‘Vladimir Putin je ove godine izgubio svoj energetski rat. No možda ga ipak dobije iduće godine ako Europa ne bude imala volje oduprijeti se još jednoj plinskoj i energetskoj krizi‘, piše za britanski Telegraph njihov ekonomski analitičar Ambrose Evans-Pritchard.

‘Sekundarna meta njegovog bombardiranja ukrajinske energetske infrastrukture je sama Europska unija. Zbog nastale štete i Europa ostaje bez ključnog uvoza električne energije iz ukrajinskih elektrana. Električna energija će sada morati teći u suprotnom smjeru kako bi se spriječila humanitarna katastrofa u ukrajinskim gradovima, prenosi Jutarnji.hr.

Taj je preokret dovoljno velik da promijeni krhku energetsku ravnotežu. A već se radi i na novom ograničenju protoka plina. Rezultat je snižavanje margine europske energetske sigurnosti na vrlo nisku razinu i rastezanje problema sve do 2023. što će europsku industriju gurnuti uza zid.

Putin je već spalio toliko geopolitičkih mostova i pretrpio takve neuspjehe na bojnom polju da je zbog svih tih događaja gotovo prisiljen odigrati svoje posljednje energetske karte. Zamor sve većim troškovima života i u samom središtu EU-a sve izraženiji sentiment da bi se možda trebalo popustiti, iskušenje čine gotovo neodoljivim.

‘Njegov cilj je pokrenuti ustanak europskih potrošača protiv vlastitih vlada. On želi Žute prsluke 2.0, ovaj put na steroidima‘, rekla je Helima Croft, bivša analitičarka za pitanja energije u Središnjoj obavještajnoj agenciji, a sada u RBC Capitalu.

Putin se kladio da može slomiti Europu prije nego što ona slomi Rusiju. Također bi mogao slomiti vladu Rishija Sunaka i društvenu stabilnost Britanije osim ako se razine u skladištima plina znatno ne povećaju do sljedeće zime i podupru hitnom kampanjom bolje energetske izolacije zgrada.

‘Putin točno zna što radi. On cilja na električne trafostanice i transformatore za pojačavanje koje je teško zamijeniti‘, rekao je profesor Alan Riley, energetski stručnjak pri Atlantic Councilu i savjetnik vlade Ukrajine.

‘On točno poznaje svaku metu jer ima detaljne planove koji datiraju još iz Sovjetskog Saveza. To je energetski rat protiv Ukrajine i Europe u isto vrijeme‘, rekao je.

Helima Croft očekuje da će Rusija nastaviti eskalirati sukob tijekom zime s dodatnim sabotažama plinovoda. Moramo pretpostaviti da ništa nije nedodirljivo, s obzirom da je Putin već uništio svoje plinovode Sjevernog toka na Baltiku.

‘Infrastruktura je ranjiva gdje god je FSB (ruska obavještajna služba) prisutna. Talijani su diversificirali svoje isporuke plina Libiji, Alžiru i Azerbajdžanu, a FSB djeluje u svima njima‘, rekla je.

Detektirana je nova meta

Novi norveški plinovod prema Poljskoj glavna je meta. Kao i norveške plinske i električne veze s Ujedinjenim Kraljevstvom. Izravan napad na ovu infrastrukturu pokrenuo bi Članak 5 NATO-a o solidarnosti saveza, što je vjerojatno preveliki rizik čak i za ovog lošeg cara.

No neki mutniji oblici poremećaja su druga stvar. U Europskoj uniji ne nedostaje plašljivih država koje bi pokušale blokirati primjenu članka 5. Estoniji je uskraćena takva podrška kada je napadnuta njena kritična infrastruktura. Za ruski napad na sjevernoafričke terminale koji isporučuju plin u Italiju mogli bi se okriviti džihadisti, koji su dovoljno zamutili vodu da otupe svaki odgovor. To je meki trbuh europske integrirane plinske mreže.

Toplo vrijeme donijelo nam je lažnu utjehu. Kao i učinci odustajanja od pekinške politike nula-covid. Kina je preprodavala svoje ugovorene isporuke LNG-a Europi kako bi iskoristila širenje arbitraže. Ta će zemlja ponovno biti najveći kupac na svijetu čim se ponovno otvori.

Ova slučajna odgoda omogućila je Europi da napuni skladište plina do 96 posto. Njemačka je ranije ovog mjeseca dosegla 99,9 posto. LNG-a teret usidren je na moru jer se plin nema gdje skladištiti. Prosječna cijena referentnih terminskih ugovora za TTF tijekom zime, pala je na 132 eura po megavat satu sa 350 eura tijekom panike u kolovozu. Nažalost, ovo je bilo zatišje pred iduću buru.

‘Amortizirali smo šok samo zato što Putin nije potpuno prekinuo dotok plina. Otprilike 24 milijarde kubičnih metara nastavilo je teći kroz Ukrajinu i Tursku jer je Putin htio upotrijebiti svoje trikove i podijeliti Europu‘, rekao je Thierry Bros, bivši šef francuske energetske sigurnosti.

No čak i to sada presušuje. U utorak je Kremlj počeo prekidati preostale dotoke plina u južnu Europu preko Moldavije.

Također, ne bismo smjeli pretpostaviti ni da su zalihe nafte sigurne. Putin će na neki način uzvratiti na europski embargo na izvoz ruske sirove nafte koji počinje 6. prosinca - bilo uskraćivanjem opskrbe ili sabotažom ciljeva poput električne crpne stanice na naftovodu Družba prema Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj.

Ove države bez izlaza na more dobile su izuzeće od embarga jer nemaju drugih izvora nafte. ‘Nakon 6. prosinca bismo se mogli suočiti s multimilijunskim nedostatkom barela. Nije jasno je li uopće moguće preusmjeriti dovoljno barela u Europu‘, rekao je Bros.

JP Morgan kaže da bi nas Rusija mogla gadno iznenaditi smanjenjem proizvodnje nafte za tri milijuna barela dnevno (što je tri posto svjetske ponude), a što bi fizički mogla bez oštećenja vlastite infrastrukture za bušenje. To bi podiglo cijene na najviši nivo svih vremena od 190 američkih dolara.

Kad bi Putin napravio rez od pet milijuna, cijene bi mogle doseći 380 dolara po barelu. Kina i Indija ne bi bile sretne, iako na zadnjem G20 nisu podržale Rusiju.

Putin je ove godine na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu upozorio da će europske sankcije imati ‘katastrofalne posljedice na globalno energetsko tržište‘.

Trebali bismo mu, barem u ovome, vjerovati na riječ. Nema sumnje da je njegov cilj dovesti troškove roba do razina koje destabiliziraju demokracije i uzrokuju ‘propadanje cijelog sustava‘ europskog gospodarstva.

‘To će pogoršati duboko ukorijenjene probleme europskih društava. Doći će do daljnjeg rasta nejednakosti, što će još više podijeliti njihova društva. Takvo odvajanje od stvarnosti neizbježno će dovesti do vala populizma te ekstremističkih i radikalnih pokreta‘, rekao je Bros.

Može li Europa izdržati?

Rusija ima trgovinski suficit od 20 posto BDP-a i dovoljno sredstava za rat. Može preživjeti mjesece ograničenog izvoza. No može li Europa tako dugo izdržati?

Njemačka industrija smanjila je potrošnju plina za 27 posto u listopadu. Ovo je impresivan prikaz nacionalne volje, ali što dulje traje, to je veća egzistencijalna prijetnja za tu zemlju. Njemačka trgovačka i industrijska komora (DIHK) kaže da četvrtina kemijskog sektora ili smanjuje proizvodnju ili prebacuje proizvodnju u inozemstvo.

Europa je po prvi put u modernom dobu postala neto uvoznik kemikalija. Jeftini američki plin iz škriljevca - zarobljen unutar američkog tržišta zbog nedostatka terminala za izvoz LNG-a - daje SAD-u nenadoknadivu prednost u petrokemiji, gnojivima i staklu.

Eurometaux kaže da se proizvodnja aluminija i cinka u Europi prepolovila. Deset talionica je ili smanjilo ili posve obustavilo proizvodnju, a nakon što se zatvore nema jasnog poslovnog razloga za njihovo ponovno otvaranje.

Demokracije još nisu pukle, ali samo 42 posto Talijana i 49 posto Austrijanaca sada podržava sankcije protiv Rusije. Anketa Globseca pokazala je da 19 posto Slovaka želi pobjedu Rusije, a 34 posto ne zna ili ih nije briga. U Bugarskoj je podrška Rusiji i Ukrajini otprilike podjednaka.

Glavne stranke tvrde ljevice i tvrde desnice u Francuskoj i Njemačkoj za rat krive ‘agresiju NATO-a‘. Šire se antiamerički stavovi, što je izvanredno stanje s obzirom na to da bi europski projekt do sada bio već mrtav da Velika Republika (SAD) nije treći put spasila Europu od nje sebe.

Putin ima dovoljno motiva da iskoristi očigledne rascjepe koji se protežu kroz europsku deformiranu političku kulturu.

Ovo su opasne okolnosti za Britaniju. Većinu svojih skladišta plina iznajmila je Njemačkoj i Nizozemskoj ili neizravno preko LNG tržišta. Niti jedan oblik rezerve ne može jamčiti energetsku sigurnost u dugotrajnoj krizi.

Vlada je ponovno otvorila skladište Rough, ali je zasad popunjena tek petina što nije dovoljno. Ova zemlja ima kopnene slane pećine i neiskorištene plinske bušotine u Sjevernom moru. Obje bi se mogle iskoristiti za strateško skladištenje za sljedeću zimu. No to se ne događa.

Nikada nećemo znati sa sigurnošću, ali Zapad je možda napravio ozbiljnu pogrešku uskraćujući dalekometno topništvo i borbene zrakoplove Ukrajini tijekom ljetnih i jesenskih sukoba. Taj strah od eskalacije spriječio je odlučujući nokaut udarac i lančanu političku reakciju unutar same Rusije.

Dopustili smo Putinu da se ukopa preko zime na zamrznutim linijama i dobije na vremenu. Dali smo mu drugu priliku da upotrijebi svoje energetsko oružje protiv nas‘, upozorava Evans-Pritchard, prenosi Jutarnji.hr.

(DEPO PORTAL/ad)