"Šrinkflacija", odnosno smanjenje mase ili količine proizvoda u pakovanju, a da se ne promijeni njena cijena, prisutna je gotovo svugdje u svijetu. Sam pojam se prije desetak godina tek pojavio u rječnicima, a smatra se da ga je u upotrebu uvela američka ekonomistica Pippa Malmgren.

- Šrinkflacija je uglavnom prisutna u prehrambenoj industriji. Izraz "šrinkflacija" je nastao od riječi "shrink", što na engleskom znači smanjenje, i "inflacija" što predstavlja opšti rast nivoa cijena - pojasnio je za portal Akta.ba doc. dr. Denis Berberović, sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

On kaže da su u ekonomiji poznata dva načina povećanja cijena; vidljivi i skriveni način povećanja cijene.

- Vidljivo povećanje cijene podrazumijeva korekciju apsolutnog iznosa cijene naviše. I to su cijene koje kao potrošači vidimo, plaćamo, često uz komentar kako je sve poskupjelo. Skriveno povećanje cijene je kada apsolutni iznos cijene ostaje isti, ali se težina (gramaža/litraža) proizvoda smanjuje, čime se efektivno manja količina proizvoda prodaje za više novca. Naprimjer, pakovanje čokolade od 100 grama u 2021. godini koštalo je 2 KM, ali je kompanija odlučila u 2022. godini da pakovanje smanji na 90 grama, pri čemu je zadržala cijenu čokolade od 2 KM. To je de facto povećanje cijene. A takvo, skriveno, povećanje cijene zovemo "šrinkflacija - objasnio je.

Šrinkflacija-skrivena inflacija

Šrinkflacija označava skrivenu inflaciju jer ne vidimo eksplicitan rast cijena, i to je čini nezgodnom i za potrošače, ali i makroekonomiste koji bi trebali izračunati taj opšti rast nivoa cijena.

- To je teško ako se inflacija dešava kroz težinu proizvoda, a ne samo kroz cijene. Zato se može reći da je realna inflacija (vidljiva inflacija + nevidljiva inflacija, tj. šrinkflacija) veća od zvanično izračunate stope inflacije koju nam saopšte relevantni domaći i međunarodni izvori, s obzirom da ta metodologija ne obuhvata i ovaj novi fenomen smanjenja težine proizvoda - rekao je Berberović.

Na pitanje zbog čega proizvođači kako u svijetu tako i u BiH sve više pribjegavaju šrinkflaciji, on kaže da su dva ključna razloga.

- Prvo je zbog povećanja troškova proizvodnje. Iako je šrinkflacija nevidljivi oblik inflacije, ona je istovremeno i posljedica vidljive inflacije. Kako zbog opšteg rasta cijena rastu i troškovi proizvodnje, kompanije šrinkflaciju koriste kao način borbe protiv rastućih troškova poslovanja. Pri tome, svjesne ili ne, takvim poslovnim potezom kompanije i same doprinose pogoršanju posljedica inflacije, a koje svoje negativne efekte imaju i za same kompanije. U suštini, javlja se inflatorna spirala iz koje nije jednostavno izađi. Što duže traje, to ju je teže obuzdati - mišljenja je.

Drugi razlog za šrinkflaciju je manje ozbiljan sa aspekta ekonomije. U pitanju je konkurencija, zbog koje se kompanije nerijetko odluče za šrinkflaciju.

- Naime, prehrambena industrija je vrlo kompetitivna, ogroman je pritisak na kompanije da isporuče vrijednost uz što niže cijene. Zbog toga se kompanije u prehrambenoj industriji u određenom momentu odluče za šrinkflaciju, čime nesvjesno guraju i svoje konkurente u istom pravcu. Zbog konkurentskih ratova cijena i tu se otvara mogućnost inflatorne spirale. No s obzirom na to da je takva šrinkflacija ograničena samo na jednu industriju, kao što rekoh najčešće prehrambenu, rezultirajuću spiralu je ipak znatno lakše obuzdati - smatra Berberović.

Obmana potrošača

Često se postavlja pitanje da li je šrinkflacija gora od inflacije i kako se to održava na kupce i ekonomiju.

Berberović kaže da se na ovo pitanje može odgovoriti dvojako, sa aspekta etičnosti i sa aspekta uticaja na budžet domaćinstava.

- Etičnost ove tehnike povećanja cijena je diskutabilna. Sa jedne strane, argument kompanija koje pribjegavaju ovoj tehnici je da je na proizvodu uvijek istaknuta težina proizvoda tako da su potrošači informisani šta i u kojoj količini kupuju za određen iznos. Sa druge strane, potrošači nemaju naviku detaljnog pregledavanja proizvoda koje redovno kupuju. A upravo prehrambeni proizvodi spadaju u grupu proizvoda čije odluke o kupovini se obično donose po automatizmu - pojašnjava on, dodajući da se zbog takvog načina kupovine javlja realna mogućnost obmane potrošača.

- Toga su proizvođači svjesni, a neki ekonomisti smatraju da tu situaciju proizvođači obilato koriste. Podsjećam da su EU acquis-om, Zakonom o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, entitetskim zakonima te nizom profesionalnih međunarodnih poslovnih kodeksa izričito zabranjene obmane potrošača, u bilo kojoj formi. Etičnoj upitnosti ove tehnike posebno doprinosi činjenica da promjene gramaže ili litraže nisu velike, najčešće su oko 10% od prvobitne težine. Na male proizvode to je mala promjena, ali vodeći se logikom ekonomije obima, i te male promjene u ukupnom zbiru za kompanije imaju značajne pozitivne finansijske efekte - rekao je.

Što se tiče uticaja na budžet domaćinstava kako pojašnjava Berberović, šrinkflacija nije "gora" od same inflacije (jer je njen oblik), ali ima teže efekte kada dođe uporedo sa vidljivom inflacijom, a što je trenutno slučaj na domaćem i svjetskom tržištu.

- Objasniću to kroz primjer sa početka ovog razgovora. Čokolada od 100 grama je u 2020. godini koštala, recimo, 1,80 KM. U 2021. godini je usljed opšte, vidljive inflacije, cijena povećana na 2 KM, a onda je u 2022. godini gramaža smanjena na 90 grama. Dakle, u konačnici, taj proizvod je poskupio dvostruko – prvo je cijena povećana u apsolutnom iznosu, sa 1,80 KM na 2 KM, a onda je dodatno cijena povećana time što se gramaža smanjila, sa 100 grama na 90 grama, za isti iznos od 2 KM. Kada uzmete u obzir da se budžeti domaćinstava, posebno u vrijeme inflacije, najviše troše na prehrambene proizvode (osnovni životni troškovi), te imajući u vidu da ne samo ovaj naš proizvođač čokolade, već svi proizvođači prehrambenih proizvoda pribjegavaju ovoj tehnici povećanja cijena, onda se počinje nazirati ozbiljan razmjer finansijskih efekata šrinkflacije - zaključio je.

Šta kaže zakon?

Iz Udruženja za zaštitu potrošača "Futura" pojasnili su da li je šrinkflacija po zakonu kažnjiva.

- Tu nije prekršen nikakav zakon. Ako gramaža odgovara broju koji je napisan, sve je u redu. Druga stvar je što je to marketinški trik koji privlači pozornost kupca, ali ga ne vara ako se se sve poklapa. Proizvod je jednostavno skuplji, jer je smanjena gramaža, ali je na ambalaži napisano kolika je. Dakle, radi se o poskupljenju i marketinškom triku, ali to ne krši nijedan od naših zakona - pojasnio je za Akta.ba Marin Bago, predsjednik Udruženja.

(DEPO PORTAL/ad)