State Department je u redovnom godišnjem izvještaju o vjerskim slobodama u svijetu puno pažnje posvetio BiH.

Prema onome što se može zaključiti iz posljednjeg izvještaja, vlada SAD je zadovoljna ustavnim odredbama koje “garantiraju” slobodu vjeroispovijesti, pravnim okvirom koji služi za zaštitu prava vjernika, izostankom bilo kakve naznake “vjerskih zatvorenika” te nezabilježenim slučajem “nasilne promjene vjere”.

Ipak, pojedinačni slučajevi “diskriminacije vjerskih manjina” ipak su se događali, kaže se u izvještaju, u gotovo svim dijelovima zemlje.

U izvještaju se dalje navodi:

“Neki lokalni vjerski lideri i političari doprinijeli da netolerancija i nacionalizam budu izraženi zbog neodmjerenih javnih izjava. Vjerski simboli se često zloupotrebljavaju u političke svrhe. Bespravno izgrađeni vjerski objekti su također izvor napetosti i sukoba.

BiH ima površinu od 31.816 kvadratnih kilometara i populaciju od 3,9 miliona stanovnika. Teritorija je podijeljena na dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, s odvojenim upravnim distriktom u Brčkom.

Prema neslužbenim procjenama iz Agencije za statistiku BiH, muslimani čine 45 posto stanovništva, Srbi pravoslavci 36 posto, rimokatolici 15 posto, protestanti 1 posto i druge grupe, uključujući i Židove, 3 posto. Bošnjaci su uglavnom povezani s islamom, bosanski Hrvati s Rimokatoličkom crkvom i bosanski Srbi sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Židovska zajednica, sa oko 1.000 članova, ima historijsko mjesto u društvu na temelju stoljetnog suživota s drugim vjerskim zajednicama i aktivnu ulogu u posredovanju među tim zajednicama.

Nivo religijske tolerancije razlikuje se među tradicionalnim vjerskim grupama. U nekim područjima, posebno u više ruralnim područjima, tolerancija je izraženija. Za mnoge osobe vjera često služi kao identifikator zajednice ili etničke i vjerske prakse.

Etničko čišćenje tokom rata 1992-1995. izazvao je unutarnje migracije izbjeglica te segregaciju stanovništva u zasebnim etnoreligijskim područjima. Kao rezultat toga većina srpskih pravoslavnih stanovnika živi u RS, a većina muslimana i katolika u FBiH.

Unutar Federacije BiH većina katolika živi u Hercegovini i srednjoj Bosni, a većina muslimana u srednjoj Bosni i Sarajevu. Židovska zajednica, kao i protestanti i većina drugih manjih vjerskih grupa, najveće članstvo ima u Sarajevu”, kaže se u izvještaju State Departmenta.

U tački 2. pravni/politički okvir, pod naslovom “Status Vlade, poštivanja vjerskih sloboda”, hvali se Ustav BiH, koji “jamči slobodu vjeroispovijesti”.

To je rezultat, kaže se, rada struktura SAD kada je potpisan Dejtonskim sporazumom.

“On je rezultirao da zastupnička mjesta i većina državnih pozicija bude raspoređeno podjednako pripadnicima tri konstitutivna naroda.

Ustavna diskriminacija je izražena prvenstveno za one građane koji se deklariraju kao “ostali”. Dana 22. decembra 2009. godine Evropski sud za ljudska prava donio je presudu da bh. ustav diskriminira sve manjine, osim “konstitutivnih naroda”. Zbog toga je potrebno da BiH uskladi svoj ustav s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Odluka je proizišla iz slučaja od 2006. godine, kada su predstavnici židovske i romske zajednice ustvrdili da odredba Ustava koja onemogućava da se predsjednik bira iz reda “ostalih” krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. U vrijeme kada je ovaj izvještaj privođen kraju rješenje nije bilo provedeno.”

Ipak, “državna vlast ne poštuje bilo koje vjerske blagdane kao službene praznike, a parlamentarci i dalje nemaju konsenzus kada je u pitanju državni zakon o blagdanima”.

Za to su, po State Departmentu, krive entitetske i kantonalne vlasti.

“Lokalno posmatrano, pravoslavni Uskrs i Božić slave se u RS, katolički Uskrs i Božić u Hercegovini, a Kurban-bajram i Ramazanski bajram u Sarajevu i srednjoj Bosni.

Zakon o radu FBiH obvezuje poslodavce da zaposleniku omoguće četiri slobodna dana u jednoj kalendarskoj godini za potrebe proslave vjerskih, odnosno tradicionalnih potreba, od kojih su dva plaćena.

Zakon u RS predviđa poštivanje sljedećih vjerskih praznika: pravoslavnog Božića, katoličkog Božića, Kurban-bajrama, Ramazanskog bajrama, pravoslavnog Velikog petka, pravoslavnog Uskrsa i katoličkog Uskrsa.

Pravoslavci, katolici i muslimani imaju pravo na opravdane i plaćene izostanke za vrijeme ovih praznika, dok oni drugi, koji ne slave ove praznike, mogu odabrati dva dana u godini za “svoje praznike”.

U praksi, institucije u RS-u nisu u funkciji samo tokom pravoslavnih praznika, dok tokom muslimanskih i katoličkih blagdana samo pojedini zaposlenici ne dolaze na posao.

Uz podatke da je 2007. godine Katolička crkva u BiH potpisala sporazum sa Svetom Stolicom, 2008. godine Predsjedništvo BiH ratificiralo sličan sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom, te u januaru 2010. godine Islamska zajednica u BiH podnijela zahtjev za vlastiti ugovor s državom, State Department konstatira da svaki građanin ima pravo na vjersko obrazovanje i vjeronauku, ali da se ovaj zakon u potpunosti ne implementira.

Jedan od osnovnih problema u BiH odnosi se na ograničenja vjerskih sloboda u lokalnim zajednicama.

“Loši administrativni i pravosudni sistem učinkovito ograničene vjerske slobode i postavlja glavne prepreke za očuvanje prava vjerskih manjina. U nekim slučajevima lokalna samouprava je poboljšala zaštitu vjerskih sloboda, međutim, selektivno provođenje pravnih odredbi od strane pojedinih državnih službenika dalje ograničava poštivanje vjerskih sloboda. Ovo je omogućilo da društveno nasilje i prijetnja nasiljem ograničavaju vjerske manjine.

Naprimjer, lokalna policija rijetko hapsi vandale koji skrnave vjerske objekte ili uznemiravaju vjerske službenike. Uspješna procesuiranja ovakvih slučajeva izuzetno su rijetka. Lokalna policija često navodi da su maloljetnici, alkoholizirani pojedinci ili mentalno nestabilne osobe, odgovorne za ovakve napade.

Nedostatak jedinstvene zaštite predstavlja prepreku u zaštiti manjinskih prava. Entitetske i lokalne vlade često dopuštaju ili ne sprečavaju ovakvu atmosferu u kojoj se krše vjerska prava i slobode. Policija često nema snage identificirati počinitelje kršenja prava manjinskih populacija. U nekim slučajevima nespremnost policije i tužilaca da istraže i krivično gone prekršioce glavna je prepreka za očuvanje prava vjerskih manjina.

Prisvajanje vjerskih simbola i objekata u političke svrhe ima negativan učinak na međureligijski dijalog i međuetničke odnose u mnogim zajednicama. Vjerske ili etničke manjinske zajednice često su diskriminirane od strane većinske vjerske zajednice kada su u pitanju komunalne usluge, sigurnost i obrazovanje”.

Pored svih problema dodatnu konfuziju, tvrdi se, uzrokuju političari svojim “iskorištavanjem vjere”.

“Linija podjele u politici, etnički identitet, te vjera su često nejasne. Političke stranke u kojima dominira jedna etnička grupa su ostale snažne. Mnogi politički stranački čelnici koriste religiju za jačanje vjerodostojnosti kod birača. Vjerski lideri su izvršili utjecaj na državnu politiku i programe, ponekad i na štetu pripadnika druge religije.

Vjerski službenici manjinskih populacija u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru žalili na diskriminaciju od strane lokalnih vlasti u vezi s upotrebom vjerskih imovine i opstrukcijama u općinskim službama.

Zabilježeno je i nekoliko kontroverznih i visoko politiziranih slučajeva koji uključuju ilegalnu gradnju vjerskih objekata ili spomenika na privatnom ili državnom zemljištu.

U tim slučajevima objekti ili spomenici su izgrađeni s ciljem slanja političkih poruka manjinskim vjernicima o dominaciji većinske etno-religijske grupe na tom području”.

Nadalje se opisuju slučajevi ilegalne gradnje vjerskih objekata. Kao prvi primjer se navodi bespravno izgrađene Srpska pravoslavna crkva na zemljištu bošnjačkih povratnika u Konjević Polju iako je prema odluci Ministarstva prostornog uređenja RS iz 2004. godine ona trebala biti uklonjena.

“U 2007. godini zvaničnici Srpske pravoslavne crkve su se u načelu složili da će preseliti crkvu, ali to se nije desilo. Dana 21. maja 2010. godine u Srebrenici Osnovni sud je donio presudu u predmetu Fata Orlović (vlasnik zemljišta) protiv Tuzlanske eparhija (administrativna jedinica), obrazloživši da će eparhija snositi odgovornost za oduzimanje privatne imovine i nezakonitu izgradnju crkvene zgrade na njoj.

Dana 8. juna 2010., premijer RS Milorad Dodik najavio je da će Vlada RS osigurati oko 935.000 američkih dolara (1,4 milion konvertibilnih maraka) za obnovu Ferhadija džamije u Banjoj Luci. Odluka je donesena nakon što je Islamska zajednica BiH apelira na Vrhovni sud RS, koji je 2009. godine donio odluku u Banjoj Luci da Vlada RS trebali platiti oko 42,6 miliona dolara (64 miliona konvertibilnih maraka) kao naknadu za rušenje 16 džamija u toku rata 1992-1995.

Manjinske vjerske zajednice također se susreću s poteškoćama prilikom dobijanja dozvola za gradnju novih crkava i džamija. Nakon brojnih pokušaja Katolička crkva dobila je dozvolu za gradnju nove crkve u sarajevskom naselju Grbavica. Međutim, evangelistička crkva i dalje tražiti građevinske dozvole za izgradnju nove crkve u Mostaru. Dužnosnici Evanđeoske crkve su izjavili da je korupcija među općinskim dužnosnicima, posebno odbijanje Crkve da plati mito, razlog dugog administrativnog kašnjenja u izdavanju”.

Jedan od primjera vjerske netolerancije: Crkva u Briješću pored Sarajeva

U zaključku izvještaja navodi se da je diskriminacija i dalje ozbiljan problem u cijeloj zemlji, posebno protiv nesrba u RS-u, nehrvata u zapadnoj Hercegovini, i nebošnjacima u središnjoj Bosni.

“Sarajevo je dijelom zadržalo svoju tradicionalnu ulogu multietničkog grada, ipak, i dalje su prisutne primjedbe na diskriminaciju, izolaciju i marginalizaciju nemuslimana.

Neki pojedinci propovijedaju oblike islama koji su obično netolerantni prema drugim religijama i drugim interpretacijama islama. Rasprava unutar Islamske zajednice BiH i dalje traje o tome kako pomiriti različita tumačenja”, kaže se u izvještaju State Departmenta, uz nezaobilazno isticanje američkog “angažmana na prevladavanju razlika i popravljanju narušenog povjerenja”.Avaz/DEPO/a.k.