Sve je počelo godinu dana prije samog ukrcavanja, kada se ljekar Santijago Henoves vraćao u Meksiko Siti sa konferencije o istoriji nasilja. Avion kojim je Santijago letio bio je otet, a on je sa još 103 putnika ostao da bude talac petorice naoružanih muškaraca. Ovaj incident nije imao tragičan kraj - svi taoci su oslobođeni u zamjenu za političke zatvorenike.

No, pomenuti ljekar je smatrao da je to što se našao u otetom avionu "isuviše dobro da bi bila istinito", u svjetlu toga da je bio jedan od vodećih stručnjaka za biološku antropologiju i neko ko je život posvetio proučavanju nasilnog ponašanja. Ovo iskustvo ga je toliko inspirisalo da je osmislio sličan eksperiment koji je za cilj imao da provjeri ljudsko ponašanje i sklonost agresiji u specifičnim okolnostima.
 

Njegova ideja je bila da okupi grupu ljudi koja će zajedno ploviti otvorenim morem, a ovo je smatrao sjajnom labaratorijom za posmatranje ljudskog ponašanja.

"Testovi na životinjama pokazali su nam da se može izazvati agresija kad ubacimo različite vrste pacova u ograničen prostor. Volio bih da vidim da li važi isto za ljude", pisao je tada.

Ljekar je sagrado splav veličine 12x7 metara sa samo jednom kabinom koja je bila dovoljno velika da ljudi legnu u njoj, ali ne i da stoje. Toalet je bio smješten napolju tako da ga svi vide. Splav nije imao ni motor, ni struju, ni pomoćna vozila, i nazvan je Acali (kuća na vodi). Trebalo je da se plovi 101 dan na moru na putu od Kanarskih ostrva do Meksika, a pored njega zamislio je da tu bude još 10 ljudi.

Henoves je eksperiment oglasio u nekoliko svjetskih novina i bilo je na hiljade zainteresovanih, ali je ovaj antropolog imao vrlo jasnu viziju koga želi. Na kraju je izabrao četiri muškarca i šest žena različitih nacionalnosti, vjeroispovesti i društvenog statusa. Ženama su dodijeljene rukovodeće funkcije na brodu, a muškarcima fizički poslovi, i ovakav poredak nije bio slučajan.

"Pitao sam se da li će dodjeljivanje moći ženama rezultirati s više ili manje nasilja", rekao je Genoves, koji je dosta toga ciljano radio kako bi stvorio atmosferu nasilja.

Acali je isplovio 13. maja 1973, a ubrzo su mediji ovaj splav okarakterisali kao "splav seksa" i neprestano su pisali o orgijama na istom. No, iako se Santijago iz petnih žila trudio da podstakne seksualne odnose prožete sukobima, istina je bila sasvim drugačija.
 

"Naučne studije sa majmunima pokazale su postojanje veze između seksualnosti i nasilja, u kojoj je većina sukoba između mužjaka potekla od dostupnosti ženki u ovulaciji. Da bih potvrdio da se to događa i među ljudima, namjerno sam izabrao seksualno privlačne subjekte. Budući da je seks povezan s krivicom, u grupu sam uključio i rimokatoličkog sveštenika iz Angole Bernarda", objasnio je kasnije u jednom tekstu.

Nekoliko njih je zaista stupilo u seksualne odnose, ali to nije izazvalo napetost niti tenziju u grupi. Kada ga je kapetanica broda - Šveđanka Marija Bjornstam - upitala šta je cilj svega, Santijago je odgovorio da "želi da otkrije kako se dolazi do mira na Zemlji".
 

Rezultat je bio sasvim drugačiji od onoga što je bilo ko, a najmanje sam ljekar očekivao - jednostavno nije bilo očekivanog nasilja.

"Shvatio sam da sam jedina osoba koja je pokazala bilo kakav znak nasilja na splavu bio ja", zaključio je.
 

S druge strane, većina grupe je željela da ga ubije, ali su to priznali tek godinama kasnije.
 

"Svima nam je palo na pamet u isto vrijeme", priznala je američka inženjerka Fe Sejmor u dokumentarcu "Raft" snimljenom 2018. godine.

"Veoma je teško bilo podnijeti njegovo psihološko nasilje", napomenuo je drugi član posade Ezuke Jamaki iz Japana, a dodao je da su razmišljali o tome da ga "slučajno" gurnu u more ili ubrizgaju drogu.

Santijagov univerzitet se zbog medijskih natpisa o "splavu seksa" distancirao od ovog istraživanja, ali grupa učesnika smatra da je bio uspješan.
 

"Henoves je bio toliko fokusiran na nasilje i sukob da nije shvatao da ih sve vrijeme on ima u rukama. Krenuli smo kao 'mi' i 'oni', a ostali smo 'mi'", rekla je Fe.

(Zena.blic.rs, DEPO PORTAL/dg)