Izvor: Deutsche Welle

Razgovarao: Srećko Matić

DW: Gospodine Weigand, i Vaš navijački klub je podržao akciju njemačkih fanova "Boycott Qatar”. Zašto se s tribina bundesligaških stadiona poziva na bojkot Svjetskog prvenstva?

Michael Weigand: Glavni razlog akcije su naravno aspekti vezani uz ljudska prava. Prilikom izgradnje stadiona na njih se uopće nije pazilo, ljudska prava nisu igrala nikakvu ulogu. Registrirane su tisuće mrtvih na gradilištima jer su uvjeti na terenu bili nevjerojatno loši. I to se pročulo i u Njemačkoj. I zato su se navijači, koji su u Njemačkoj vrlo politički nastrojeni, i angažirali. Zato su protiv ovog SP-a. Trenutno imamo jednu od najvećih energetskih kriza od 70-ih godina, a stadioni su tamo klimatizirani, imaju jako lošu CO2 bilancu. I to je velika tema u Njemačkoj. Mi smo bili jako ovisni o Rusiji po pitanju energije, i energetika je trenutno vrlo aktualna tema…

…njemački nogometni navijači se bave energetskim i klimatskim pitanjima?

…da, i baš u kontekstu energije mnogi su se navijači zapitali: pa moramo li igrati na klimatiziranim stadionima, ako već postoje brojne druge zemlje svijeta u kojima vladaju sasvim normalni nogometni uvjeti? A osim toga, kako se posljednjih dana moglo čuti, Katarci pokušavaju kupiti navijače kako bi oni navijali za neku momčad. To je u suprotnosti sa svim onim s čime se identificiraju navijači u Njemačkoj. I zato je i došlo do tog širokog protesta na kompletnoj navijačkoj sceni u Njemačkoj.

„Boycott Qatar" je dakle politička akcija njemačkih navijača?

Da. Ali ne stranačko-politička, već politička. Radi se o tome da privučemo pozornost javnosti na nešto što ne valja, i da kažemo: ne, mi nećemo sudjelovati u ovom perverznom turniru!

Zašto perverzan?

Tamo se uopće ne poštuje vrijednosti koje mi poštujemo. Pogledajte samo kako izgleda slika žena u Kataru. U Kataru su žene ljudi druge klase. One trebaju ostati kod kuće, držati jezik za zubima, i slušati njihove muževe. Kod nas u Europi je sasvim drugačija slika, žene ovdje naravno dolaze i na stadion, ovdje je sasvim normalno da se žene zanimaju za nogomet, da su dio svega toga i smiju biti dio nogometa. A u Kataru, ja bih rekao da žene tamo imaju status komada odjeće, ili komada namještaja, nešto što je u kući. To nisu vrijednosti s kojima se mi identificiramo.

Kako bi taj bojkot po Vama mogao konkretno izgledati?

Postoje razne mogućnosti kako se turnir može bojkotirati. Tu imamo za početak sponzore SP-a, te se sponzore može bojkotirati. Može se prestati kupovati njihove proizvode, kako bi i sponzori shvatili: OK, način na koji mi želimo zaraditi novac sa SP-om, to tako ne ide. Druga mogućnost bojkota je da se jednostavno ne gledaju utakmice. U trenutku kada podaci o TV-gledanosti budu niske, i medijsko zanimanje će biti slabo, i onda će se shvatiti da to nije kao ranije, kada je utakmice SP-a u Njemačkoj gledalo i po 25, 30, 35 milijuna ljudi. Ako sad bude samo 10 ili 8 ili 5 milijuna, onda će se shvatiti da je to posebno SP, da to nije kao inače. Radi se o tome da svatko za sebe donese odluku. Radi se o tome da sami sebi kažemo: SP se igra, ali ja to ne pratim!

A Vi? Hoćete li ipak gledati SP? Barem utakmice Elfa? Možda kradomice, da Vas nitko ne vidi, ipak pozivate na bojkot?

Iskreno, bit će teško ne gledati SP kad nastupa Njemačka. Ja sam naravno navijač i naše reprezentacije, to je jasna stvar. Kod mene u firmi uvijek tijekom turnira visi plan s rasporedom utakmica, uvijek znam termine održavanja utakmica. A sad da me pitate, ja ne bih znao kad se igra. Nemam pojma. Ranije bi se događalo da radno vrijeme prilagodim terminima utakmica. Ovaj put to nije tako, a isto to čujem i od brojnih drugih ljudi. Mnogi kažu: OK, možda ćemo gledati utakmice Njemačke, a sve ostalo nas ostavlja hladnima.

Spomenuli ste neke važne aspekte poput ljudskih prava, položaja žena. Jeste li očekivali da se i DFB (Njemački nogometni savez) jasnije pozicionira po tom pitanju?

Da, priželjkivao sam da DFB po tom pitanju ima jasniju komunikaciju. Naravno da razumijem poteškoće u kojima se nalazi savez kao što je DFB. DFB se nalazi točno između FIFA-e i UEFA-e na jednoj strani, te navijača na drugoj strani. Ali ipak mislim da se može reći kako se moglo pronaći mogućnost da se u prvi plan gurne neku od tih tema kojima su se pozabavili navijači, DFB je to mogao prihvatiti i sam nešto o tome reći. Ali to je nažalost samo odraz odnosa DFB-a i navijača. Po pitanju komunikacije ima dosta toga što se mora nadoknaditi ili popraviti.

Može li DFB uopće vjerodostojno kritizirati Katar, kada uzmemo u obzir afere u samom DFB-u ili sumnjive okolnosti dodjele prava domaćinstva SP-a 2006. Njemačkoj? Mnogi kažu da su Nijemci tada doslovno "kupili” turnir?

Mislim da DFB konačno mora shvatiti zbog čega se igra nogomet. Nogomet igramo zbog milijuna i milijuna navijača. Ne igramo ga zbog nekolicine igrača ili par sponzora. Evo da budem sasvim konkretan: kada bi mi u Njemačkoj na stadionu imali samo 3.000 ili 4.000 navijača, onda bi silni sponzori okrenuli leđa nogometu. Vidjeli smo ustvari tijekom pandemije koronavirusa kako su utakmice bile dosadne kada su stadioni bili prazni. DFB mora konačno shvatiti da se nogomet igra za navijače. To je uzgred i razlog zbog kojeg smo pokrenuli ovu kampanju oko bojkota. Mi kažemo da smo mi baza nogometnog sporta. Da bez nas nema nogometa, da nogomet bez nas nije ništa posebno.

Dosta samouvjerene izjave…

I zato što mi zbog svega toga posjedujemo to samopouzdanje da kažemo: mi smo nogomet! Mi na primjer ovdje u Gladbachu kažemo „Mi smo Borussija", mi nosimo klub. I to je razlog zašto mi imamo taj poticaj, tu motivaciju da se želimo javno pozicionirati, da želimo reći naše mišljenje, da želimo biti i kritični. I tu poruku DFB mora shvatiti.

Ostatak razgovora možete čitati ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)