Razgovarala: Mirna DUHAČEK

Kad se osvrnete na protekle opće izbore i pogledate rezultate, možete li reći koliko je vaša kampanja „Očistimo parlamente od neradnika“ imala odjeka u javnosti? Koliki procenat s liste nepoželjnih poslanika koju je objavio CCI je ponovo ušao u parlamente?

Kampanja „Očistimo parlamente“ imala je izuzetan efekat u javnosti. Za petnaestak dana funkcionisanja istoimenog sajta zabilježeno je preko 800.000 glasanja. Na dobar odjek su naišli i drugi segmeti kampanje. Komentari i naših građana i predstavnika međunarodne zajednice su bili vrlo pozitivni. No, što s tiče samih izbora i njihovih rezultata, bilo bi isuviše naivno, da ne upotrijebimo neku grublju riječ, i prepotentno - a CCI nije niti jedno od toga - tvrditi da je upravo ova kampanja ostvarila presudan uticaj. Rezultati izbora su plod kompleksnih uticaja najrazličitijih društvenih energija i kampanja „Očistimo parlamente“, u toj priči, je samo „jedna cigla u zidu“. I to čak ne jedina CCI-jeva. Uostalom, ta kampanja je tek predizborna refleksija mnogo značajnijeg projekta – monitoringa rada vlada i parlamenata u BiH, koji je građanima BiH, u protekle četiri godine, omogućio kontinuiranu informisanost o radu institucija vlasti i pojedinaca u njima.

Što se tiče liste nepoželjnih poslanika – CCI nije pravio svoje liste, nego je građanima omogućio da sami, uvidom i u podatke koje je CCI prikupljao, kreiraju te liste, kao neku vrstu pripreme za izbore. CCI je, pak, vrlo nezadovoljan odnosom samih političkih partija prema ovom pitanju, jer je većina njih izborne liste kreirala nedovoljno analizirajući dosadašnji rad svojih poslanika ili se ne obazirući na njihove rezultate. No, vjerujemo, da je upravo takav pristup, neuklanjanje neradnika iz svojih redova i neotvaranje prostora za nove ljude i energije, rezultirao smanjenim povjerenja glasača prema njima. Tome u prilog govori i podatak da je od 343 kandidata koji su se ponovo našli na listama, samo njih 149 ponovo izabrano od strane birača. To znači da će u parlamentima u BiH od ukupno 502 postojeća mandata koji se neposredno biraju, njih 149 biti oni koji su direktno izabrani, a bili su i u ranijem sastavu parlamenata, što znači da je njih 70% „očišćeno“ iz parlamenata. Ovdje ne uzimam u obzir one kandidate koji su mjesto u parlamentu dobili kroz kompenzacioni mandat, kao ni one koji će biti izabrani u domove i vijeće naroda. 

Odlika posljednjih općih izbora bila je veći broj nevažećih listića od uobičajenog. Mislite li da je ta činjenica mogla utjecati na konačan rezultat izbora?

Ne samo da je mogla, nego je i uticala. U najdrastičnijem obliku. Šteta je što Izborna komisija tom i drugim problemima, koji su registrovani u izbornom procesu, nije pristupila na adekvatan način i stvari raščistila do kraja. Ovako su problemi samo odloženi za neka naredna vremena.

Je li onda Centralna izborna komisija dobro uradila svoj posao?

Nažalost, ne. Bilo je isuviše propusta, neprihvatljivih istupa, nasnalaženja, stranačkih uticaja, površnosti u situacijama koje su zahtjevale krajnju ozbiljnost i dosljednost. Ali oko jedne stvari se slažemo sa CIK-om – potrebno je hitno mijenjati izborni zakon. U čitavom nizu segmenata. Između ostalog u onim koji treba da obezbijede punu nezavisnost i profesionalnost rada CIK-a.

Jeste li primjetili da misija CCI-ja i vaši projekti utječu na ponašanje političara na vlasti? Jesu li oni, zbog stalnog nadzora CCI-ja odgovorniji?

Da. S tim što, s jedne strane, to nije zasluga samo CCI-a, nego svih nevladinih organizacija koje, kontinuirano ili povremeno, prate, analiziraju i kritički se osvrću na rad vlasti, te medijske zajednice, bez koje bi naš posao bio neuporedivo teži (a u pojedinim segmentima i besmislen). S druge strane, taj uticaj, odnosno uticaj javnog mnijenja, čiji je CCI reprezent, još uvijek je daleko od potrebnog nivoa. Ništa tako dobro ne oslikava problem otuđenosti političkih elita i njihov ignorantski odnos prema mišljenju javnog mnijenja, kao skandal sa povećanjima njihovih plata, koja su sprovedena i pored katastrofalnog ekonomskog i finansijskog stanja u zemlji, i pored unisone osude javnosti, i pored zastrašujuće loših rezultata njihovog rada.

Da li rezultati posljednjih izbora, na kojim nacionalne stranke nisu osvojile toliki broj glasova kao inače, znači da BiH dobija civilno društvo?

Ne. BiH je dobila tek mogućnost da, u stanovitoj mjeri, promijeni strukturu dosadašnje vlasti. To, i ako se desi, a još uvijek je nejasno kako će se stvari finalizirati, sa civilnim društvom nema ništa. Civilno društvo postoji (ili ne postoji) neovisno o rasporedu snaga na političkoj sceni. Ono je, prije svega, izraz zrelosti građana određene zajednice i njihove spremnosti da se suoče sa problemima koje imaju i preuzmu život u svoje ruke, umjesto da dopuštaju da njime, bez kontrole i odgovornosti, upravljaju političari. 

Kada govorite o zrelosti građana, na kakvom je nivou aktivizam u BiH? Koji su to problemi koji bh. građane najčešće potiču na aktivizam?

U principu, na jako niskom. I, nažalost, jedino što građane, izgleda, može pokrenuti u većem broju, je gubitak nekih privilegija ili sredstava za život. Principijelna borba za opšte dobro, solidarnost sa nekim ugroženim kategorijama ili protesti protiv loše vlasti, ostaju bez masovnije podrške.

Da li je onda uloženi novac i trud CCI-ja proporcionalan slici današnjeg bh. društva?

Nikakav trud uložen zarad opšteg dobra nije uzaludan. Bez obzira na njegove efekte. S druge strane, pošto CCI troši uglavnom novac stranih donatora (nažalost, naša država još ne prepoznaje značaj finansiranja aktivnosti nevladinog sektora, čiji je rad neophodan za normalno funkcionisanje jednog demokratskog društva), to pitanje bi bilo, eventualno, logično postaviti njima. Generalno, ko god se vrati unazad, prije određenih aktivnosti CCI-a, i uporedi trenutno stanje s tim, može jasno uočiti promjene koje su se desile. Sve do promjena u odnosu čitavog društva prema nekim temama.

Na kojim primjerima možete vidjeti da ono što radite nije uzalud?

Jedan od najočitijih primjera je uticaj projekta Monitoring vlada i parlamenata na odnos javnosti prema radu predstavnika vlasti. S druge strane, postoji čitav niz projekata u kojima je CCI uspio da dođe do rješenja koja su u svojim segmentima značajni koraci naprijed za čitavo društvo. Kao što je usvajanje Zakona o igrama na sreću, kojim se, konačno, novac od igara za sreću, umjesto u budžet, počeo preljevati direktno humanitarnim i sportskim organizacijama. Pomenimo i neposredne izbore za direktore osnovnih škola, čijim je uvođenjem omogućeno da roditelji, u kantonima koji su prihvatili taj zakon, sami biraju direktore škola u koje im idu djeca. Neposredan izbor načelnika opština u BiH, takođe je jedan od rezultata rada CCI-a, kojim je podignut nivo demokratičnosti kompletnog društva, odnosno, povećan uticaj građana na političke tokove. Donošenje strategija zapošljavanja, takođe je jedan od značajnih projekata na kojima je CCI radio u posljednje vrijeme...

Nedavno ste objavili da se izuzetno mali postotak budžeta BiH izdvaja za stipendiranje studenata. Znači li to da vlasti ne prepoznaju obrazovanje kao važan faktor razvoja i evropskih integracija?

Da. Nažalost. Kao što ne prepoznaju važnost ulaganja u nauku. A to su dvije oblasti koje su temelj razvoja modernih društava. Primjeri Irske, Indije, Kine, Japana, nekih latinoameričkih zemalja sve govore. Sve te zemlje je upravo ulaganje u obrazovanje i nauku izvuklo iz bijede i napravilo uspješnim ekonomijama i društvima.

Da bi bh. društvo postalo uspješno i moglo odgovoriti izazovima evropskih integracija, šta je još potrebno učiniti?

Mnogo toga. Ali, prije svega, kao preduslov, potrebno je da se građani aktivnije uključe u društvene procese i vlast stave pod svoju efektivnu kontrolu. Da shvate da izbori nisu jedina društvena obaveza koju imaju, nego da se politikom i radom vlasti mora baviti permanentno, da bi se oni, od samodovoljnih otuđenih centara moći, transformisali u njihovo sredstvo za ostvarenje boljeg života.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)