Početkom ovog mjeseca u sjedište Evropske komisije u Briselu stigao je iscrpan izvještaj o stanju u pravosudnim i policijskih institucijama BiH. Izvještaj je sačinila ekipa eksperata koje je Evropska komisija imenovala – Siegfrid Nannt, Theo Byl i Martina Spreitzer-Kropiunik.

Oni su u BiH boravili od 7-11. marta ove godine i u sklopu svog posla pratili rad svih državnih pravosudno-policijskih institucija te razgovarali sa sudijama, tužiocima i policijskim službenicima.

Izvještaj ima 24 strane i detaljno prikazuje katastrofalno stanje.

Ovo je bio cilj misije:

“Cilj Peer Review misije bio je ocijeniti realizaciju glavnih preporuka nastalih kao rezultat prethodne misije provedene u septembru 2019. Procjena je ponovo izvršena na osnovu iscrpne analize određenog broja novijih predmeta korupcije i organizovanog kriminala na visokoj razini, uključujući i pranja novca, koji su riješeni odlukom prvostepenog li drugostepenog suda, ili koji su i dalje u toku. Eksperti su proveli analizu fokusiranu na dva glavna područja koja su povod zabrinutosti: oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i korištenje posebnih istražnih mjera. U ovom izvještaju su predstavljeni rezultati misije i razgovora sa kolegama, kao i dodatna analiza predmeta koju su eksperti proveli”, navodi se u izvještaju.

Već na samom početku konstatira se da je situacija tmurna i demotivirajuća.

“Usprkos posebno tmurnoj i vrlo demotivirajućoj situaciji, brojni policijski službenici i tužioci pokušavaju pokrenuti relevantne krivične istrage, a ponekad i pogurati naprijed svoje predmete na kreativan način. Međutim, zasad bez konkretnih rezultata u tzv. predmetima visokog nivoa. Zapanjujuće je kako se oni iznova suočavaju s neuspjehom u nefunkcionalnom sudskom sistemu (ili alternativno: neučinkoviti sudovi), gdje se često donose neopravdane odluke koje kao da imaju za cilj opstrukciju ili zatvaranje krivičnog postupka. U dva predmeta visokog nivoa sudije nisu bile u mogućnosti pravno potkrijepiti svoje odluke”, piše u izvještaju.

Eksperti su naveli niz problema, među kojima su ključni to što tužioci nemaju povjerenje u policijske agencije i obrnuto, pa se istrage vode traljavo ili čak nikako.

Drugi zabrinjavajući element su sudovi.

Eksperti navode da se prave ogromne greške koje se čak čine namjernima.

“Potrebno je istaći da je procjena faze suđenja posebno zabrinjavajuća. Ekspertima je gotovo očigledno da sudije ne izvršavaju svoje dužnosti i ne rade svoj posao. Na primjer, postoje određene manipulacije u sudskom postupku, pri čemu se ne poštuju pravila postupka ili osnovna načela. Postoje neshvatljive pogreške u primjeni krivičnog prava u tolikoj mjeri da se čak čine namjernima. U pojedinim slučajevima uočena je neprihvatljiva pristrasnost u ocjeni sudije. Čak i u diskusijama o predmetima otvoreno se spominjao određeni politički kontekst, koji se očito smatrao važnijim od merituma predmeta. Sve to daje povod ozbiljnoj zabrinutosti zbog mogućeg (političkog) uticaja na sudije ili njihove autocenzure”, piše u izvještaju.

 
No, u nastavku izvještaja detaljno se obrađuju svi segmenti. Eksperti su se sastali sa pripadnicima SIPA-e i MUP-a RS.

“Čini se da su u suštini SIPA i MUP RS-a dobro organizovani i strukturirani. Ipak, tužilaštvo je istaklo manjak stalnih iskusnih istražilaca, ekonomskih stručnjaka / sudskih vještaka i obavještajnih resursa. Naveli su određene konkretne primjere. Posebno je problematično mijenjanje istražioca u toku istraga u složenim predmetima. Na primjer, kada istražioce zamjene kolegama višeg ranga. Još jedan problem koji su spomenuli je da ni tužilaštva ni policija nemaju odgovarajući softver za analizu velikih količina podataka”, navodi se u izvještaju.

Pišući o tužilaštvima, kažu da je sistem veliki problem.

 
“Mora se zaključiti da niz vanjskih faktora otežava rad tužioca, poput nedostatka saradnje drugih aktera uključenh u krivične istrage, nedovoljna podrška nadređenih, nedostupnost istražnih mogućnosti, ukratko, nefunkcionalan (ili alternativno: neučinkovit) lanac krivičnog pravosuđa.

Iz diskusija o analiziranim predmetima i primljenim dodatnim informacijama sasvim je jasno da su u prethodnom periodu učinjeni pokušaji da se izgrade određeni predmeti organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. Međutim, oni su rezultat inicijativa pojedinačnih tužilaca, a ne proizvod „sistema“. „Sistem“ ima mnogo nedostataka i ne funkcioniše efikasno, te upravo zato nekoliko pokušaja izgradnje čvršćih predmeta nije proizvelo konkretne rezultate”, piše u izvještaju.

U izvještaju se posebno problematizira odnos policijskih agancije i tužilaštava.

“2.2.1. U toku Peer Review-a postalo je sasvim jasno da postoji ozbiljan nedostatak povjerenja između policijskih agencija i tužilaca. Bilo je navoda o odbijanju obavljanja zadataka, nepružanju potrebnih kapaciteta za provođenje istraga, apsolutnom odbijanju saradnje sa tužilaštvima u vezi problema u istražnom timu, te nepoštivanju uloge tužilaca. S druge strane, također je prijavljeno da se tužioci prosljeđuju malo ili nimalo informacija policijskim agencijama.

Obje strane su istakle da su različiti interesi različitih institucija ponekad prepreka spremnosti na provođenje uspješnih istraga i ponekad dovode do curenja informacija osumnjičenima. Kao razlog je spomenut uticaj politike na imenovanja rukovodstva svih tih institucija”, pa nastavlja:

“Na sastancima se spominjala politička kontrolu nad policijskim agencijama, čini se da ciljaniji sastav policijskih agencija u skladu sa potrebama istrage nije moguć, a prijavljen je i sistem rotacije policijskih službenika koji štetno utiče na istrage.

U diskusijama o predmetima također je bilo očigledno da u saradnji s tužilaštvima u istragama SIPA postupa na neprihvatljiv način kada je riječ o provođenju osjetljivih istraga u vezi krivičnih djela na visokom nivou. U više navrata prijavljeno je da nalozi tužilaca za provođenje određenih istraga nisu provedeni ili su provedeni prekasno od strane SIPA-e. Pogrešnim propitivanjem određenih jasnih uputa istrage su blokirane/manipulirane. Odgovornost za kriminalističko istraživanje je na tužiocu koji mora osigurati pravilnost postupka. Neprihvatljivo je neizvršavanje naloga tužilaca i nepoštivanje njegovih zakonskih ovlasti.

Pišući o radu sudova, eksperti navode da mnoge sudije nemaju potrebna usavršavanja i kvalifikacije, te da se dešavaju čudne stvari.

“Veliki broj čak i zapanjujućih predmeta korupcije koji su bili uključivali visoke funkcionere bio je među predmetima koji su dostavljeni i prijavljeni ekspertima. Takvi predmeti bi se trebali dodjeljivati osposobljenim i specijalizovanim stručnjacima sa opsežnim praktičnim znanjem i iskustvom u cilju njihovog efikasnog i uspješnog rješavanja. Nažalost, mora se reći da u tom pogledu postoji očigledan problem. To je prije svega posljedica nedostatka potrebne strukture unutar sudova koja bi omogućila veći nivo specijalizacije, ali i individualne specijalizacije samih sudija. Bez obziro što generalno definitivno postoji i više nego dovoljno edukacija, nemaju sve sudije koje rade na predmetima visoke korupcije, organizovanog kriminala i pranja novca adekvatno obrazovanje i obuku iz te oblasti”, ističe se u izvještaju.

Na kraju su istakli politizaciju sudova i sudija.

“Na sastancima, uključujući one s kolegama, politizacija pravosuđa je spomenuta više puta. Prilično je nevjerojatno kako i same sudije govore o političkom kontekstu svojih odluka, te kako u konačnici taj kontekst ne predstavlja problem na sudu. Radi se o primjeni zakona na činjenice kako su one prikazane. Čini se da se ovaj koncept ne primjenjuje ni u približno dovoljnoj mjeri u bilo kojoj komponenti pravnog sistemu”, navodi se u izvještaju ekperata Evropske komisije.

(Raport.ba, DEPO PORTAL/md)