Identitet sagovornika poznat je redakciji BLIN MAGAZINA/ Foto: Ilustracija

Razgovarao: Miroslav AJDER

Kako si otkrio da voliš muškarce i kad?

Ja sam već u 6. ili 7. razredu osnovne škole shvatio da imam sklonosti ka muškarcima. Taj početak se desio sa vrlo dobrim drugom. Iz kojeg razloga, vjeruj mi da ne znam, jer s obzirom da sam bio klinac, ne znam koliko sam uopšte bio svjestan sebe, da se meni to sviđa i da uopšte imam hrabrosti da nekome priđem i da se bilo šta desi. Ali eto, desila se neka veza koja je otprilike trajala do prvog srednje. Blizu smo i živjeli i družili smo se. U društvu niko nije znao. Mislim da je to nešto prvo ozbiljnije što mi se desilo u emotivnom smislu i da me je to odvuklo, na neki način, na tu stranu, jer sam prije toga, dok sam bio klinac, jednako primjećivao i zaljubljivao se i u djevojčice. Izgleda da je to iskustvo prevagnulo i poslije toga sam krenuo primjećivati muškarce. Tad sam već bio srednja škola, adolescent... Tada sam već razmišljao o drugim muškarcima i vezama. Nisam ništa znao o svemu teme niti sam imao nekog ko je znao. U tom periodu družio sam se sa dvije prijateljice i jednim prijateljem. Sjećam se  kada sam prvi put pred njima bio 'out' (otvoreno pokazao da je homoseksualnih sklonosti, op.a.), oni nisu mogli vjerovati. Prvo su mislili da ih zezam, da ih ložim, šta se dešava. To mi je bilo potrebno, nisam imao toliko snage i energije da to držim u sebi, jer već se konstantno dešavalo,  krenuo sam se zaljubljivati. To mi je bilo ok, imao sam izduvni ventil, ali pošto me to krenulo interesovati, morao sam naći kanal komunikacije sa gay muškarcima. Tada je funkcionisala audionica, internet se koristio u mnogo manjoj mjeri...

Koja je to godina, sjećaš li se?

To je otprilike 1999. godina. Onda sam se dopisivao ili sam se čuo sa njima, nisam bio spreman ni otvoren, jer iz priče sa nekim ljudima sam shvatio da gay scena tada, a djelimično i sada, funkcioniše po sistemu da je samo seks bitan, krevet i te stvari. U suštini, samo pišu recke. I tada sam bio, a manje-više i sada,  dosta emotivan i nisam bio spreman da uđem u tu mašinu tako da nisam bio „na sceni“. A onda se krenulo dešavati, jedna, druga, treća veza, ali baš veza, nije bilo nekih izleta, i počeo sam se upoznavati sa gay ljudima i upoznavati se sa načinima na koje funkcioniše sama scena. Tada sam se zbližio sa nekim ljudima koji su neformalno imali udruženje koje je pravilo neka okupljanja i druženja. Možda ja nisam neki tipičan gay muškarac, ali meni se to nije svidjelo, jer je to bio zatvoren krug. Nije postojala, ne mogu reći transparentnost, ali ni neko ko je gay-friendly nije imao mogućnost da dolazi na ta druženja. Tada je taj krug ljudi zaista bio zatvoren, vjerovatno zbog mogućnosti upada nekih ljudi koji bi mogli napraviti problem... Meni se to nije svidjelo i prestao sam  komunicirati sa njima.

Kako je porodica reagovala kada si im saopštio da si gay i da li su svi upoznati sa tim?

Nisu, upoznati su mama i brat. Mama je sasvim slučajno saznala, nije joj uopšte bilo drago, imali smo period od 3-4 mjeseca kada nismo razgovarali. Bio sam njeno najveće razočaranje u životu. Mislim da je to sasvim normalna reakcija svake majke, pogotovo ako je svjesna posljedica u društvu i svega ostalog. To mi je bio težak period u životu, jer naravno, porodica nam je najveća podrška. Tu sam izgubio svaki vid podrške i komunikacije sa njima. Nisam mogao da se pomirim da su me odbacili zbog toga, jer sam prethodno rekao nekim prijateljima koji su super odreagovali i mislio sam da će svi normalno da reaguju, pogotovo moji roditelji. Poslije toga, kad sam razgovarao sa mamom, ona mi je rekla da je to ok, ali da moram razmisliti šta to sve nosi sa sobom, da će ljudi ako saznaju pričati, da je ovo mali grad i da će i moji roditelji biti stigmatizovani, zato što im je sin homoseksualac. I iz moje brige i poštovanja prema njima, morao sam se povući. Povukao sam se i u sebe i sklonio sam se totalno – prestao sam komunicirati i sa gay prijateljima, jer sam se tada ozbiljno zapitao šta znači biti gay u Banjaluci.

Nisam imao potrebu za vodanjem i eksponiranjem. Moram da kažem da su moje veze uglavnom bile na daljinu jer sam se malo bojao ko će kod nas šta pričati... Bilo je teško, putuješ non stop, obično vikendom i teško je opstati. Razmišljao sam da odem, jer ti nedostaje to - da sjediš sa momkom na večeri

Imao si nekoliko veza.  Kako to funkcioniše, pretpostavljam da morate da se sklanjate od očiju javnosti.
 
Apsolutno. Veze su funkcionisale skriveno, mada je meni bilo ok što sam imao ekipu koja je to prihvatala, a i oni su imali istu takvu ekipu tako da nam je bilo super na druženjima, jer nije bilo ograničenja i ljudi su znali. Ali jeste nezgodno, moraš dvaput razmišljati o svemu – i na koji način se izražavaš i kako se ponašaš, da li će te neko pogledati zato što si obukao ovo ili ono... Teško je, pogotovo u manjim sredinama. Beograd je, recimo, otvorenija sredina i često tamo izlazim, po klubovima se mogu vidjeti dva muškarca ili djevojke da se  ljube ili maze, dok je ovdje potpuno zatvorena sredina. Ono što sam ja primijetio je trend biseksualaca – ljudi koji praktikuju samo seks sa muškarcima. To je, na neki način, promijenilo i gej scenu. To je sve prisutnije, a sve manje je zastupljena veza. Možda tu i dolazi opravdanost tvrdnji da su gejevi promiskuitetni i da često mijenjaju partnere jer koliko vidim, to je sad trendseterski.

Spomenuo si biseksualnost, odnosno ljude koji praktikuju samo seks sa muškarcima. Koliko je to zastupljeno u Banjaluci?

Pratim dating portale i prije neki dan sam vidio, da samo na jednom portalu ima preko 160 registrovanih korisnika za Banjaluku, a uglavnom se nudi i traži samo seks. Ono što sam ja, kao gay, uvijek htio je da zadržim jeste zdrav odnos sa ljudima odnosno da to ne bude moje zanimanje, što se često dešava. Činjenica je da dio gay populacije tako funkcioniše a ja bih radije da, kao i svi heteroseksualci, pričam o nekim normalnim stvarima. Sjetio sam se da su na Kastelu nekad bili likovi koji su spopadali dječake, a ja sam pokušavao da me ne identifikuju sa takvim ljudima. Kao u svemu – pojedinci ti pokvare cijelu sliku o nečemu, jer gayeva ima dosta uspješnih, elokventnih, na pozicijama, kod nas gej lobi funkcioniše veoma dobro. Postoje dvije strane priče ali istina je da je prisutan promiskuitet i da je taj sistem vrijednosti poremećen.

Jesi li ikad razmišljao da odeš u inostranstvo, jer ne možeš slobodno da izađeš na ulicu sa svojim partnerom.

Nisam imao potrebu za vodanjem i eksponiranjem. Moram da kažem da su moje veze uglavnom bile na daljinu jer sam se malo bojao ko će kod nas šta pričati... Bilo je teško, putuješ non stop, obično vikendom i teško je opstati. Razmišljao sam da odem, jer ti nedostaje to - da sjediš sa momkom na večeri. Hemija među ljudima koji se vole se primijeti. Ovdje kad mi se to desilo par puta, ljudi te počnu gledati čudno. Pretpostavljam da nakon toga, kada izađem iz kluba ili restorana, ljudi razvijaju cijelu priču o meni. Te sitnice mi nedostaju. Kad sam stvarno sretan, volio bih da zagrlim momka u tom trenutku, a ne kad dođem kući da kažem:  'Ej znaš, kad smo danas šetali htio sam te zagrliti'. Malo je čudna ta percepcija. Kod nas se muškarci ljube u obraz i lupaju po guzici i grle i to su taf muškarci, iako znam da se pojedini od njih seksaju sa muškarcima. Njima je to dozvoljeno, a ja da to uradim...

Kad odeš na ljetovanje, sva romantika ti se svodi na to. A kada se sve dešava između četiri zida – ispada da se sve svodi na seks. Jer ako ti ne možeš ništa i spakuješ se u zidove, onda je logično i zbog čega proizlaze te priče da su gayevi promiskuitetni

To je licemjerno, zar ne?

Naravno da jeste. Ja imam problem što par nekih prijatelja meni prilaze i ljube me u obraz, a ja ostanem u zagrljaj položaju i zbunjen sam. Vjerovatno zato što u mojoj glavi postoji ta blokada da ja muškarca ne smijem ni pod razno poljubiti na javnom mjestu, pa ni u obraz, a kamo li bilo šta drugo uraditi. To ponašanje mi nije jasno. To je ono zbog čega bih želio da odem vani, zbog tih sitnica koje ti znače. Sve što ima veze sa odnosom sa drugom osobom, da li je to šema, veza ili nešto drugo, moraš to spakovati u četiri zida, gdje god da si. Kad odeš na ljetovanje, sva romantika ti se svodi na to. A kada se sve dešava između četiri zida – ispada da se sve svodi na seks. Jer ako ti ne možeš ništa i spakuješ se u zidove, onda je logično i zbog čega proizlaze te priče da su gejevi promiskuitetni.  To je ona priča: 'Ma da, oni se nađu u stanu, odrade i to je to...'.  A u suštini, ja se moram i ljubiti i grliti i sve moram raditi u nekom stanu ili tamo negdje gdje mi je sigurno, šta da radim...

Postoje li mjesta u Banjaluci gdje se okupljaju homoseksualci?

Posjećivao sam forume i tražio gay-friendly mjesta u Banjaluci i jedno vrijeme mi je izbacivao Mister Iks i Bum Bum Rum. Znam ljude u Sarajevu koji su se radovali dolasku u Banjaluku, da bi izašli u Bum Bum Rum, jer im je tamo bila ludnica. U jednom periodu je u Bumu zaista bila totalna liberalizacija, vidio sam masu djevojaka koje se ljube s djevojkama, i muškaraca sa muškarcima. Bilo je i neprimjerenih erotskih scena, iako je tu bilo i streight ljudi. To je bio period otprilike između 2003. i 2005. godine.  Dešavalo se da mi svaki vikend priđe bar deset muškaraca. Poslije renoviranja Buma, promijenila se klijantela i to je završilo. U tom periodu sretao sa i neke parove iz Banjaluke, za koje sam do juče mislio da su strejt. Priznajem da sam se nekad davno ljubio u Music Hall-u i ne sjećam se da je neko negativno reagovao na to. I još jednom na istom mjestu tokom nastupa Boy Georgea. Generalno, na partijima gdje se pušta elektronska muzika ima dosta homoseksualaca...

Pomenuo si neke muškarce na Kastelu, koji su 'napadali' dječake i druge muškarce?

Sjećam se, prije 10-ak godina, muškaraca sa Kastela, to je tad bilo aktuelno, koji su startali i sačekivali bilo koje muškarce, hvatali ih noću, ispadali iz žbunja goli, svašta nešto. I to je bilo dosta po medijima, pričalo se o tome. Znam da sam ja bio izrevoltiran sa tim, jer kome god da sam tad rekao da sam gay, on bi prvo pomislio na luđaka sa Kastela: 'Aha, ti si k'o i on, hvataš muškarce po veceovima...'. Zbog takvih stvari, opravdano je stvaranje negativne slike o gejevima. Koliko ima uspješnih, koji nisu 'out', toliko ima tih neuspješnih sa greškom, koji jesu 'out' u smislu seksualnih pobuda, maltretiranja, zlostavljanja i ostalog...

Foto: Ilustracija

Posjećivao sam forume i tražio gej-friendly mjesta u Banjaluci i jedno vrijeme mi je izbacivao Mister Iks i Bum Bum Rum. Znam ljude u Sarajevu koji su se radovali dolasku u Banjaluku, da bi izašli u Bum Bum Rum, jer im je tamo bila ludnica

Kažeš da postoje gay ljudi koji  to shvataju kao zanimanje. Objasni mi to...?

Koliko sam shvatio, i gay i streight ljudi govore: 'E to su one tetkice'. To su oni koji imaju dosta estrogena u sebi, za razliku od nekih i imaju potrebu da oblače drečeće boje, da se utežu, mlate rukama, da su feminizirani totalno. Njima je jedini cilj osvajanje muškaraca, da li za jednu noć, pare ili brak, nebitno. To mu je cilj. Takvi ljudi  su na sceni, oni nonstop kruže i pokušavaju da oni budu prvi sa  novim, mladim ljudima koji se tek autuju i ulaze. To je baš agresivan talas koji postoji u samoj populaciji.  Viđam ih po gradu, u našim klubovima - njihov jedini cilj je, kad skonta dobrog frajera, da sve uradi da ode sa njim u krevet. I to je njegovo zanimanje. Preko dana su tračarenja i sastajanja sa ostalim gejevima: 'Ko je s kim bio? Je li se neko novi registrovao na portalima?...

I takvi doprinose lošem mišljenju o gay osobama...

Ja ih ne volim, i znam dosta ljudi koji ih ne vole, baš zato što stvaraju pogrešnu sliku o gay populaciji. Iks puta sam i sam prokomentarisao: 'Vidi ovog pederčine', bez obzira što sam i ja peder, ali vidiš da je to izvještačeno ponašanje, u smislu halo dečko, šta radiš to? Ima muškaraca koji su feminizirani i koji to ne mogu kontrolisati, ali opet imaju neki prirodan izražaj sebe. Ovi su toliko izvještačeni da je jedino što ih interesuje da kažu: 'Ja sam gay, ja mogu osvojiti koga hoću', i jako su navalentni. Neki ljudi koji tek saznaju za mene da sam gay ili neki već postojeći prijatelji su možda i zbog tih stvari distancirani, misle da ću ih ja spopasti, hvatati ili ne znam šta raditi. Tek kasnije, ljudi kažu ej ti si super, živiš svoj život, radiš u četiri zida šta radiš kao i svi ostali i to je to.

Rekao si i da kod nas postoji gej lobi. Da li se ti ljudi javno izjašnjavaju, kako oni koriste svoj uticaj?

Kod nas se ne izjašnjavaju javno. Svi koji se, ako se iole druže sa gejevima, su u tom krugu. Imam poznanika, ali se ne družim, moje društvo je kompletno straight. Primijetio sam da, ako se svi poznaju, a ako je neko na nekoj poziciji, koriste se preporuke i slično... Ali i u Banjaluci, RS i BiH, na određenim pozicijama, ima ljudi koji su ili čisti gayevi ili su u braku i imaju porodice a praktikuju odnose sa muškarcima.

Foto: Ilustracija

Primijetio sam da, ako se svi poznaju, a ako je neko na nekoj poziciji, koriste se preporuke i slično... Ali i u Banjaluci, RS i BiH, na određenim pozicijama, ima ljudi koji su ili čisti gayevi ili su u braku i imaju porodice a praktikuju odnose sa muškarcima

Ni ti nisi javno izašao i rekao da si gay?

Nisam. Samo sam javno rekao pred prijateljima i dijelom porodice, jer mi je trebala podrška, a i da ja budem slobodan, da pred njima normalno razgovaram. Na Balkanu biti gej je katastrofa, a još ako nemaš mogućnosti da sa nekim pričaš o tome, može dovesti do mentalnih poremećaja, jer je veliki pritisak, moraš razmišljati o svemu. Sjećam se kad sam bio klinac, možda jesam bio ekscentričan zbog oblačenja i možda je to dolazilo iz mene zato što sam gay, ne znam, ali sjećam se da sam bio na oprezu. Uvijek sam morao biti u društvu sa nekim, izbjegavao sam određena mjesta, da ne bi došlo do tuče ili provociranja i mogu ti reći da mi je takvo odrastanje u Banjalulci bilo baš hardcore. Nisam nikad bio pretučen, ali imao sam dosta prozivki na ulici.

Pretpostavljam da postoje i drugačija iskustva?

Imao sam prijatelja koji je bio 'out' prema svima, nije imao problem sa tim, ali je imao užasnih problema – pretukli su ga nekoliko puta, maltretirali, prijetili... Mi smo pokušavali da mu kažemo budi šta jesi, ali nemoj to da radiš. Međutim, postoje ljudi koji to žele javno da iznesu i tada sam vidio realnu sliku šta se dešava. Mada mislim, ako bih sad izašao na televiziju i javno rekao da sam gay, da me u startu 30-40 posto poznanika više ne bi pozdravilo. Primijetio sam, pogotovo kod muškaraca koji su straight i kao tough, kome smeta, a kome ne. Postoji određena distanca i tim poznanicima ne bih da pravim probleme, čak ih nekad ni ne pozdravim, jer ako vidim da su u nekom strejt društvu koje mene pogleda sa distance, ne bih volio da ih poslije pitaju: 'Ko ti je ovaj peder, šta se ti sa njim pozdravljaš, jesi li i ti peder...'. Jer su mi prijatelji pričali da se i to dešava. Sad kad sam to pomenuo, da razjasnim riječ peder - mi je koristimo u društvu i meni ne smeta da mi ljudi govore pederu, pederčino, zato što znam da to više koriste kao zajebanciju. Mislim da je dobra stvar da ljude uputiš i iskreno im kažeš šta jesi, da je to nešto sa čim ti živiš, ne da se pretvaraš i ne da ti to bude zanimanje. Da sam glumio, vjerujem da me niko ne bi prihvatio ovakvog kakav jesam.

Kakva su tvoja iskustva u tom smislu?

Kad sam tek krenuo da se upoznajem sa tim, i sa ljudima, mnogi su me pitali jesam li gay i kada potvrdim govorili su mi: 'Imao sam pogrešno mišljenje o tebi, izvini, možda sam te nekad prozvao'. To mi se mnogo puta desilo, pogotovo od ovih 'ultrastrejt' likova. Kažu mi: 'Ti si super lik, normalno pričaš, živiš svoj život, ne fataš me, ne startaš me, ne šalješ mi poruke i ostalo'. To mi se posebno dešavalo u adolescenciji, doduše tad jesam bio ekscentričan što se tiče garderobe, ali se to moglo povezivati i sa gotikom, sektom, narkomanijom, sa čim sve ne... tako da ne vjerujem da je sve bilo vezano za gay, ali mi je dosta ljudi u tom periodu prilazilo sa tom pričom – 'Mislio sam da si luđak totalni'.

A kako je danas, je li se išta promijenilo?

U gradu sam primijetio da dosta ljudi sumnja, pretpostavlja, dosta ljudi mi prilazi u klubovima i pita jesi li gay. Nemam problem da kažem jesam, ako priđu normalno. Mislim da postoji dovoljna osviješćenost, s obzirom na to da se mnogo priča zadnje 2-3 godine o tome i da ljudi to počinju prihvatati, iako naravno da ima ljudi koji to ne prihvataju, ali sada nemam problema. Ne razmišljam više da li će neko saznati ili neće, da li neko zna ili ne zna, da ću možda biti ugrožen na poslu ako sam gay. I u društvu imam ljude koji to ne podržavaju sto posto, ali nemaju problem sa tim. Ne pričam samo o tome u društvu.

Kako je uopšte biti gej u Banjaluci danas?

Odrastao sam i zreo muškarac, ali još imam, da kažem traumu, kada izlazim, posebno u neki klabing ili slično, još uvijek razmišljam šta ću obući. Iako stojim čvrsto na zemlji, i dan-danas razmišljam da li da stavim neki šal ili da li će boja mojih cipela nekoga iritirati. Još je ostao taj trag u meni, taj pritisak koji sam proživio me je naučio nekim stvarima. Pričamo i zezamo se na račun frajera, veza i šema. Jedino što mi smeta jeste da neko iz mog društva, ko zna da sam gay, prepričava okolo da sam ja gay, i da koristi to i govori drugima: 'E super, ja imam gay frenda', zato što je to sad cool.

Ima i takvih?

Ima definitivno. Imam neke poznanike i poznanice koji tako govore – ja imam kul gay frenda. 'Seks i grad' i slični fazoni, to su ti trendseteri. Osjećaš se iskorišteno i kao objekat. Ne smatram ništa posebno to što sam gej. Živim svoj normalan život, na poslu sam aut i svi znaju, niko mi nikad nije napravio problem, čak znaju i neki ljudi sa kojima sarađujem i ne prave probleme. Ali moram se kontrolisati, logično, u nekim situacijama. Često mi se desi, da kada nešto pričam, umjesto da govorim u svom licu, moram govoriti u trećem licu, da ne ispadne previše agresivno, da zagovaram neke stvari, pogotovo ako je neko u tom društvu ko je agresivan prema tome. Nemam nikakvih poteškoća i živim totalno normalan život.

Može li se govoriti o nekom okvirnom broju ljudi koji pripadaju gay populaciji u Banjaluci?

Foto: Ilustracija

Mislim da je sve više biseksualaca. Moram reći, mada je i meni malo problematično sa etičke strane, ali ima puno oženjenih koji upražnjavaju seks sa muškarcima i mladih momaka koji su u vezama, koji imaju i tu sklonost. Na tome se i završava – seks za jednu noć, da niko ne sazna i to je to

Ne znam, postoje aktivna 3-4 portala, a na svakom oko 150-200 ljudi, registrovanih, ali ima ih dosta samo radi seksa. Ima ljudi koji stave da su hetero i da samo hoće seks sa muškarcem. Njih ne možemo svrstati u gay oni su biseksualci. O broju ti ne mogu reći jer nekad smo mogli o tome pričati, prije jedno 10 godina, pogotovo kad je to udruženje počinjalo sa radom. Ali vidim po sebi, sve više i više strejt muškaraca me starta, zivka, ima određene sklonosti. Primjećuješ i u gradu, pa dobiješ kojekakve sms poruke, mailove ili na Facebooku i slično. Naravno, nije to na prvu jer svako ispituje teren da vidi s kim može ili ne može, ali mislim da je sve više biseksualaca. Moram reći, mada je i meni malo problematično sa etičke strane, ali ima puno oženjenih koji upražnjavaju seks sa muškarcima i mladih momaka koji su u vezama, koji imaju i tu sklonost. Na tome se i završava – seks za jednu noć, da niko ne sazna i to je to.

Naše društvo je i dalje dosta homofobno i zatvoreno, vidjeli smo da je i u Srbiji, po gay paradi u Beogradu. Šta misliš, kad bi mogla kod nas da počne da se prihvata seksualna različitost?

Nisam za gay parade u smislu borbe za ljudska prava, mislim da je to pogrešan način. Postojalo je udruženje Q u Sarajevu, koje je svojevremeno htjelo da organizuje takvu manifestaciju u Sarajevu. Bio sam u osnivanju tog udruženja i družio se sa tim ljudima. Bio sam izričito protiv toga. Bosna definitivno još nije za to, nije ni Srbija, to se pokazalo, Hrvatska jeste jer ima super obezbjeđenje. Ali mislim da na Balkanu nikada do sada nije urađena dobra kampanja koja prije svega, promoviše prava i postojanje LGBTIQ zajednice. Išlo se agresivno, da se izborimo za prava. Postoji i u zakonu – ti imaš pravo da na osnovu te diskriminacije tužiš. Stavljam sebe u poziciju da mene neko nalupa ili prozove, znam da imam potpuno pravo da ga na osnovu toga tužim. Dobro, vjerovatno negdje nedostaje zakon o diskriminaciji i sve to stoji, ali mislim da gay pride nije dobar način komunikacije, ako se žele promovisati i izboriti za neku poziciju.

Na koji način ljudi kod nas doživljavaju gay osobe? Imaju li ikakve informacije?

Ljudi gay znaju kroz film, kroz neke pop-zvijezde i znaju fegete koji se, izvini na rječniku, krešu svuda. Ne poznaju taj način života, ne zbližavaju se sa temom i logično je da imaju predrasude. 'Šta ti mlatiš sa duginom bojom, a ovamo ljudi umiru, nema lijekova'. To je potpuno normalna stvar. Mislim da se kroz diskusije, debate, TV emisije i nenametljive a pristupačne kampanje može više uraditi – da se kaže i mi smo dio društva i prihvatite nas. Ali opet kažem – u gej zajednici postoje pojedinci koji imaju to zanimanje i potrebu ekspresije sebe kao geja i oni su pokretači tih velikih ideja i ja ću reći zabave. Meni je gay pride  zabava.

U suštini i jeste zabava, kad uzmeš u obzir paradu u Berlinu, recimo...

Jeste. Divim se Brazilu, gay pride u Rio de Janeiru je najveći na svijetu i traje sedam dana. Ali oni su to super odradili, pričali su o tome, zagovarali, izborili se i sve regulisali. Sada ko god te prozove zna šta ga slijedi, koja sankcija. Kod nas to još nije definisano. Ne možeš ti nekim prajdom tjerati da se mijenja zakon, ako nisi prije toga sjeo sa ljudima iz relevantnih institucija i rekao šta nije u redu...

Postoji li kod nas u Banjaluci organizacija koja se bavi pravima gay osoba?

Ne. Trebala se registrovati jedna organizacija, ne znam ime, ali koliko sam čuo, nije to prošlo, ljudi su se povukli, posebno poslije gej parade u Beogradu. Znam da se udruženje Q u Sarajevu ugasilo, da ne postoji, ne znam razloge, ali mislim da su imali i pritiske, znam da su im prijetili poslije pokušaja organizovanja Queer festivala.

(BLIN MAGAZIN/DEPO PORTAL).