Obzirom da sam uhljebljen u savjetničke vode već duže vrijeme, imao sam priliku da idem, ukoliko želim, kao savjetnik dopremijera FBiH na obilježavanje GENOCIDA U SREBRENICI.

Nikada nisam koristio tu mogućnost, iz nekoliko razloga. Prvo, bio sam učesnik više puta na Maršu mira pa mi je dolazak na obilježavanje uz rotacije i izguravanje jadnih, siromašnih nana strašno.

Zašto se Marš mira, u kojem je brutalno ubijeno skoro 10 hiljada Bošnjaka, zove Marš mira, a ne Marš smrti, nikada mi neće biti jasno.

Marš mira je nešto posebno i specifično i svako bi trebao bar jednom da doživi tu neopisivu tjeskobu i mučninu, koja iako čovjeka tjera da se kroz ta tri dana osjeća potpuno zbunjeno i nejasno, ipak iz nekog nelogičnog razloga nagoni ga da žudi, iz godine u godinu, i ponovo osjeti taj moment koji je težak u prsima.

Poseban je osjećaj kada nakon tri dana druženja, hodanja, upoznavanja, u jednom momentu izbijete iznad Potočara, i kada vidite sa visine nišane ubijenog naroda! Njihova jedina krivica je bila što su bili Bošnjaci!

Ove godine zbog porodičnih problema nisam mogao ići na Marš mira, ali u svakom slučaju moram reći da se ježim na sve funkcionere koji se samo jednom godišnje sjete ubijenog naroda; dođu sa rotacijama i državnim vozilima.

 
Srebrenica je postala simbol i sinonim za izdaju, korupciju, pljačku!  
Treba otići na Marš mira. Osjetiti tu težinu i taj osjećaj koji je čovjeku nejasan. Na neki način, iako si tužan, osjetiš neki element i naboj koji te tjera da opet dođeš.

Iz nekog razloga ti se sviđa taj grozni osjećaj.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook