U aprilu '92. neko meni tada (i sada) drag napuštao je Sarajevo jednim od posljednjih aviona koji su letjeli za Beograd. Vreva ljudi koji bježe iz grada u kojem su do tada živjeli bila je nepodnošljiva.

Avion je odletio, stajao sam dugo kao ukopan. Umrtvljen, okrenuo sam se i tačno iza mojih leđa, iznad svih nas stajao je nadmoćno i prijetio dugi tenkovski top. Taj tenk je bio jedan od onih koji su četiri godine iz svojih toplih cijevi bljuvali vatru po gradu.

Vratio sam se do Marijin Dvora kod prijatelja. Tu mi je on vratio jednu moju pozajmljenu knjigu, ja sam od njega uzeo drugu. Bili su to romani "Satanski stihovi" Salmana Rušdija i "Polaganost" Milana Kundere. Kada sam krenuo prema Čengić Vili, snajperista sa Jevrejskog groblja je zapucao i pogodio knjige koje sam držao u ruci. Nisam stradao ja, ali jesu knjige.

Knjige su stradale u ratu kao i ljudi. Srpska vojska je palila Nacionalnu biblioteku u Vijećnici, Orijentalni institut i druge zgrade u kojima su se one nalazile.

Kasnije tokom rata, ratnici u svim uniformama i pod različitim zastavama pljačkali su napuštene stanove, tu su opet stradale i knjige. Mogao si na njih naletjeti svugdje po gradu, na stepeništima zgrada, u haustorima i na ulicama. Negdje su ukradene knjige prodavane po bagatelnim cijenama na pijacama i zaklonjenim uličnim štandovima.

Kada sam krenuo prema Čengić Vili, snajperista sa Jevrejskog groblja je zapucao i pogodio knjige koje sam držao u ruci. Nisam stradao ja, ali jesu knjige. Knjige su stradale u ratu kao i ljudi

Iako su mi džepovi u ratu bili prazni, kupovao sam sve što sam mogao. Svaka spašena knjiga u ratu bila je važna. Trebalo je u ratu spašavati i knjige, da bismo spasili sebe. Zato su ratni varvari s jednakim uživanjem ubijali i ljude i knjige.

U godinama nakon rata, uništavanje knjiga, kao najdubljeg oblika kulture, nastavilo se, samo drugim sredstvima. Na vlast su tada došli politički varvari kojima je kultura bila urođeni neprijatelj. U tom periodu smo se nagledali svega, pamtimo čak ministre kulture koji su javno govorili kako ne vole kulturu i ne čitaju knjige. Živimo u vremenu medijskog mraka i sveopćeg uništenja temelja kulture kakvu smo do tada znali.

Zato sam prije sedam godina počeo pisati scenarij o čovjeku koji traži knjige koje je posudio drugima. Ta potraga će ga dovesti u sukob ponovo s transponiranim varvarima koji danas žive oko nas i vladaju našim životima. Život moga glavnog junaka postaje krimić s prijetećim krajem. U tom sukobu pojedinac nema nikakve šanse za pobjedu. Tada strada sve, i on i sve oko njega. Osim ljubavi.

Živimo u vremenu medijskog mraka i sveopćeg uništenja temelja kulture kakvu smo do tada znali. Zato sam prije sedam godina počeo pisati scenarij o čovjeku koji traži knjige koje je posudio drugima

Iz tog scenarija nastao je film "Praznik praznine". Bila je to duga i ponovno iscrpljujuća borba upravo s onima koji, čak i kad žive od njega, ne vole film, kao što ne vole ni knjigu, umjetnost i kulturu.

Taj film će sutra uveče biti konačno prikazan u Sarajevu, u kinu Cineplexx kod Hotela Holiday. Nakon toga, od septembra ga prikazujemo u bh. kinima i na digitalnim platformama.
Dati ćemo sve od sebe da ga vidi što veći broj ljudi u Sarajevu, BiH i šire.

Hvala ekipi koja je bila uz ovaj projekat.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook