Piše: Josip Vričko Oslobođenje

Iz čega esdeaovski čelnik zaključuje da se napaćenim Hrvatima dodvoravaju i jedni i drugi. Bez ikakve, zapravo, mogućnosti da ta veza - ili veze - bude konzumirana

Ovih dana Hrvati su u doista paradoksalnoj situaciji, ponovo su, baš kao u ona dobra stara vremena, sumnjiva lica, ali, istovremeno, im se, tvrdi bošnjački prvak Sulejman Tihić, dodvoravaju i Srbi i Bošnjaci. Da, međutim, prvo riješimo ovo - prvo. Nisu, naime, sumnjivi samo oni Hrvati što gravitiraju stožernoj stranci i stožerniku što, po osobnom priznanju, kani od idućega ljeta stolovati na Neretvi hladnoj, već čak i Ivo Josipović. Tako je, primjerice, povremeni glasnogovornik Harisa Silajdžića, na privremenom radu u glasilu jedne druge stranke, cjelokupan angažman hrvatskog predsjednika u svezi BiH ocijenio kao isprazno širenje sladunjavih priča. Josipoviću se iz bolje budućnosti zamjera što osobno nije rastjerao hadezeovce, što su, ne skrivajući nostalgiju za vremenom kada se pjevalo:

Evo zore, evo dana, evo Goje i Bobana, obilježili godišnjicu Herceg-Bosne.

Istina, tko god je pratio prošlotjedni skup u "Kosači", morao je provjeriti koji je, zapravo, datum; pala je u golem sevdah grupa Nostalgija - gromoglasni solisti Čović&Ljubić, te sljedba im. Odnekud je đavo čak donio i Šuškova živopisnog generala Rojs-rojsa... Ali - možda ?! - ih treba i razumjeti, njihov se glas još samo i čuje u dijelu Bosne napaćene kojoj je Tuđman svojedobno namijenio ulogu popunjavanja glasovitog (ali i tragičnog) hrvatskoga pereca.
Uostalom, nešto o tomu je, obilježavajući jedan drugi tragični događaj iz naše novije povijesti - Daytonski mirovni sporazum, govorio i jedan od junaka iz Ohia.

Činjenica je da hrvatski narod u BiH nije u mogućnosti konzumirati isti opseg prava koji uživaju druga dva konstitutivna naroda, pokušao je Silajdžić objasniti u nedjelju neovisnim intelektualcima Kruga 99. Jasno, nije sad, nakon što mu je u fotelju sjeo Izetbegović II, ovo neki drugi Haris, pa da će Hrvatima držati merdevine dok prave treći entitet. No, ovom je konstatacijom zasigurno priču o ustavnom preustroju države prebacio na isključivo politički teren. Što je, u biti, jako dobro u okolnostima zazivanje vremena kada je hrvatskim dužnosnicima bio osiguran (međunarodni) prijevoz iz Mostara do Sarajeva. Do Kule, ili Centralnog zatvora, doduše.

Vratimo se, zato, Tihiću koji svjedoči samo o potencijalnoj ljubavi što je spram Hrvata osjećaju kako Bošnjaci, tako i Srbi. Prvi su, veli on u njihovo ime, za teritorijalnu reorganizaciju, ali samo ako se odnosi na cijelu državu. Baš kao što im, dobro je informiran Tihić, eresovski vožd daje treći entitet, ali samo na teritoriji Federacije. Iz čega esdeaovski čelnik zaključuje da se napaćenim Hrvatima dodvoravaju i jedni i drugi. Bez ikakve, zapravo, mogućnosti da ta veza - ili veze - bude konzumirana. Riječ je, dakle, o platonskoj ljubavi.

Bauk trećeg entiteta, pak, kruži i mimo naših granica. Da ne kažem prešao je sve granice. Tako je, primjerice, jedan zagrebački jutarnji tabloid krivo citirao kardinala Vinka Puljića u kontekstu mostarske gange Herceg-Bosne, te ga slijedom toga potvorio da podržava treći entitet. Pretpostavljam da ih je na krivi trag naveo Dragan Čović (re)interpretirajući svoj sarajevski susret s kardinalom kako njemu odgovara. Što, dakako, nije ništa čudno; u glavnom gradu svih Hrvata, Bosnu i Hercegovinu, pa onda i prekosavsku braću prate na razini incidenta, pa je onda i Puljiću u tamošnjim medijima komotno baš kao u sarajevskoj rezidenciji.

Ovom, međutim, prigodom i nije tako loše to što su u lijepoj našoj (?!) površno čitali kardinala. Došao je, naime, u prigodu da pojasni što on misli o cijelom slučaju. U najmanju ruku, Puljić iza cijeloga toga Čovićeva projekta, kojemu se, ignorirajući čak i svoje koalicijske partnere HSPBiH, bezuvjetno priklonio i Božo Ljubić, stavlja golem upitnik. Štoviše, nadbiskup vrhbosanski konstatira kako se, zapravo, sada hoće nešto što je već bilo, a hrvatska država svojevremeno inzistirala da odumre. Riječju, hercegbosanski je glas iz groba prilično nejasan, osobito onima koji bi ostali izvan granica zabrana što su ga iscrtali ponovo zbratimljeni HDZ-ovi.

Sve u svemu, kada počnu pregovori o ustavnoj reformi, treba očekivati obrnut proces od onoga o kojemu govori Tihić; da se, dakle, Hrvati počnu dodvoravati Bošnjacima i Srbima. A kako bi postigli dobru startnu udvaračku poziciju, trebali bi artikulirati taj svoj retro(ili šatro)-koncept. Odgovoriti, primjerice, na pitanje gdje su i kako izgledaju te nove administrativne granice? Ali, i da jednako o tomu govore i u Sarajevu i u Banjoj Luci. Bez toga, ovdje ljubavi, koja je ionako kad je utroje vrlo napeta, nema. DEPO/a.k.