Piše: Saša LESKOVAC

Weyes Blood - And in the Darkness, Hearts Aglow (2022, Sub Pop)

Trebalo mi je neko vrijeme da se nakanim da slušam ovu kantautoricu, zaobilazio sam je isključivo zbog neke averzije prema njenom umjetničkom imenu tj. prema nečemu što ima riječ "blood" u naslovu, nekako mi je estetski nelegitimno, neumjesno (kao i npr. što mislim da nikad neću slušat stanovitu grupu the Killers, iz istog razloga).

Ali, ipak sam preslušao ovaj album (lijepog naslova) i drago mi je što je tako.

Weyes, pravog imena Natalie Mering, mlada je američka kantautorica vrlo prijatnog glasa koji posjeduje vrlo simpatičan dodir "amaterskog", neposrednog i prirodnog u interpretaciji.

Aranžmani su suptilni i duhoviti, fini folk-rock (iako je ovaj naziv sad vjerovatno arhaičan, izmišljeni su i drugi, novi, oštriji, precizniji, npr. “baroque pop”, “chamber rock”, “psych folk”..., ali ja to ne pratim baš), sa mnogo dopadljivih dijelova u melodijama i interpretaciji.

Autorski, hm… tek negdje na frtalj puta do Joni ili k.d., ali recimo da je na pola puta do Weather Station ili Fione Apple...

Dakle, kompozicije nisu ništa extraordinary: romantično, poluangažovano, mladalački iskreno, s ponekom velikom izjavom i smjelim stavom (o modernoj otuđenosti, okolišu...), ali u akordaciji i melodijskoj liniji znaju iznenaditi ponekim dopadljivim momentom. Dakle, pjesme ponešto iznad osrednjeg, ali u paketu sa ostalim muzičkim elementima, ovo je ipak ugodan i sasvim korektan, čak kvalitetan album sa nekoliko istinski snažnih momenata, kao npr. ovdje linkovana stvar "God turn me into Flower".

(DEPO PORTAL/ad)