Pripremila: Dina GANIBEGOVIĆ
SRĐAN ALEKSIĆ
Najpoznatiji takav slučaj je junaštvo mladog Srđana Aleksića iz Trebinja, glumca amatera i velike plivačke nade, koji je na smrt pretučen 21. januara 1993. godine, dok je branio prijatelja Alena Glavovića. Tog kobnog dana, ulicom između prepune trebinjske pijace i policijske stanice, trojica naoružanih bradatih spodoba vodila su svezanog mladića. Neko iz obližnjeg kafića uzviknuo je: "Uhvatili su Alena Glavovića!". Srđan je ustao i krenuo prema mjestu gdje su uhvatili njegovog prijatelja Bošnjaka.
Udario je jednog pa drugog i prije nego se bacio na onoga sa puškom u rukama, vrisnuo: "Bježi Alene". Alen se podigao i otrčao prema maloj ulici pored pijace, a ona trojica su kundacima i vojničkim cokulama počela udarati Srđana. Ostao je nepomičan na asfaltu.
Umro je sedam dana kasnije, 27. januara, od preteških rana koje je zadobio spašavajući život Alenu. Imao je samo 27 godina.
"On leži, a ja hodam; a trebalo je biti obrnuto", kazaće mnogo godina kasnije Alen Glavović u jednom dokumentarcu. A Srđanov otac Rade Aleksić, opraštajući se od sina, okupljenima je rekao: "Moj Srđo je umro vršeći svoju ljudsku dužnost".
|
ZORAN GAVRIĆ Doktor Zoran Gavrić prva je žrtva iz redova "loših Srba" u Rogatici. Rođen je 23. maja 1945. godine u Visokom. Završio je stomatološki fakultet i sve do svoje smrti radio u rogatičkom Domu zdravlja.
STANKO PECIKOZA Stanko Pecikoza, prijeratni predsjednik SDS-a u Višegradu, još je jedna žrtva svoje ljudskosti. Milan Lukić, koji je 20. jula 2009. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Haškim tribunalom zbog spaljivanja 119 civila u Višegradu, zatim za ubistvo 12 muškaraca i jedne žene, te za mučenja zatvorenika u logoru Uzamnica, osumnjičen je i za smrt Stanka Pecikoze koji je štitio svoje komšije Bošnjake u selu Velji Lug. Iako su okolna sela bila prazna jer je bošnjačko stanovništvo napustilo svoje kuće iz straha, po svjedočenjima preživjelih, mještani sela Velji Lug su ostali jer su uživali zaštitu komšije Stanka Pecikoze. MILUTIN VUKSIĆ Milutin Vuksić, moler iz Bratunca, bio je poznat kao tih i povučen. Milutinov "grijeh" je bio taj što je desetak svojih komšija, s porodicama, uspio preko Ljubovijskog mosta spasiti prebacivanjem u Srbiju, tokom druge polovine aprila 1992. godine, u danima kad su četnici na bratunačkim ulicama ubijali sve što je nesrpsko. Milutin je nekoliko komšija spasio tako što je ih je sakrivao na sigurna mjesta, te ih poslije prebacivao prema srebreničkoj općini. Prema kazivanjima preživjelih logoraša, izmučenog Milutina su uveli u fiskulturnu salu Osnovne škole "Vuk Karadžić", koja je služila kao logor, te ga uz riječi "ovako prolazi Srbin koji pomaže Muslimanima", izrešetali pred svima.
SEKULA STANIĆ Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, doktor Sekula Stanić je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalim kućama izgara do temelja. Bio je to veliki gest uglednog fočanskog Srbina. Doktor Sekula je bio pedijatar i direktor fočanske bolnice, a premlaćen je i ubijen u julu 1993. u Foči, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti.
VLADIMIR SREBROV
Pjesnik Vladimir Srebrov je bio jedan od osnivača SDS-a, međutim kada prepoznaje Karadžićevu profašističku orijentaciju, napušta ovu stranku. Izbor DEPO PORTALA obuhvatio je manji broj ljudi koji je tadašnji Karadžićev režim nazivao "lošim Srbima"; no takvih je bilo puno više i zahvaljujući njima je koliko-toliko spašavana ideja u multikulturalnoj i tolerantnoj BiH. (DEPO PORTAL) |
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook