Piše: Eldin Hadžović

Susret “dvojice lidera”, kako banjalučkom sastanku Milorada Dodika i Fahrudina Radončića tepa glasilo ovog potonjeg, počeo je sahranom i izjavljivanjem saučešća: Dodik je definitivno sahranio sve dosadašnje pokušaje ustavnih reformi, a Radončić je predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću izjavio - saučešće.

Prudski sporazum je za Radončića “bio takav dokument koji omogućava potpunu stabilnost Republike Srpske, a uništava Federaciju BiH”. “Zato danas s radošću mogu reći da mi je ova vijest draga”, dodao je Radončić ne krijući nade u što brže konstituiranje vlasti na razini BiH, te pretenzije da se pridruži već oformljenom bloku koji sa stopostotnom sigurnošću računa s vladajućim pozicijama.

Iako je na netom održanim Općim izborima Radončić zabilježio iznenađujući uspjeh - makar se radilo i o nekom ko osim vulgarne i brutalne višemjesečne kampanje nije imao šta ponuditi - on se može uračunati u izborne gubitnike, pošto ga krasi skoro nikakav koalicioni potencijal. Tačnije, lideri SNSD-a, HDZ-a, a odnedavno i najnovijeg “koalicijskog partnera” SDS-a, u Radončiću mogu prepoznati poželjnog partnera, no glavne značajke politike pobrojanih “partnera” teško bi se uklopile u Radončićevu deklarativnu agendu “odbrane bošnjačkih interesa”.

Radončić svjesno, dodvoravajući se svom banjalučkom domaćinu, insistira na odnosu Republika Srpska-Federacija, kao da se radi o dvije susjedne države i kao da svi paketi sahranjenih ustavnih promjena nisu sadržavali kakve-takve mehanizme jačanja države.

Istovremeno, preko svog glasila, Dnevnog avaza, na drugom frontu pokušava raspiriti sukob između dvije vodeće bošnjačke partije - SDP-a i SDA. Radončić računa s dvije stvari - s dogovorom sa predsjednikom Socijaldemokratske partije BiH Zlatkom Lagumdžijom i s principijelnošću lidera SDA Sulejmana Tihića koji je više puta javno ponovio svoj kategorični stav da ni pod kojim uslovima neće u koaliciju sa Radončićem, kao eksponentom radikalne bošnjačke desnice.

Otuda sve kompliciraniji odnosi na relaciji Tihić-Lagumdžija, a to potvrđuje i nedavna najava tuzlanskih socijaldemokrata da će u tom kantonu oformiti vlast sa SBB-om Fahrudina Radončića, BPS-om Sefera Halilovića i familijanovićima Narodne stranke Radom za boljitak, te vrlo moguća koalicija SDP-DNZ u Unsko-Sanskom kantonu, koja bi također eliminirala SDA.

Prema Dodikovoj već toliko puta primijenjenoj doktrini “ako ne može kako mi hoćemo - ne može nikako”, na razini BiH se što prije treba formirati vlast “koja bi mogla započeti stabilno i brzo rješavanje otvorenih pitanja kao što su državna imovina, popis stanovništva, prilagođavanje Ustava BiH odluci Suda u Strazbourgu”, no u tom kontekstu će Radončić morati igrati ulogu ključnog “bošnjačkog kooperativca”, i to možda i dosljednije nego što misli.

Jednostavnije - sva obilježja ustavnih promjena koja Dodik spominje i ne bi smjela biti predmetom političke trgovine, zato što se radi o mehanizmima kojima naprosto ne postoji alternatva, bilo da su zagarantirani presudom evropskog Suda za ljudska prava u Strasbourgu (slučaj Sejdić-Finci), evropskim i svjetskim standardima (popis stanovništva) ili uredbama OHR-a i također pravosnažnim presudama (državna imovina). Još jednostavnije - ukoliko bi se vlast formirala oko osovine Dodik-Čović-Radončić jedini najmanji imenitelj njihovog saveza - pored ozbiljnih istraga SIPA-e i Tužilaštva BiH za učešće u organiziranom kriminalu - bio bi rastakanje Bosne i Hercegovine, na štetu svih njenih građana.

Na veliko pitanje koje još uvijek ostaje otvoreno - hoće li se i kada vlast konstituirati - odgovore bi mogli dati Božo Ljubić, lider HDZ-a 1990, i Mladen Bosić, šef SDS-a. Kao poraženi, ali poželjni partneri u vlasti i jedan i drugi sada pokušavaju povećati svoje uloge. Naime, Ljubić je, nakon sklapanja sporazuma sa Draganom Čovićem, a vjerovatno pod pritiskom predizbornog koalicijskog partnera HSP-HSS-a, stavio do znanja da nijedan entitet, ukoliko bi došlo do teritorijalno-administrativne prekompozicije BiH ne bi mogao ostati netaknut: “RS i FBiH su ustavnom multietnički entiteti. Međutim, u ovom momentu institucionalna prava Hrvata nisu izjednačena sa pravima srpskog naroda u RS-u. Zato se ne može reći da institucionalno nijedan entitet ne može ostati netaknut, ali isto tako i u teritorijalnom smislu. U svakom slučaju, teritorijalna reorganizacija bi se ticala čitave države.”

Istovremeno, iako je na državnom nivou vezao zastave sa Dodikom, Mladen Bosić je isturio svog partijskog potpredsjednika Vukotu Govedaricu da ne podrži dosadašnjeg ministra financija Republike Srpske Aleksandra Džombića za mandatara za sastav nove vlade. Džombiću se zamjera loša ekonomsko-socijalna situacija u Srpskoj u proteklom periodu, ali se njegovom šefu ne zamjera to što svojom lukavom strategijom vuče SDS u opasan glib, kako je ispravno primijetio Tihić: Miloradu Dodiku ne treba koalicija sa SDS-om, ali nije sam htio preuzeti odgovornost za ustavne promjene u BiH. Zato je puno izvjesnije da su se i Milorad Dodik i Fahrudin Radončić, kao duo za svadbe i sahrane, prerano dograbili grobarskih lopata.

(BLIN MAGAZIN)