Publika će imati priliku vidjeti šest dokumentarnih filmova koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, Italije, Francuske, Portugala,Slovenije i Španije i predstavljaju različite socijalne i društvene teme koje se tiču evropskih država. Ovaj program dokumentarnog filma biće otvoren italijanskim filmom 'Vjerenici', režiran od Massima D'Anolfija i Martine Parenti. Radi se o zabavnoj priči koja je nastala iz originalne ideje a koja obuhvata jednu socijalnu temu, temu vjenčanja. Jednostavna ali neobična priča koja prikazuje sveštenika kao glavnog lika naizmjenično prikazujući, kao u „skrivenoj kameri“ italijansko multietnično društvo u stalnoj promjeni.
Publika će filmove moći pogledati u Kući plamena mira, svaki dan u 19 časova. Nakon prikazivanja u Sarajevu, Mostaru, Goraždu, Bihaću, Gračanici i Banjaluci filmovi se prikazuju i u Tuzli.
PROGRAM: |
PRVI DAN Vjerenici, režija: Massimo D'Anolfi i Martina Parenti, Italija, 2007, 73 min. Zabavna priča koja nastala iz originalne ideje a koja obuhvata jednu socijalnu temu, temu vjenčanja. Jednostavna ali ne obična priča koja prikazuje svećenika kao glavnog lika naizmjenično prikazujući, kao u „skrevenoj kameri“ italijansko multietnično društvo u stalnoj promjeni. DRUGI DAN Dvije škole pod jednim krovom, BiH, 2009, 29 min. Film je nastao u prvoj polovini 2009. godine u Mostaru, Travniku, Gornjem Vakufu/Uskoplju, Stocu, Vitezu i Bugojnu, a akteri samog filma su učenici, roditelji, profesori, direktori škola, bivši i aktuelni ministri. Autori filma problem nastoje objektivno osvijetliti sa svih strana. Filmom se otvara prostor za promišljanje i diskusiju o pojavi „dvije škole pod jednim krovom“ kako bi se zajednički došlo do rješenja koje će omogućiti djeci u Bosni i Hercegovini da odrastaju i žive u okruženju uzajamnog poznavanja, uvažavanja i otvorenosti. Gdje je nestala radnička klasa, režija: Maja Weiss, Slovenija, 2010, 55 min. Film se snimao od maja 2009. do maja 2010. godine. Krajem maja 2010. u Zavodu za zapošljavanje bila je registrovana 98,401 osoba, što je 16.4 % više nego u maju 2009. godine. Ovo su priče o nekoliko nezaposlenih ljudi, koji su volontirali u audicijama za dokumentarac, održanih u različitim zavodima za zapošljavanje. Da li su oni robovi u njihovoj vlastitoj zemlji kao što to jedan od učesnika audicije naglašava? TREĆI DAN Preko mora, režija: Elisabeth Leuvrey, Francuska, 2006, 55 min. Svakog ljeta grupa ljudi prelazi more između Francuske i Alžira, uglavnom između Marseja i Alžira. Šarolika skupina muškaraca i žena, natovarena koferima i pričama. Na moru niste više u Francuskoj a niste još ni u Alžiru, i obrnuto. U ovom stanju limba, između dvije obale i dvije zemlje brzo dođe do razgovora, često bespotrebnog. U čudnom i zatvorenom svijetu na brodu, film prikazuje muškarce i žene koje povezuju njihove priče. ČETVRTI DAN Caminantes, režija: Fernando León de Aranoa, Španija, 2001, 60 min. Dokumentarac počinje 2001. godine kada pokret Zapatista krene na Mexico City kako bi podržali Sporazum iz San Andreasa i kako bi se suprotstavili tlačenju autohtonog meksičkog stanovništva. Film prikazuje odnos između gerilaca i urođenika koje štite i zastupaju. PETI DAN Otok Cova da Moura, režija: Rui Simões, Portugal, 2010, 81 min. Ime Cova da Moure nikada nije bio sinonim za dobro, obrazovanje ili prosperitet. Nasuprot tome, uvijek je bilo povezano sa nasiljem, nesigurnošću, opasnošću ili, u najboljem slučaju, sa nedostatkom obrazovanja i sa siromaštvom. Otok Cova da Moura prati svakodnevni život ovog naselja u blizini Lisabona koje je formirala kultura Kabo Verdeanaca. |
(BLIN MAGAZIN/tg)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook