Tamam posla da se dopusti tim demagozima da se razviču i internacionaliziraju tobožnje falinke Republike Srpske kao jedinog „istinskog srpskog uspeha u zadnjih 20 godina“

Piše: Damir VRANKIĆ

Za Dodika i SNSD koji su, od trenutka kad je postalo jasno da će SDP dobiti najviše glasova u Federaciji i cijeloj BiH, navalili na sataniziranje Lagumdžije kao „personalno neprihvatljivog partnera“ i novog Silajdžića, iznenadni SDP-ov uspon u RS-u predstavlja požar koji se mora ugasiti. Tamam posla da se dopusti tim demagozima da se razviču i internacionaliziraju tobožnje falinke Republike Srpske kao jedinog „istinskog srpskog uspeha u zadnjih 20 godina“ - kako se to često utješno ponavlja u Francuskoj 7 i drugim salonskim nacionalističkim krugovima u Beogradu, skrhanim svim porazima i gubicima miloševićevske Srbije.

Šta je Tihić odbio
  
A kad se već dotakosmo Beograda, zanimljivo je da je Milorad Dodik, par dana nakon izbora, tražio od Tadića da svojim autoritetom kod Tihića razbrka eventualnu koaliciju SDA-SDP. Operativno je to postala misija Tadićevih spin-vedeta Krstića i Šapera, pa je onda preko srbijanskog ambasadora u Sarajevu, bivšeg novinara Grujice Spasovića, Tihić ohrabrivan da okupi oko sebe „zdrave i pragmatične“ bošnjačke snage, a prije svih Fahrudina Radončića. Tihić to očito, bar za sada, nije prihvatio. 

Pripitomljavanje ili odmazda
   
No, šta je tu je, i valja ići na strategiju pripitomljavanja SDP-a u RS-u, koja ima dvije varijante. Plan A je klasična kupovina šutnje SDP-ovih poslanika i delegata, te entitetskog potpredsjednika Suljkanovića, i to obezbjeđenjem velikih logističko-reprezentativnih blagodeti i privlačnih poslića za njihove omiljene firme. „Isto onako, kako je od SDA-ovaca i S BiH-ovaca u institucijama RS-a načinjena stalna izložbena postavka 'mrtvih priroda'“, ciničan je ali ne i neozbiljan komentar dobrog poznavatelja te trgovine.
  
Ali, ako SDP-ovi predstavnici baš odole, ako budu nenagodni, slijedi plan B: Radi se o prikupljanju svih mogućih i nemogućih kompromitirajućih podataka i sačinjavanja svojevrsnih personalnih dosjea SDP-ovih predstavnika u Banjoj Luci - vezano za njihove prethodne funkcije u općinama, udruženjima i drugim institucijama, pa i privatne živote. Podaci će biti dotureni brižljivo odabranim federalnim medijima, kako bi kampanja kompromitiranja izgledala objektivnije i nevinije, a onda i ostalim.

Sjetimo se ataka na SDA-ove kadrove iz Srebrenice. Naš izvor iz MUP-a RS, tvrdi da je tada cilj bilo upozorenje friškom ministru sigurnosti Sadiku Ahmetoviću da odustane od nekih planiranih profesionalnih akcija, a grijeh i povod se uvijek mogu naći ili smisliti

Zadnja nada povratnika
    
No, ako bude baš stani-pani, ako bude moralo, reagirat će i pravosuđe RS-a. Sjetimo se ataka na SDA-ove kadrove iz Srebrenice. Naš izvor iz MUP-a RS, tvrdi da je tada cilj bilo upozorenje friškom ministru sigurnosti Sadiku Ahmetoviću da odustane od nekih planiranih profesionalnih akcija, a grijeh i povod se uvijek mogu naći ili smisliti.
   
Hoće li se SDP u RS-u othrvati; hoće li bar dijelom ispuniti uskrsle nade izvaranih i izdanih povratnika; najposlije, hoće li pokušati i malo demokratizirati Republiku Srpsku i dati naznaku, makar slabašne, ali konzistentne opozicije u ovom entitetu, čemu se pomalo nadaju i oni marginalni kritički i neutralni krugovi u Banjoj Luci – brzo će postati jasno.

Poduzetni Montgomery
   
Pored već pomenutog Matthewa Parisha, trenutni hit-promoter ideje o neizbježnoj disoluciji BiH i odcjepljenju RS-a je i Wiliam Montgomery, bivši američki ambasador u Zagrebu i Beogradu, a sada srbijanski poduzetnik koji, prema tvrdnji Ivana Andrića, poslanika  srbijanskog LDP-a, dijeli suvlasničke poduzetničke udjele sa partnerima bliskim Miri Marković i Vojislavu Koštunici. Njihove analize se svode na sljedeće: centralne institucije se raspadaju, protiv zajedničke države je velika većina Srba i Hrvata, pa je njena disolucija neminovna; RS vodi  samostalnu politiku koja ide ka neizbježnom odcjepljenju, što bi Bošnjaci trebalo da mirno prihvate. Dakle, da narod kojeg je 45 posto od ukupnog stanovništva u BiH dobije u grunt ispod 25 posto njene teritorije.

Upotreba federalnih medija
   
Ugošćujući „ekskluzivno“ goste poput Mongomeryja i Parisha, sarajevske televizije, portali i novine – čije uratke onda „sponatano“ preuzmu RTRS, TV BN, Novi standard, a bogami i neki evropski mediji - čine Dodiku sasvim besplatno ono što on papreno plaća i po Srbiji, a kamoli dalje. A sve je daleko objektivnije i ozbiljnije ako za njega poželjne informacije ne produkuju iz prve ruke Banja Luka i Beograd, već Sarajevo. Zato predlažem svima onima koji ubuduće budu činili slično da s obrazom apliciraju na Dodikov bogati fond za podobne medije.

Šta Sarajevo ne zna   

No bez obzira na to, sve bi opet bilo u redu da je neko od njih, kao što nije, postavio sugovornicima ključno pitanje: Dobro, u pravu ste, BiH je u raspadu, međunarodna zajednica je nezainteresirana, disolucija je neminovna, secesija Republike Srpske neizbježna... Ali, bi li to sve moglo proći i bez neizbježnog rata? Bi li odcjepljenje moglo proći bez započinjanja rata na najosjetljivijem mjestu - u Brčkom; bi li tamošnji Bošnjaci ostavili nekadašnji „koridor života“ prema Banjoj Luci sada, ako se ima u vidu da su se održali samo par kilometara od njega u ratu, i to goloruki i samouki protiv prenaoružane i školovane JNA koje više nema? A rat nikako ne bi mogao ostati lokalnog karaktera, već bi sigurno cijela zemlja ponovo planula.
  
Da, da, na ovo pitanje intervjuirani bi zanijemili, ali, kako zaboga da oni u Sarajevu znaju šta je i gdje je to - da prostiš - Brčko i bilo šta drugo izvan prijestolnice!?
          

Pri svemu tome nam je trebalo još samo da se pojavi neizbježni „čuvar plaže u zimskom periodu“ Valentin Inzko sa novom povijesnom porukom: "Državu Republiku Srpsku ne bi priznala čak ni Srbija!" Moj Valentine, ako nemaš čim drugim da upozoriš Dodika i društvo, nego tim srbijanskim (ne)priznanjem, jadna nam majka svima.

Čuvajte mi punicu

   
Pa ne kaže li i sam Parish u onom citatu: „Bojim se da će Brčko ponovo postati tačka zapaljenja između Bošnjaka i Srba“, jer će Srbima za otcjepljenje trebati „zemljani most“ između istočnog i zapadnog kraka entiteta. Zato poziva Bošnjake da podrže ovaj Dodikov vitalni državotvorni interes, da valjda mirno kapituliraju i prebace se preko Majevice u izbjeglištvo u Tuzli. Jer, u suprotnom, kako se žalio na nekoliko adresa, roditelji njegove supruge u Brčkom bit će ugroženi, pa moli da im se blagovremeno pomogne ako rata, koji sam on otcjepljenjem zdušno priziva, ipak, bude.
   
Pri svemu tome nam je trebalo još samo da se pojavi neizbježni „čuvar plaže u zimskom periodu“ Valentin Inzko sa novom povijesnom porukom: "Državu Republiku Srpsku ne bi priznala čak ni Srbija!"

Moj Valentine, ako nemaš čim drugim da upozoriš Dodika i društvo, nego tim srbijanskim (ne)priznanjem, jadna nam majka svima.

VEZANI TEKSTOVI:

FELJTON: DA LI DODIK ZAISTA PRIPREMA OTCJEPLJENJE RS-a (4): Juriš na Bošnjake!

FELJTON: DA LI DODIK ZAISTA PRIPREMA OTCJEPLJENJE RS-a (3): Šta krije Kopanjino pismo Knjazu

FELJTON/ DA LI DODIK ZAISTA PRIPREMA OTCJEPLJENJE RS-a (2): Ko će zapaliti Distrikt Brčko?!?

FELJTON/ DA LI DODIK ZAISTA PRIPREMA OTCJEPLJENJE RS-a (1): Propagandna garda za nezavisnost RS-a