Ahmed Karabegović, generalni sekretar Organizacionog odbora XIV Zimskih olimpijskih igara (ZOI), koje su od 8. do 19. februara 1984. godine održane u Sarajevu, u intervjuu razgovoru za Fenu kazao je da je tog februara 1984. godine ispisana jedna zlatna stranica ovog grada koja će ostati trajno u njegovoj historiji.

Kaže da su sa Olimpijadom željeli da pokažu da je Sarajevo grad mladosti, grad prijateljstva, grad sporta, te da su učinili sve da tako i bude.

Napomenuo je da je organizirati olimpijske igre izuzetno složen posao, „a pogotovo gradu koji nije imao razvijene sportove na snijegu, niti je imao iole ozbiljnije potencijale za odvijanje igara“.

- Mi smo imali samo jednu ledenu plohu na Skenderiji i na Jahorini jedan jednosjed. Opredjeljenje za organizaciju Olimpijskih igara je bio razvojni projekat, jer smo izgradnjom čitave sportske infrastrukture htjeli da stvorimo uslove da Sarajevo bude grad u kome će postojati optimalni uslovi za razvoj zimskih sportova - naveo je Karabegović.

Htjeli smo, dodao je on, da kroz infrastrukturu koja je izgrađena, stvorimo i uslove za razvoj turizma.

- Mi smo sve sportske objekte koje smo gradili, od Zetre pa dalje, vezivali i sa nekom privrednom djelatnošću da bi poslije toga mogla živjeti značajnim dijelom iz prihoda od tih najmova - kazao je Karabegović.

Istaknuo je da je poslije 1984. godine Sarajevo bilo jedan moderan evropski grad koji je bio snažna turistička destinacija, grad u kome su bili kongresi i brojna druga okupljanja, grad koji je imao velike sportske priredbe - od finala Svjetskog kupa u alpskom skijanju pa do drugih takmičenja.

Karabegović napominje da je poslije sarajevske olimpijade bio na brojnim olimpijadama i susretao ljude iz svjetskog sporta.

- Prilikom svakog tog susreta s tim ljudima, bilo kojeg sporta ili televizije, rekli su mi 'znate ovo je divna organizacija, ovdje je sve fino, ali mi nigdje nismo osjetili takvu atmosferu kakva je bila u Sarajevu'. Sarajevo je živjelo 24 sata za Olimpijadu. Mislim da je to nešto što je ostalo u sjećanju ljudi u svjetskom sportu i u svemu drugom - prisjetio se Karabegović.

Kaže da je grad živio, da su svi željeli da daju svoj doprinos.

Po njegovim riječima, čitava Jugoslavija je bila uključena u sarajevsku olimpijadu.

Napomenuo je da su sve televizijske kuće, od Ljubljane do Skoplja bile zadužene za pojedina borilišta.

- Recimo, Beograd koji je imao najviše kamera, sa 24 je pokrivao bob-stazu. Zagreb, koji je imao Zlatnu piruetu, je pokrivao Zetru...Sve glavne novinske kuće su pokrivale po jedan pres-centar. Da ne govorim o broju sportskih radnika koji su direktno bili uključeni. Svih tih 2.500 ljudi, od nas pet na početku koji smo profesionalno počeli do 2.500 ljudi koji su imali akreditaciju i bili zaduženi za različite segmente - od onoga koji je pratio hoće li proći takmičar ili neće do svih drugih - bili su ljudi koji su svim srcem bili prisutni u tom poslu - istaknuo je Karabegović.

Napomenuo je da je tih sedamdesetih godina, kada su išli s idejom olimpijskih igara, Sarajevo imalo jednu snažnu ekspanziju, prije svega privrednu, kulturnu...

Spomenuo je i dvije osobe koje su, kako je rekao, bile daleko najznačajnije za uspješnu organizaciju sarajevske olimpijade. Jedan je lord Kilanin, koji je u Atini na zasjedanju MOK-a kazao „imamo mogućnost da se vratimo gdje smo već bili, ili da idemo na jednu novu destinaciju, da širimo ideju olimpizma…“

Neposredno poslije njega na čelo Međunarodnog olimpijskog komiteta dolazi Juan Antonio Samaranch.  

- Samaranch je od prvog dana bio naš veliki prijatelj, često je dolazio, pitao kako ide, pomagao...- naveo je Karabegović, te napomenuo da ni u najtežim ratnim danima nije zaboravio Sarajevo i njegove građane.

Mislim, dodao je on, da ako postoji neki čovjek koji je bio izuzetno privržen Sarajevu, koji je u njega toliko puta dolazio, koji je toliko finansijski pomogao, onda je to Samaranch.

Karabegović je podsjetio da je na XIV Zimskim olimpijskim igrama učestvovalo 49 zemalja, što je bilo 12 zemalja više nego što je bilo četiri godine ranije u Lake Placidu.

- Treba znati i to da, kada govorimo o Olimpijadi, vrlo su značajni, ne samo sportski objekti, nego da je izgrađena i infrastruktura u Sarajevu – od novog aerodroma, RTV doma, hotela Holliday Inn, hotela na planinama...- podsjetio je Karabegović.

Iznio je podatak da je dvije i po milijarde ljudi putem televizijskih ekrana pratilo događanja u Sarajevu. To je obezbijedilo 54 televizijske ekipe.

- U Sarajevu je bilo registrovano 7.825 novinara i tehničkog osoblja. U tom broju je 760 redakcija, 97 TV kuća...- naveo je samo neke podatke Karabegović.

Kaže da u svim kontaktima koje su tada imali s novinarskim ekipama koje su izvještavale sa XIV Zimskih olimpijskih igara iz Sarajeva, niko nije imao primjedbi, svi su bili vrlo zadovoljni.

Podsjetio je i da su tih dana, kada je Jure Franko osvojio medalju, taksisti besplatno vozili goste koji su imali akreditaciju, te da su gostima koje su vozili, sve ono što su zaboravljali u vozilu, nosili i vraćali.

- Ja sam čovjek koji prati sva zbivanja i moram reći da sam poprilično tužan i nezadovoljan činjenicom da Sarajevo uopšte ili vrlo malo koristi imidž koji je steklo 1984. godine. Bio bi vrlo sretan kada bi moglo iduće godine, kada bude 40 godina od održavanja XIV ZOI, da se napravi jedan opširan projekat obilježavanja, da u ovom gradu bude jedan festival sporta, kulture, svega onoga što je dug prema toj manifestaciji i što bi značilo podršku za budućnost –-zaključio je Karabegović u razgovoru za Fenu.

(Fena/rm)