Ne može biti bolje. U danima kada svijet strepi da li će nagla propast nekih američkih i svjetskih banaka dovesti do ekonomske krize planeta, kao što je bila 2008., meni u ovoj Niskoj zemlji javljaju da mogu trošiti koliko želim struje. Električna energija je potpuno besplatna ili, što ljepše zvuči Bosancu, džaba.

U kokuznim vremenima, kada većina evropljana u debeloj vunenoj odjeći jedva čeka kada će proljeće donijeti više temperature i prestank straha od povijesno visokih cijena energenata, dođe mi da izađem van i da uprkos ovih pomahnitalih bofora uragana poljubim ravnicu što se gubi u beskraju. Prvi put mi ne trebaju brda i planine oko Sarajeva. Radujem se mahnitanju vjetra od preko 100 i nešto kilometara. Jer što su teži uraganski udari, meni je račun za struju lakši, manji...

Šta će mi budilica kada je vani od uragana ludnica? Udaraju vjetrovi sa Sjevernog mora, što zlosutno huči gotovo pod prozorima. Opet su nam Englezi poslali pozdrave u žestokim boforima. Kada se oluje zasite Ostrva, onda se sjure ka Niskoj zemlji. I zato cijelu noć, a i slijedeća dva dana, kako kažu majstori od meteorologije, sa strahom kužim je li ti otišla taraba od bašte, ili jesu li još one ploče što love sunčeve zrake na krovu.

Za mjerenje brzine zastrašujućih udara pomahnitalih vazdušnih struja još nemamo stručnjaka u porodici. Za sve drugo nam ne trebaju sinoptičari, tačniji smo od njihovih prognoza.

To kada dolazi kiša, javlja mi dama, nositeljica mog rijetkog prezimena. Boli 'vamo, boli tamo. Sigurnija je od bajnih meteorologa, koji sve znaju kada prođe nevera.

Ja sam zadužen za sunce i lijepo vrijeme. Glava puca pred porast tlaka i nema fule u mojoj osobnoj meteo prognozi. Ne mogu tačno tvrditi, ali imam osjećaj da je mojim ukućanima ponekada i drago kada me zaboli vušegla.

Dakle, porodično ne trošimo uzalud vrijeme čekajući šta će reći oni što poziraju uz razne zemljopisne karte po televizijama.
A i za vjetar i uragane što ovih dana, na brdovitoj, kao ploči ravnoj Holandiji probijaju do kosti, nose krovove, lome drveće, usporavaju vozove i avione, ipak, imamo najsigurnije mjerače brzine. Kada zlokobni huk nepreglednog niza elektro vjetrenjača, što su udaljene od naše adrese gotovo kilometar, počne probijati kroz vrata i prozore, sigurno znamo da su udari oluja, uragana preko 100 i nešto kilometara na sat.

Tad prizivaj sreću da ne prođeš kao prve komšije što su im zračni udari odnijeli tek postavljene skupe ograde. I ni za živu glavu ne proviruj iz krhe sigurnosti ovih kućica koje, srećom, nismo imali u Sarajevu. Zidovi im u onom strašnom ratu, što smo preživjeli, ne bi mogli zaustaviti ni metke iz vazdušnih pušaka.

I dok kukam u stilu uraganskog huka, hadžije iz elektroprivreda Nederlanda i Njemačke tvrde da ogromne elise vjetrenjača nikada nisu bile dragocjenije. Pomahnitalom igrom pod uraganskim naletima proizvele su više struje nego nekoliko atomskih centrala.

Dakle, opet se uvjeravam da svako zlo ima i svoje dobro.

Posebno u ovaj vakat kada nam dijele lekcije preko medija kako štedjeti, trošiti gas, vodu, struju. Strogo pazim, ako mi komšija slučajno pokuca na vrata, da brže bolje podesim termostat na 19 C koliko nam savjetuje vlada. Ili da se tuširam ne duže od pet minuta, jednom heftično. Ne smijem se više ni znojiti, trčati, sportati. Ode stomak u medicinku. Kako se s loptom u trbuhu pojaviti, ako svjetska politika dozvoli, narednih mjeseci na Jadranu. Nestaće tako još jedan macan, komad, Stiv Rivs iz Šehera što je makarskim galebovima, zavodnicima turistkinja, konkurencija bio.

Ma, stipu to, samo nek huče turbine i neka sunce prži po onim solarnim pločama po krovu. Biće struje gratis i narednih dana. Neka me, vala, stiglo nešto lijepo u ova zla vremena.

Više ne gutam aspirine da me glavobolja prođe. Jer, dok bude sijevalo među sljepočnicama, to će biti najbolji znak da će ovo ludovanje bofora vladati robinjama vjetra, moćnim nepreglednim nizom mamutskih čeličnih krila vjetrenjača.

Neka silovito huče, jer čuva bog ateistu svog!

…Nego, jedino mi krivo što je Balkan, posebno moja BiH toliko brdovita. Ih koliko bi struje bilo da izravnamo domovinu i da nam uragani zapušu bez barijera. Da i sve siromašniji narod, raja, dobije peškeš kao ja ovih dana u Holandiji.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook