Ovako sam pisao u junu 2022. (Dakle, prije gotovo deset mjeseci ponovo je proradio moj novinarski gen predviđanja budućnosti. Pomagalo mi je to u žurnalističkom poslu za razne redakcije, TV i radio kuće još od 1964. godine. Ali nikada nisam ovako dobro naslutio kao tog lipanjskog dana prošlog sarajevskog ljeta u jednom od studija BH televizije.)

...Da nije Dario Novalić, najhrabriji novinski izdavač revije Start u Jednoj i jedinoj, smislio TV projekat Historija, istorija ili povijest novinartsva u BiH, ne bih ni otkrio da još ima novinara sa manirima. Sa kulturnim, urbanim odnosom prema kolegama i sagovornicima po svim mjerilima bontona - legendarne knjige lijepog ponašanja.

Poslije čete nazovi žurnalista, koji grubo prekidaju goste medija u pola rečenice, posebno u živim TV emisijama, ili ih nadmeno, podsmješljivo gledaju s visine pokazujući lažnu nadmoć lične nekulture, kojom samo srozavaju sve manji ugled i kvalitet bh. novinara, nestvarno djeluju pojedinci koji znaju kako se obraćati ili ponašati.

Zato mi je, zapravo, bilo i malo neugodno. Poslije snimanja naših biografskih novinarskih sjećanja u sarajevskom studiju BHRT-a, kolege Novalić i veliki dopisnik iz Palate Ujedinjenih naroda, žurnalista za pamćenje, Erol Avdović, ljubazno i kategorično su zahtjevali da zauzmem sredinu ove fotke. Time su iskazali respekt prema mojih 73 ljeta i mom prvom novinskom tekstu u Oslobođenju¸1964. godine.

Jer, lijepo je kada ti odaju, po njima, dužnu pažnju, ali te zabrine kada se sjetiš kako grabiš prema polovini osmog desetljeća života. I onda se pitaš da li su poštovane kolege takve samo zbog moje starosti, ili, pak, zbog onog što sam u žurnalizmu uradio.

Vjerujem da će Dario i Erol postići još više u svojim brilijatnim karijerama kada sakupe zbir mojih godina. I da će i njima neko iskazivati bonton manire kojim sami zrače...

I, dogodilo se! Vjerovarao sam da će mlađe kolege još dalje dospjeti na ljestvici novinarstva. Kad ono, prije više od mjesec dana puknu - Erol Avdović postaje ambasador u Belgiji!

A, nakon tridesetak dana od te vijesti odjeknu da ambasador BiH u Sloveniji postaje Dario Novalić.

I dok radosno čestitam, vjerujem da će kolege biti i bonton ambasadori, kao što su bili i bonton žurnalisti.

Na kraju, dozvolite da se pohvalim. Mislim da imam zlatno rame. Ko ga takne, uspjeh mu ne gine.
Da li su to Erol i Dario predosjetili?!

Zato mi se ovih dana sve više javljaju prijatelji iz Sarajeva i zanimaju kada ću ponovo u rodni grad. Pitam ih je li to već spremaju roštilje i ražnjeve. Ma, ne to, odgovaraju, samo bi željeli da ti dotaknemo rame.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook