Jučer je najavljeno da će danas JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) potpisati mandatno pismo za Projekat konverzije Bloka 3 TE “Tuzla“ u kombinovano toplotno i energetsko postrojenje na bazi drvne biomase.

Ono što nažalost nije navedeno u toj najavi je plan, da se kao gorivo, uz otpadno drvo i brzorastuću biomasu (vrbe) sa udjelom od 80-90%, koristi i gorivo proizvedeno iz otpada (RDF/SRF) sa udjelom od 10 -20%.

- U Tuzlanskom kantonu već spaljujemo evropski otpad (RDF) u Tvornici cementa Lukavac, Grad Živinice planira vlastitu spalionicu otpada, a sada imamo i Elektroprivredu BiH koja planira rekonstruirati prastari kotao u termoelektrani Tuzla u kom će spaljivati nepostojeću biomasu i uvozni otpad. Izgleda da su planovi Elektroprivrede d.d. Sarajevo da u suradnji s Evropskom bankom za obnovu i razvoj Tuzlanski kanton pretvore u evropsku spalionicu smeća - komentarisao je Denis Žiško iz Aarhus centra u BiH.

Velika je vjerovatnoća da će projekat završiti kao još jedna promašena investicija, pošto površine planirane za sadnju brzorastuće vrbe, na lokacijama rudnika Kreka, Breza i Đurđevik,  iznose 1075ha, dok je prema projektovanim kapacitetima i optimističnim projekcijama potrebno posaditi najmanje 6042ha površine, te obezbijediti navodnjavanje i dodatni izvor energije za sušenje dobijene zelene drvne mase. Pored toga, spaljivanje velikih količina drvne biomase emituje CO2 i ne može se nazvati klimatski neutralnim.

Dodatni problem je da cijeli Tuzlanski kanton ne može proizvesti dovoljne količine specifičnog otpada  potrebnog za rad postrojenja za su-spaljivanje biomase i otpada, koje će morati da održava visok energetski sadržaj otpada, što će ugroziti ne samo recikliranje frakcija bogatih energijom, već će podstaći politiku uvoza otpada. Spaljivanje otpada zahtijeva strogu i skupu prethodnu obradu i nadzor komunalnog otpada kako bi se emisije održale u zakonskim granicama. Ako uzmemo u obzir lošu postojeću praksu u kontroli i prevenciji emisija zagađujućih materija u Bosni i Hercegovini, šanse da će se ova aktivnost odvijati u legalnim okvirima su minimalne.
 

Obzirom da je javnost veoma malo upoznata sa činjenicama o tome šta bi ova rizična i ekološki štetna investicija, bazirana na spaljivanju vrba i otpada mogla donijeti lokalnim zajednicama, projekat bi odmah morao postati predmet sveobuhvatnog javnog dijaloga, posebno na lokalnom nivou.

- Ovdje se postavlja pitanje da li su se političke partije iz Tuzlanskog kantona složile sa planom Elektroprivrede d.d. Sarajevo da u termoelektrani Tuzla praktično instalira spalionicu otpada i kada su odgovorni planirali pitati građane da li se slažu sa planom da se u Tuzlanskom kantonu spaljuje evropsko smeće? - dodao je Žiško  
 

Uprkos činjenici da Tuzlanski kanton obiluje neiskorištenim potencijalima energije iz sunca i vjetra, geotermalne energije te potencijalima za skladištenje toplotne energije, Elektroprivreda BiH favorizuje neodrživa rješenja koja ugrožavaju zdravlje stanovništva i klimatske ciljeve Bosne i Hercegovine.

- U zemljama Zapadnog Balkana poput Bosne i Hercegovine, gdje se politike i zakoni o zaštiti okoliša, upravljanju otpadom i šumama loše sprovode, rješenja poput spaljivanja otpada ili velikih količina biomase za potrebe daljinskog grijanja jednostavno nisu prihvatljiva, jer donose ogromne rizike šteta za okoliš, klimu i prirodu. Gradovi u Bosni i Hercegovini treba da ubrzaju investicije u čista i održiva rješenja za sisteme daljinskog grijanja koja će prioritetno uključiti energiju sunca, tla, vode i vjetra uz primjenu tehnologije skladištenja toplote i toplotnih pumpi - izjavila je Nataša Kovačević iz Bankwatch mreže.

(DEPO PORTAL/ad)