Informacija da se Švedska vraća "klasičnom učenju" - printanim knjigama, papirima, olovkama, jer se pokazalo, kako se navodi, da (nove) virtualne metode i tehnike ne daju očekivane rezultate, ponukala je bh. akademika i kolumnistu DEPO Portala Esada Durakovića da reaktivira "jedan lirski zapis na tu temu" nastao prije godinu dana...

Gotovo na samome pragu života – u ranome djetinjstvu do koga sjećanje jedva dospijeva – imao sam prvi i nezaboravan, čarobni susret s knjigom. Zbilo se to i prije nego što sam naučio čitati. Gledao sa u njoj slike i požudno, s dječijom radoznalošću okretao njene listove: svaki kao novo otkrovenje.

Kasnije sam mnoštvo knjiga po bibliotečkim policama milovao pa sam odabranu knjigu pod toplo pazuho stavljao, kući je nosio i danima sam njenim svjetovima krstario.

Kao studenti, vjerovali smo da jedino knjigu na sajmu nije grijeh „ukrasti“ jer je nismo mogli platiti.

Bijaše to dugo i presretno doba.

Sada je neko novo i nepouzdano vrijeme u kome iščezava takva predobra knjiga kakva je bila: povlači se u stikove, na CD-ove... Postaje virtualna, polustvarna, nedodirljiva mojoj ruci i mojim čežnjivim prstima. Gotovo ni objaviti više ne mogu knjigu s prelijepo dizajniranim koricama, na šamoa papiru koji brižljivo bira kakvim će se ispuniti slovima...

Kako ćemo nazivati tu novu pojavu: na mnogo važnih načina, ona nije knjiga kao ona koja je moj život obilježila. Ta pojava tone u ovo polustvarno, u virtualno doba.

A moja knjiga – ona s kojom smo ja i moji preci stoljeća proživjeli – prijatelj mi je na mnoštvo važnih načina. Gledam je na stolu, pogledom je dohvaćam na polici; ona se u isti mah prepušta i mojoj ruci i mojoj zjenici. Ništa ne traži a neizmjerno i neprekidno dariva.

Naša prisnost je trajna i potpuna.

Na naročit način pojačavam našu prisnost već decenijama.

Knjigu koja nije davno odštampana pomilujem po koži, odnosno po koricama, onda je otvorim i šumno, duboko udišem miris štamparske boje; udišem stvarnost nedavno otisnutih riječi i slova. Prava čarolija.

Tako knjiga živi u dodiru s mojom rukom, s mojim zjenicama. Ona postaje dio ne samo moga uma nego je požudno usvajam čak i plućima.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook