vrsta polusvijeta – jedina koja će preživjeti - do prekosutra (op.a. - ili ipak neće!), kako nas je upozorio Friedrich Nietzsche u njegovom remek djelu 'S one strane dobra i zla'.
XVIII
Završno poglavlje u ovom, četvrtom dijelu teksta na temu u naslovu idemo legitimno prepisati sa mog nedavno objavljenog statusa na Facebooku - koji nas zgodno iz nedavne 'slavne prošlosti' teleportira u sadašnjost na euro-atlantskom putu, uz podnaslov: ‘Nije da nismo, imali smo nekad i bijele figure ’
'Svi smo nekad bili optimisti', veli jedan moj drag i uvaženi prijatelj u komentaru na ovaj zadokumentirani corpus delicti. Istina, te 1997. godine, sve do maligne sabotaže Aprilskog paketa (2006), kao proaktivni žitelji regionalne vedete u procesu euro-atlantskih integracija, to jesmo bili itekako - osim onih koji su tada i danas bili i ostali posvećeni projektu hiljadugodišnje Fildžanije, odnosno komadanja 'male Jugoslavije' - bivše međunarodno priznate Republike BiH.
Kakogod, postoji još solidan kvantum ozbiljnih ljudi ovdje i vani koji su s razlogom oprezni optimisti - primjerice, iz pouzdanih izvora: "Na stranu svi prigovori i objedi, od svega sto mogu pratiti na političkoj sceni BiH, od predizbornih kampanja do danas, Elmedin Konaković je, sve sam sigurniji, najzreliji i najodgovorniji političar u BiH. To uključuje koncentraciju i fokusiranje na problem plus govorništvo i uvjerljivost", objavio je na svojoj stranici moj FB prijatelj prof. dr. Edin Šarčević.
Ovdje i vani neprikosnoveni znanstvenik u domenu ustavnog prava, profesor Šarčević nije usamljen u takvom uvjerenju, a to znaju i prepoznaju naši ljudi otporni na propagandu notornih stranih neprijatelja i domaćih izdajnika, kao i naši potvrđeni prijatelji na Zapadu, na Istoku, and beyond...
Na kraju, evo i ekstra bonusa za uvaženi publikum, dostupan nadležnim u institucijama BiH, zvanično najmlađe zemlje-kandidata za članstvo u EU:
/*Greatest of all the time (GOAT)
/**U 'posmatranom periodu', kolegij u MVP-u BiH, to operativno tijelo ministra v.p. u principu jednom sedmično je okupljao rukovodeće državne službenike & imenovane funkcionere, plus ad hoc još neke nižerangirane kolege na redovni ili vanredni briefing/debriefing. Uoči i nakon svake sesije tog tijela, dežurni obavještajci i ubačeni elementi uredno su – prije distribucije Zapisnika sa operativnim zaključcima – javljali svaki/svaka svojim gospodarima i haverima intrigantne detalje i pikanterije, zlu (ne)trebalo. Dok su im uslužni mediji non-stop tu, na dohvat ruke - spremni k'o zapeta puška.
/***Elmedin Dino Konaković: „ Za 100 dana rada Vijeća ministara usvojili smo rekordan budžet, jačamo institucije BiH, usvajamo dokumente koje koalicija SDFA nije godina usvajala, sa istim partnerima u vlasti. Oni nas zovu izdajnicima, podanicima. O njihovoj korupciji neću sad, hoću u narednom periodu često. O reviziji presude protiv Srbije, o potpisanim sporazumima i drugim strateškim greškama neću sad, hoću u narednom periodu često. Većina je prozrela narativ laži, ljudi nas dobro poznaju, javljaju se i pružaju podršku. Ima i onih koji bi morali biti pravedni i javno govoriti samo istinu, a bez argumenata i dokaza nas napadaju. Njima će biti posebno teško kad padnu maske korupcije i kad se cijela BiH uvjeri da su braneći stranku mimo svih pravila nanosili štetu i ljagali poštene i časne ljude koji se bore za bolju Bosnu i Hercegovinu.“
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
(DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook