Izvor: Slobodna Dalmacija
Piše: Davor Krile

Tek je izašla, a nova biografija Vladimira Putina iz pera Philipa Shorta pravi je hit. 'Putin: His Life and Times' otkriva samo nekoliko dosad nepoznatih priča iz života aktualnoga šefa Kremlja, no zato, kao cjelina, u pravo vrijeme prilično efektno demistificira lik i djelo bivšeg KGB-ova špijuna, kao i njegova karakterna svojstva.

Ljušteći ih od naslaga propagande i komparirajući lakirani Putinov javni portret s činjenicama iz njegova stvarnog života, autor je ostvario san svakog dobrog biografa i literarnog psihologa: umjesto političke ikone, svijetu je na pladnju ponudio čovjeka od krvi i mesa punog kompleksa. Koji se, po obrascu manje-više svih agresivaca, jako plaši koječega, a najviše istine o svojoj ranjivosti.

Vladimir Putin ima pomno birani repertoar priča koje voli pričati o svom životu. Omiljena mu je ona o svojoj fakinskoj mladosti i odrastanju u surovoj četvrti poslijeratnog Lenjingrada (danas Sankt Peterburga), gdje je naganjao štakore i ulazio u ulične tučnjave.

„Bio sam huligan”, često se Vladimir Vladimirovič hvali svojim mladenačkim mačizmom, baš poput jednog svog hrvatskog kolege koji mu je neobično naklon. Tu je, kao druga poveznica, i klasična postkomunistička priča o tome kako ga je majka dala tajno krstiti protivno željama njegova oca, predanog člana partije. Draga je Putinu i osobna ispovijed o čvrstoći koju mu je pružilo treniranje džuda (Zoran Milanović slično priča o boksu u svom formativnom životu).

Putin je kao tinejdžer želio biti pilot. Pretplatio se na zrakoplovni časopis i namjerio se sanjati o namještenju u Institutu za civilno zrakoplovstvo u Lenjingradu. Da se realizirao pod okriljem Aeroflota, danas bi život u Ukrajini i Rusiji sasvim sigurno izgledao drugačije, no on je kroz sovjetsku špijunsku seriju 'Štit i mač' navodno naknadno zavolio svijet agenata i represivnog aparata, te se Putinov fokus prebacio na sigurnosne službe.

“Najviše me frapiralo kako je napor jednog čovjeka mogao postići ono što cijele vojske nisu mogle”, objasnio je svoja nagnuća sovjetskoj 'Udbi' u intervjuu uoči prvih predsjedničkih izbora 2000. Usprkos jeftinim floskulama, jasno je da ga je KGB-u privukao tamošnji milje sirove i gotovo neograničene moći.

Mnoštvo je knjiga koje prikazuju pojedinosti o tome kako je tekao Putinov život: od krajnje bijede u djetinjstvu do godina u obavještajnoj službi, a zatim i političke karijere koja će ga odvesti do Kremlja, odakle vlada Rusijom (što kao predsjednik što kao premijer) već preduge 22 godine.

No, razumijevanje svjetonazora i onoga što pokreće ruskog predsjednika postali su najvažniji elementi u Putinovoj strukturi ličnosti otkako je napao Ukrajinu. Short je svojom knjigom upravo na ovom planu napravio odličan posao, odbacujući gotovo sve servirane klišeje o tobožnjim odlikama ruskog vođe.

Među najpopularnijim tezama o Putinu je ona kako je on strateg i vizionar koji planira svoje poteze desetljećima unaprijed. Short je empirijski dokazao upravo suprotno: da je Putin pragmatični makijevelist nemilosrdno usredotočen tek na svoje neposredne ciljeve. Dobar je u iskorištavanju svojih prilika, no i iznimno vješt u manipulacijama odanošću i u sirovom, gotovo razbojničkom, korištenju moći u ogromnoj ruskoj birokraciji.

Umjesto željene slike o sebi u stilu ruskog Jamesa Bonda, Putin je zapravo siv i neugledan birokrat koji uvijek djeluje iz drugog plana. I kao špijun je bio angažiran na zapravo jako dosadnom i monotonom poslu, u kojemu je karijera uglavnom ovisila o udvorništvu i iskazima lojalnosti višerangiranim funkcionerima, a ne o nekakvim opasnim i tajnim operacijama iz špijunskih serija.

“Uvijek je volio ostati u pozadini i promatrati druge, umjesto da sam bude u središtu pozornosti”, piše Short. Bio je discipliniran, pragmatičan i sposoban koncentrirati svoju energiju na trenutne prioritete. Išlo mu je na ruku i što je odgojen da prikriva svoje emocije. Vrijeme koje je Putin proveo u KGB-u je naknadno posve mitologizirano, no realnost njegove karijere je bila zapravo prilično otužna.

Najviši čin u KGB-u kojega je dosegao bio je pukovnik, a jedina inozemna dužnost mu je bila u nezahtjevnom istočnonjemačkom Dresdenu, među lojalnim sovjetskim saveznicima. Vrhunski špijunski operativci Moskve u to su vrijeme djelovali u metropolama zapadnoga svijeta, u New Yorku, Washingtonu, Londonu, Parizu...Da nije bilo raspada SSSR-a koji ga je prilično istraumatizirao i uplašio, te je bezglavo bježao iz Dresdena s perilicom rublja u gepeku, Putin bi vjerojatno i okončao špijunsku karijeru u sličnom tonu nezamjetne ispodprosječnosti.

Mada 'udbaši' ne zaslužuju respekt čak ni kad su vrhunski.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)