Izvor: Analiziraj.ba

Piše: Ozren KEBO

Kad se Bog dosađuje, otvori pendžer i gleda Bosnu. Tamo uvijek zanimljivo, jer razum, argumenti i činjenice nikada nisu bili egzaktne kategorije ni jača strana društva, nego proizvoljno propagandni čimbenici koji se prilagođavaju trenutku i specifičnim potrebama zajednice.

Oveći društvenomrežni zemljotres kojeg je izazvao Srđan Puhalo tekstom o ubijenoj djeci Sarajeva, objavljenim na našem portalu, ima dvije bitne karakteristike. Prva, riječ je o istinski bolnoj temi, vjerovatno o najosjetljivijem segmentu ukupne priče o ratu i sarajevskoj opsadi. Druga, koliko god da tema bila bolna, priča nije smjela završiti, a upravo je tako završila: hajkom na Puhala i nekoliko ljudi koji su ga podržali. Jasmila Žbanić i Jasminko Halilović kolateralna su šteta jednog destruktivnog procesa koji traje već dvije sedmice i ne nazire mu se kraj.

Prije nekoliko dana na istom smo ovom mjestu napisali da u Bosni i Hercegovini ne postoji društveni dijalog, nego društveni rat do istrebljenja. I takve se situacije u uzavrelom mrežnom svemiru smjenjuju iz mjeseca u mjesec. Čak i ako je u određenim elementima teksta Puhalo bio grub, što se prije svega odnosi na ponuđeni novčani iznos, ostaje činjenica da se radi o legitimnom pitanju koje je trebalo biti pokrenuto iz Sarajeva. Da je sreće, tekst je mogao biti uvod u važnu raspravu o tome da još niko nije odgovarao zbog ubistva sarajevske djece, da domaći sudovi ne procesuiraju jednu od najgorih opsada u povijesti ratovanja, da nikada nije postignut usaglašen stav o metodologiji prebrojavanja žrtava, da su institucije sistema zakazale na svakom zamislivom frontu… Tih je pitanja mnogo i svako od njih moglo je biti uvod u dijalog koji nam nedostaje. Umjesto toga, zaglušujuća buka združenog kolektiva, ta kombinacija nesnosnih uvreda i ozbiljnih prijetnji, učinila je da rasprava ustukne pred ostrašćenom javnošću.

Kad počne hajka, argumenti idu na zasluženi odmor. Posljednje dvije sedmice, s naše Facebook stranice izbrisali smo nezamislivu količinu komentara koje normalan um ne može svariti. Na sceni imamo svojevrsnu inverziju vrijednosti, tradicionalni pokušaj da se preispitivanje pojedinih mitova i njihova nužna dekonstrukcija shvate kao uvreda, kao napad na svetinje i kao iskorak u zabranjenu zonu. Činjenica da Tužilaštvo BiH nikada nije podiglo ni jednu jedinu optužnicu protiv direktnih izvršilaca opsade Sarajeva povod je za ozbiljnu diskusiju, a ne za prijetnje i difamacije. Ali to i jeste karakteristika nezrelih, zatvorenih društava: u atmosferi linča nema mjesta za istinske rasprave.

Pokrenuti priču o broju ubijene djece ne znači dovoditi u pitanje ni suštinu opsade, niti odobravati te smrti, niti nastojati da se broj žrtava smanji, niti je riječ o namjeri da se „promijeni karakter rata“. Pa karakter rata ne može da promijeni ni ona Dodikova komisija u koju je Baja ulupao ozbiljne milione, a kamoli jedan benigni tekst na portalu ograničenog dometa. Kad se strasti stišaju, ostat će činjenica da broj kojim se operira u javnosti vjerovatno nije tačan. Niti će Sarajevo šta izgubiti ako se pristupi verifikaciji, niti će istina ići u prilog Vojsci Republike Srpske.

Puhalo ima bogatu historiju sukoba s većinskim mišljenjem. Među prvima je (i među rijetkima istovremeno) u Republici Srpskoj otvorio pitanja Srebrenice, Tomašice, ubijene djece Prijedora, opsade Sarajeva. Do sada se jedini javno, a sve pritom živeći u Banjoj Luci, usudio stati u odbranu vehabija i njihovog prava na život. Ali to nije dovoljno. Samo jedan, po mišljenju mase, krivi potez, i nema te više.

Namaste, braćo i sestre. Ovdje je sve drukčije, ovdje je i put do dobrih namjera popločan paklom. „Da sam omladina“, kaže neki dan žena u radio-anketi, „ne bih se ni sekunde mislila, odmah bih pobjegla vani“. Naš glavni zadatak u oporavku razorenog društva bit će da od neprijatelja pokušamo napraviti barem neistomišljenike, ako već ne može prijatelje. U ovom trenutku čak i tako blago redefiniran cilj djeluje neostvarivo, jer punim intenzitetom traje udarnička proizvodnja neprijatelja od (nekadašnjih) prijatelja. Hibridni model društvenog mišljenja, čiji se kvalitet mjeri snagom decibela, a ne argumenata, u stanju je pokvariti svaku konstruktivnu namjeru. Od nas dosta.

(DEPO PORTAL/mr)