Onog trena kad se na koncept hrvatskog turizma počnu jadati splitski ugostitelji, kad počnu govoriti kako su zbog okupacije party mladeži – drže to Ultrinom nuspojavom – doslovce pali na koljena, onda se moramo zapitati kakvi su to gosti ove godine stigli u grad pod Marjanom, piše Slobodna Dalmacija.

Ugostitelji govore kako su zbog navale mladih stranaca prisiljeni mijenjati ponudu s jelovnika kako bi parirali konkurentnim fast foodovima i pekarnicama.

Mnogi su počeli nuditi hranu koju prije nisu imali ili su je pripremali u skupljem konceptu. Ne žele izići s imenima u javnost, puna im je kapa svega, ne žele, kažu, imati dodatne probleme. Ali ne žele ni šutjeti u razmišljanju kako je Split izgubio "family" klijentelu, goste srednje i visoke klase, koji su se u gradu zadržavali nekoliko dana. Nestala im je klijentela koja je znala uživati u bokunu oborite ribe ili škampa sa žara, a stigli su konzumenti toplih sendviča, ćevapa, pomfrita, pizze.

Nisu jedini koji se bune, sve češće na društvenim mrežama splitski iznajmljivači objavljuju fotke dar-mara koji im ostaje nakon odlaska party mladeži.

Nužan im je odred za čistoću koji će sa svih površina poskidati ostatke hrane, jaja razlivena po podovima čak i spavaćih soba, nečist u kupaonicama, smeće, gomile praznih boca žestica i limenki piva. Tu su i stanari centra grada, koji već sedmicama noću doživljavaju teror pijanih i drogiranih pojedinaca. Ali opet se vraćamo na ugostitelje; kad i oni zavape "dosta je bilo", onda se neko mora zapitati što se događa s turizmom pod Marjanom. Vlasnici restorana lociraju problem.

– Ovo što nam se od maja počelo događati posljedica je Ultre i marketinga koji godinama Split globalno definira kao raj za partijanere. Ali ovo prije same Ultre je Ultra za siromašne. To je ovo što imamo sada. Cili svit zna da smo fleksibilni, da ne kažnjavamo, kako se kod nas sve može.

Zar to nije poručila i ova manekenka s Jaza koja je rekla: "Ovo je Hrvatska, ovdje se sve dopušta"? Tako je i ova mladost koja nam dolazi preuzela Split. Jesmo htjeli Ultru? Jesmo. Sada smo dobili njezine posljedice. Poštovat ćemo mi svakog gosta, od toga živimo, ali ovo što nam dolazi, to je već previše, rade kod nas ono što im je doma zabranjeno – vele ugostitelji.

Drugi navodi kako bi ih doma kad pišaju, kake po ulicama, drogiraju se, golicaju, pornografiraju po kantunima, dobro nabubetali i kaznili.

– Zato dođu kod nas, ništa ne troše, samo loču, istresu se i onda mirni, ispražnjeni odu doma živit lijep život. A nama ostaje njihovo smeće. Od njih zarađuje samo mali dio, za ugostitelje kao gosti su nula. Domaće smo, Splićane, izgubili, ne dolaze nam jer je bivša vlast jednostrano podigla samo u jezgri grada cijenu terase za duplo, za cijelu godinu. Cijena kave na nekim lokacijama onda je skočila i do 22 kune. Splićani to ne mogu, ne žele plaćati i više se ne spuštaju u grad – veli vlasnik restorana iz centra.

Zanimljivo je i objašnjenje konstatacije da su ugostitelji s ovom sezonom pali na koljena. Objašnjavaju kako se stalno govori da centar Splita smrdi na pečenjaru, na fritezu, pizze, ćevape, hamburger.
 

– Smrdi. Ali šta vi mislite, da mi to onako od gušta stavljamo na jelovnik? Da uživamo u tome, da ne bismo ponudili nešto finije, bolje, skuplje? Potražnja regulira našu ponudu.
 

A ovo što nam dolazi s Ultrom, ovo u što smo se pretvorili, u svjetsku party destinaciju, to traži samo takve stvari. Ne traže ti gosti neke delikatese, oni vole brzogriz i što jeftinije.
 

Pa smo bili prisiljeni izbaciti finija jela, ne uzimamo ni skuplje bokune ribe u većoj količini jer se to uglavnom neće prodati. Zato je tjestenina, inače toplo predjelo, dobila status glavnog jela.
 

Traže i ćevape, hamburger, pomfrit i te monade. Restoran koji to nema na svojem jelovniku propada. Tu je i pizza. To je "number one".
 

U danima kad se ta mladost pojačava u dolasku, dođe u turi ili se vraća s brodskih party-đita, 70 do 80 posto narudžbi su pizze. Da je nemam, a šta bi proda? Jesam li pa na kolina? Jesam, i niže od toga – kaže ugostitelj iz centra grada.

Poznati splitski chef kaže kako ima veliku sreću što je njegov objekt smješten podalje od centra, pa mu takva klijentela ne dolazi. Prati situaciju, razgovara s kolegama, vrlo precizno navodi da cijela Riva s morem restorana u jednu večer ne proda pet kila ribe.
 

Ta brojka pokazuje kako se posluje i kakva nam je struktura gostiju. Ovo što nam se sada događa naziva "socijalnim turizmom" i upozorava na bitnu činjenicu – da smo preskupi. Ugostitelj je, ali otvoreno kaže kako poneki restorani drže visoke cijene, a ne daju kvalitetu, i gost postaje svjestan da ga se vara.
 

– Bit će i skuplje. Nitko u ovom trenutku ne može reći kolika će mu biti konačna cijena, recimo, za deset dana, jer nabava ide u nebesa. I onda se s jelovnika miču skupe stvari, pa se radi zarade ubacuju tjestenine, piletine, rižoti... A ko će to platit kad se još digne? Ovi gosti ka sada neće. Ja sam sritan da mi ovo šta je sada tu ne dolazi kod mene, to nisu dobri potrošači. Troše najviše na alkohol. Proslavili smo se kao party destinacija, pa šta se onda bunimo. Je li oćemo ić naprid? Ako oćemo, onda nešto triba minjat – veli.
 

A evo o čemu treba porazmisliti ako gledamo u budućnost i neke druge, brojnima poželjnije goste. Treba povesti računa o rastućem broju usluga koje prate isključivo razuzdani turizam.

Ugostitelji na broj stavljaju liquvor storeove, prodavaonice alkoholnih pića, nelojalne konkurencije i njima i diskotekama. Niču po gradskom centru kao gljive poslije kiše, ludo dobro prometuju. Isto kao i pekarnice, samoposluge i dućani prehrambene robe iz centra, kao i sladoledarnice, koje se otvaraju na svakom kantunu. Zato su iz Marmontove ulice nestali dućani s odjevnim predmetima, kapitulirali su pred sve višom cijenom najma. Njih može izdržati samo ponuda koja odgovara aktualnom podmarjanskom turističkom konceptu.

– I tako nema nekih dobrih marki za malo bolje goste, na njihovo misto dolazi alkohol, ta brza spiza za mladost koja arlauče, jauče, piša, se.., da prostite, di stigne.

Izlaze ko zombiji u ponoć, to se valja po ulicama, skida se golo, seksaju se, kriče, zvone po portunima, ostavljaju smeće za sobom. Marmontova se nekoliko puta dnevno pere jer bi od pišaline smrdila gore od javnog zahoda. Mi iz centra grada smo taoci, mi kažemo da je cila Europa došla u Split na maturalnu zabavu.
 

Nekidan je nekoliko pijanih mladih stranaca jednog od njih zavezalo konopom i vuklo ga po Marmontovoj ka pasa. Hoda je četveronoške, rukama i nogama, ko neka životinja. A matere i dica to gledaju. Ovo šta imamo nikad do sada bilo nije. Jutros u šest i po njih nekoliko golih šeta Rivom. Pijani ko cokovi – kaže stanarka iz Marmontove ulice.

I što dalje? Ugostitelji smatraju da je za ovu sezonu već sve gotovo, ali iduća bi mogla donijeti promjenu. Traže strategiju turizma. Kažu da se treba dobro promisliti o koncepciji, pravcu, onome što nam uistinu treba. Izvagati što s Ultrom dobivamo, što gubimo.

Kažu da se trebaju ugledati na Šibenik, Istrane, koji grade ozbiljan, ugodan, fin, kulturan, obiteljski, kongresni turizam. Pitaju se što rade komunalni redari, policija, zašto se ne kažnjava remećenje javnog reda i mira. Naprosto žele znati zašto smo spustili leđa.

– Pokrit ćemo mi troškove, ali dugoročno ovo nigdi ne vodi. Prije neki dan govore mi moji ljudi, šefe, tu odma na ulici iza, gledaš tog jadnika, momka, bilo je oko ponoć. Nekih 25 godina, razdrljen, piša oko kante za smeće. Dođe ti da mu kažeš "alo, idiote, bi li doma tako piša". On piša i pada, piša po sebi, okolo, ne zna za sebe, ovo je bolesno. Okej, zaradit ćemo mi nešto, uvik se da zaradit, ali čekaj, pa moraš malo mislit na sve. Ovo je sramota za grad. Ima li ovome kraja? Pa Split je zaslužija bolje od ovog cirkusa – vele ugostitelji.

A kad i oni kažu, hmm, stiglo je vrijeme za promjenu.

(DEPO PORTAL/dg)