Urarstvo kao i većina drugih zanata ide silaznom putanjom, ali još nije u kritičnoj zoni, ocjenjuje sarajevski urar mlađe generacije Emir Nikšić.

Silaznoj putanji uveliko doprinosi pojava smartwatch uređaja, no urari se oslanjaju na mušterije koje prkose novoj praksi i poštuju tradiciju.

lako mlad, Emir ima skoro dvodecenijsko iskustvo u koje je smješten i prelazak u potpuno novi svijet satova.

- Smartwatch, ali i mobiteli potisnuli su ručne satove klasičnog tipa, ali ne u potpunosti. Ljudi koji su navikli da nose mehaničke ili kvarcne satove ostali su im vjerni. Za sada - kazao je Nikšić Feni.

Njegova radnja, koja baštini tradiciju od 1911. godine, siguran je da će ostati na strani tradicije i da će ''bježati'' koliko god bude mogao od smartwatch uređaja.

- Ja taj smartwatch doživljavam kao uređaj koji vas prati, ali sat je nešta drugo, pogotovo mehanički koji ima dušu - rekao je Nikšić koji je četvrta generacija porodične tradicije urarstva u Sarajevu.

Navodi da proizvodnja mehaničkih satova nije upitna, da je aktivna kompletna satna industrija pogotovo u Švicarskoj, ali javlja se problem visokih cijena koje su rezultat napretka u ovoj industriji. Cijene su se odrazile na prodaju, ali se vlasnici više odlučuju na održavanje, redovne preglede i popravke.

- Pogotovo popravke satova koji imaju sentimentalnu vrijednost. Naše mušterije donose satove koje su naslijedili, mi radimo popravku, ali i reparaciju - dodaje Nikšić.

Kaže da bi volio da zanat bude sačuvan, i da majstori ostanu cijenjeni, bez obzira na napredak u tehnologiji.

Govoreći o svom putu u urarstvo navodi da je dolazio kod oca u radnju da bi zaradio džeparac, da nije imao veće ciljeve, ali da je vremenom proradila i ljubav. Išao je i na seminare van granica države, ali je ipak najviše naučio u svojoj porodičnoj radnji.

- Bio sam iznad očeve glave, on je uvijek govorio da je sat mali organizam, nešto posebno čemu se mora posvetiti - prisjetio se Emir Nikšić, naglašavajući da s ljubavlju radi svoj posao.

Ističe da u Sarajevu više nema škole za urara i da je esnaf ostao u rukama starih majstora i nekoliko novih koji su nastavili porodičnu tradiciju.

Emirova radnja je od 1940. godine kod sarajevske tržnice, a osnovana je 1911. godine na Baščaršiji.

(FENA/dg)