Piše: Mile LASIĆ

“ … U drugim zemljama, političari pokušavaju izgledati prijatno u javnosti, a kad su iza zatvorenih vrata pokazuju svoju nemilosrdnu stranu i često zanemaruju uobičajnu kurtoaziju. Ovdje u Bosni i Hercegovini čini se da je suprotan slučaj. Iza zatvorenih vrata, mnoge - naizgled šovinističke - političke vođe nemaju problema da se ophode prema vođama drugih skupina s poštovanjem, da razmjenjuju viceve i postižu dogovor o mnogobrojnim pitanjima.
...

Razumijevanje europskih integracija podrazumijeva, dakle, i uvažavanje nove političke kulture unutar skupine institucija i političkih praksi unutar EU, koje produciraju drugačije političke obrasce nego slične institucije u okvirima nacije-države. Za izdvojiti su, naime, fantastični pomaci pri formiranju novih  političko-kulturnih obrazaca koje su polučile upravo “četiri slobode” (slobode kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga), kao i djelomičan prijenos ovlasti ili “lojalnosti” na europske institucije, porađajući skoro automatski novu političku kulturu u institucijama EU i povratno djelujući na političku kulturu u zemljama-članicama, pa i u zemljama kojima je EU cilj. Nažalost, dok su u društvima razvijene političke kulture, primjerice u EU, u punom jeku tzv. trans-nacionalni transformacijski procesi i politike modernizacije, dok se promišlja i aplicira koncept dijeljivog ili prenijetog suvereniteta, u BiH je već 20 godina u tijeku proces samouništenja i samouniženja. Bh. zakašnjele “nacije-države” i ne pokušavaju drugo do dostići  europski ideal države-nacije iz 19. stoljeća, bilo u separatističkoj bilo u unitarističkoj verziji. Zbog toga se u BiH tvrdoglavo i  hipostazira vjersko i nacionalno, zbog toga  BiH i jeste prapolitičko društvo - konglomerat nerazvijenih formi političkih kultura (neodgovorno-konsocijativnih oblika političkog sustava, vrijednosti i ponašanja) bez integrativne ose u čijem bi središtu bili interesi, uključivo priključivanje Europskoj uniji.
...

A  na samom kraju se mora i izrijekom reći, kod nas se i ne radi o drugome do da su ovakvo katastrofalno stanje u sferama političke kulture, uključivo kritičke kulture sjećanja, željele, htjele i postigle naše političke elite. One su, naime, proizvele nekulturu kao kulturu komuniciranjakao i ne-kulturu dijaloga, odnosno osionosti. Njih se potom oponaša u cijeloj zemlji. „Mi imamo 20-ogodišnji proces samouniženja kao posljedicu pogrešnih modela“, prenijela je Radio Slobodna Europa moje riječi sa FES-ove konferencije o kulturi dijaloga. RSF je prenijela i sljedeći moj stav: „Ja sam danas izrijekom hvalio dvojicu političara koji nisu ovdje nazočili - Josipovića i Tadića, zbog toga što rade i kako rade to, demonstrirajući novu političku kulturu dijaloga i uopće novu političku kulturu suradnje u regiji“. RSF nije prenio, ali pohvalio sam u Banjaluci i jednog jedinog bh. političara, Dragana Čavića, naime. Jer, moj je prvi dojam o  novim – starim facama u bh. parlamentima više nego porazan. „Gledao sam nekidan konstituiranje Parlamenta i glava me zaboljela od starih faca u novom pakovanju i njihovih novih zakletvi. Vrlo sam skpetičan. Vrlo se, ustvari, bojim da ne doživimo novih četiri godine zastoja koje smo imali u prethodnom periodu“, tako je RSF prenijela moje riječi iz Banjaluke.                                                

Draganu Čaviću sam, inače, stisnuo ruku i čestitato mu na kritičkoj racionalnosti (što je suština „novog europskog mišljenja“) koju demonstrira u svakoj prilici, a ne samo kada se ispričao srebreničkim žrtvama, zbog čega je promptno politički kažnjen. Ali, dobio je na ugledu kod svih u Bosni i Hercegovini kojima (isključivi) vjeronazori i svjetonazori nisu jedina orijentacija u životu. D. Čavić se, inače, i ovom prigodom pokazao dobro obaviještenim Europljaninom, založivši se za transportiranje suvereniteta i za europeizaciju domaćih politika, u prvoj fazi, te, u drugoj, prijenos državnog suvereniteta na institucije EU, onoliko koliko je to nužno ili obvezujuće za sve članice EU. I time je pokazao da prati i razumije samu bit europskih integracija, odnosno obveza zemalja koje se žele priključiti Europskoj uniji, uključivo i BiH. No, želimo li mi, doista, biti dijelom EU?

Kompletan tekst autora Mileta Lasića 'Moja zapadnobalkanska Europa' čitajte u DEPO POGLEDIMA.