Danijel Voldrip je jednog dana kosio travu u rodnom gradu Bolderu u američkoj državi Kolorado. Sljedećeg dana je osjetio intenzivan bol u leđima, koji je pripisao kosidbi. To je bio početak 18-godišnje borbe sa hroničnim bolom, bezbrojnim neuspješnim tretmanima, poput fizioterapije, kiropraktičara, akupunkture i masaže.

Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je bol u krstima vodeći uzrok invaliditeta u 160 zemalja svijeta. Većina fizioterapija samo smanjuje bol, ali ga ne eliminiše, a lijekovi protiv bolova pružaju samo privremeno olakšanje.

„Bilo je momenata kada sam se osjećao kao da sam paralizovan, toliko me je boljelo. Bilo je i trenutaka kada je bilo nekako izvodljivo i u redu, ali bol je uvijek bio tu, bio je stalni dio mog života", rekao je Voldrip za DW.

Ovaj 49-godišnjak je živio sa hroničnim bolovima do sredine svojih 40-ih, a onda je čuo za kliničko ispitivanje koje je bilo organizovano u njegovom rodnom gradu. Naziv inovativnog tretmana je Terapija obrade bola (Pain reprocessing therapy PRT). Ova vrsta terapije ima za cilj da smanji strah pacijenata od određenih pokreta, tako što im se uliva samopouzdanje da određeni pokreti tijela neće prouzrokovati bol.

Svaki učesnik u ispitivanju je dobio jednu terapiju sa doktorom i osam seansi sa psihoterapeutom u periodu od četiri nedelje. Nakon mjesec dana, Voldrip je u potpunosti prestao da osjeća bol.

„Prošlo je tri, četiri godine otkako sam završio tretman, a ja nisam imao više ni jedan problem. Terapija mi je potpuno promijenila život", objasnio je Voldrip.

Šta je zapravo hronični bol?

Bol je poput alarma koji nas upozorava da smo se povrijedili. Bez obzira na kojem dijelu tijela se osoba fizički povrijedi, osjećaj bola se formira u mozgu. Nervi šalju signale mozgu kako bi ga obavijestili da se nešto dogodilo u tijelu i mozak tada odlučuje da li će proizvesti osjećaj bola, a to zavisi od toga da li mozak misli da postoji opasnost.

Bol skreće pažnju osobe na potencijalnu štetu i smanjuje se kada signal upozorenja više nije potreban. To se zove akutni bol i u pitanju je iznenadni osjećaj koji se javlja na nešto specifično, poput opekotine, povrede, operacije ili stomatološke intervencije. Ali bol koji traje duže od tri mjeseca, uprkos tretmanima, se smatra hroničnim.

„Važno je da ljudi mogu da osjete bol. To je ključno za preživljavanje, ali uprkos tome neki ljudi imaju konstantan bol uprkos terapijama", rekao je psiholog i profesor na Univerzitetu Novog Južnog Velsa, Džejms Mekoli.

Međutim, u mozgu se dešavaju određene promjene kada akutni bol pređe u hronični. „Nervi se pogrešno aktiviraju i govore mozgu da pacijent ima bolove ili da postoji rizik od oštećenja", objasnio je direktor Rehabilitacione jedinice u bolnici Sent Vinsent, Stiven Fauks.

Ispravljanje odnosa između mozga i tijela

U studiji objavljenoj u časopisu Američkog medicinskog udruženja (JAMA) u januaru ove godine, učestvovao je 151 pacijent sa hroničnim bolom u leđima. Prema naučnoj proceduri, postojala je grupa koja je dobijala PRT terapiju i placebo grupa koja je nastavljala da prima uobičajenu fizioterapiju i lijekove.

„Ono što je posebno upečatljivo u vezi sa rezultatima je da je dvije trećine ljudi u grupi za inovativnu terapiju bilo skoro bez bolova u poređenju sa samo 20 odsto u grupi za standardnu terapiju", rekao je glavni saradnik na studiji, klinički psiholog i neurolog na Univerzitetu Kolorado, Joni Ašar.

Snimci magnetne rezonance mozga učesnika prije i poslije studije pokazali su da je nova terapija koja radi na promjeni odnosa mozga prema bolu promijenila način na koji ga ljudi doživljavaju.

„Vidjeli smo smanjenu aktivnost u brojim regionima mozga koji određuju bol, što pokazuje da ovaj tretman mijenja mozak i način na koji mozak doživljava bol", rekao je Ašar za DW.

Druga studija objavljena u časopisu Američkog medicinskog udruženja u avgustu ove godine takođe je zabilježila uspjeh u liječenju hroničnog bola u leđima kod pacijenata. Pristup, koji je razvio Džejms Mekoli na Univerzitetu Novi Južni Vels u Australiji pokazao se uspješnim u poboljšanju komunikacije između mozga i leđa.

Studija je podijelila 276 učesnika u dvije grupe: jedna grupa je imala kurs senzomotorne obuke od dvanaest nedelja, dok je druga placebo grupa u tom periodu primala lažne tretmane. Oko 20 odsto učesnika se potpuno oporavilo od hroničnog bola, što znači da su svoj bol ocijenili kao nula i jedan na skali do deset, tokom jedne godine.

Riječi kojima opisujemo bol utiču na oporavak

Ključno za obe studije leži u potencijalu da se ljudi uvjere da se kreću bez razmišljanja da će se povrijediti ili da će se njihov bol pogoršati. Jedan dio rada na ulivanju povjerenja se odnosi na riječi koje povezujemo sa hroničnim bolom. Kada su 1980-ih razvijane visokokvalitetne mašine za skeniranje, zdravstveni radnici su po prvi put mogli jasno da vide kičme ljudi sa bolovima u leđima. Vidjeli su okoštavanje, pršljenove koji su izgledali kao da se raspadaju ili iskočene diskove.

„Vidjeli smo sve te stvari i pomislili da smo pronašli razlog zašto ljudi imaju bolove u leđima", istakao je Mekoli.

Tek kasnije su ljekari shvatili da pacijent može da ima ispupčenu kičmu i da ne dobije hronične bolove. Do tada je bilo uobičajeno da neki ljudi misle da će imati hronični bol iako to nije nužno bio slučaj i to sve zbog jezika koji koristimo da opisujemo bol. Neke studije su otkrile da negativan rječnik, uključujući i samu riječ bol, može dovesti do toga da ljudi pridaju veći značaj bolu.

To je istaknuto i u studiji iz 2019. godine koja je otkrila da su ljudi osjećali veći bol kada su korištene riječi povezane sa bolom. Tek kada su naučili svoj um da koristi neutralne izraze i vidjeli svoju kičmu na snimku, uspjeli su da nauče mozak da razmišlja drugačije.

(Dw.com, DEPO PORTAL/MD)