Ovo je njihovo tradicionalno okupljanje povodom praznika koji njeguje dalekosežnu tradiciju i sjećanje na historijsko prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), svojevrsnog ratnog parlamenta, u kojem su se predstavnici svih triju naroda BiH nesporno opredijelili za zajedništvo.

U noći između 25. i 26. novembra 1943. godine, na tom zasjedanju u Mrkonjić-Gradu potvrđeni su i obnovljeni državotvorni temelji Bosne i Hercegovine. Dokumenti insistiraju na multietničnosti zemlje i potpunoj ravnopravnosti svih njenih građana i naroda. Bosna i Hercegovina nije ni spska ni muslimanska ni hrvatska nego i srpska i muslimanska i hrvatska, zapisano je u Rezoluciji ZAVNOBiH-a.

Malo je živih boraca iz te genaracije, a sudeći po njihovim izjavama, potpuno su razočarani sadašnjošću jer u vlastitoj zemlji vide još žive elemente fašizma.

Šerif Biser, ratni ilegalac u okupiranom Sarajevu, hapšen i torturisan u Belediji, a potom na najzloglasnijem mjestu, u logoru Jasenovac, ne može da shvati zašto je u zapadnoj Hercegovini jedna ulica nazvana po Mili Budaku, zlikovcu s fašističkom devizom: "Srbe na vrbe"; ne može da se pomiri s tim što u nekim područjima Federacije još živi diskriminirajuća praksa prema učenicima osnovcima nazvana 'dvije škole pod jednim krovom' i primjećuje da se Republika Srpska ponaša kao država s naglašenim nacionalnim atributom, a s njenog sadašnjeg područja protjerani su ljudi drugih nacionalnosti tokom posljednjeg rata u BiH i desio se najstravičniji zločin - genocid.

"Jedini spas nam je u antifašizmu", kaže ovaj bivši partizanski ilegalac u okupiranom Sarajevu.

Njegovo mišljenje o antifašizmu kao najefikasnijem sredstvu i putu i za današnju BiH dijele i ostali živi bivši borci srodne generacije.

Mustafa Čomić, najmlađi među živim nosiocima Partizanske spomenice koji se odazvao pozivu na današnje druženje, iz borbe je februara 1945., posljednje ratne godine, otišao u gimnazijske klupe u Trebinju.

U partizanske jedinice ga je kao dječaka od 11 godina odveo otac, jedan od organizatora ustanka na području Hercegovine, a pušku je dobio prilikom borbi za zauzimanje Prozora.

Čomić se pita zašto su početkom devedestih godina pali ideali njegovih suboraca o zajedništvu kao cilju za koji su mislili da je ostvaren, i to oružanom borbom, u narodnooslobodilačkom pokretu.

Jedino moguće objašnjenje nalazi u tome da je njegova generacija godinama pogrešno vjerovala da je nacionalizam prevaziđen kao problem.

Ibrahima Durmu, potpredsjednika SABNOR-a, ohrabrije ipak što se sve više mladih ljudi u BiH interesira, kako je rekao, za tu asocijaciju i njene tekovine, od kojih je zajedništvo jedna od najbitnijih.

Pozivu na današnje druženje s nosiocima Partizanske spomenice 1941. odazvao se političar iz aktuelne Bosne i Hercegovine Sulejman Tihić.

On vjeruje da će 25. novembar, Dan državnosti, obilježavati sve više Bosanaca i Hercegovaca širom zemlje i da je ovaj državni praznik "najmanje sporan od svih spornih praznika" a podsjeća na borbu protiv fašizma.

(FENA, DEPO/md)