Piše: Marina Radoš
Index.hr

Nijedan autor koji je sjeo za klavir i pomislio "Idem napisati pjesmu koja će pobijediti na Eurosongu" nikad nije pobijedio na Eurosongu. Svake godine kada Hrvatska radio televizija mahne pobjedniku i pošalje ga na Euroviziju, i gledatelji i fanovi Eurosonga jednostavno znaju da se ništa neće dogoditi. I ništa se ne dogodi.

HRT je u proteklih dvadeset godina pokušao sve - predstavnika su birali sami, pa je pobjednika birala publika, pjevalo se na engleskom i hrvatskom, skidalo se, u pomoć se zvalo strane autore, odustajalo i vraćalo Euroviziji... I ništa se nije dogodilo.

Hrvatska u zadnjih 20 godina (pogotovo otkako je Huljić digao ruke od natjecanja) nije imala ni jednu pjesmu na Dori koja je mogla napraviti nešto i učiniti da se dogodi spektakl na razini Europe.

Proteklih 67 godina smo svjedočili izvođačima i autorima koji su na Eurosong došli s receptom od prethodne godine, uvjereni da su pogodili prave sastojke za pobjedu. I nikad nisu pobijedili.

Čarolija Eurosonga, omražene parade kiča i neukusa koju mnogi nazivaju tek svjetskim prvenstvom za LGBTQ ekipu, baš je u tome što nitko ne može predvidjeti pobjednika. Kladionice govore puno, političke neprilike stvaraju prilike, ulažu se velika sredstva. Međutim, pobjednik se ne zna unaprijed i recepta za pobjedu jednostavno nema.

Pobjednik Eurosonga se pojavi i svima je jasno da je došao novi pobjednik, novi recept, nova osoba i nova priča za koju nitko nije imao recept. Ove godine na scenu Eurosonga došla je srbijanska predstavnica Konstrakta.

Neću ići toliko daleko da predviđam pobjedu Srbiji, ali sam gotovo sigurna da će Konstrakta biti u vrhu Europe. Recepta i dalje nema, ali postoje faktori koje pobjednik Eurosonga ispunjava, svaki na svoj način, godinu za godinom. Usudim se reći da ih Konstrakta ove godine ispunjava sve.

Ovo je sedam razloga zašto bi Konstrakta mogla završiti na vrhu Europe.

1. Nacionalna euforija

Kada je 2007. godine Srbija za predstavnicu na Eurosongu izabrala Mariju Šerifović i njezinu baladu Molitva, nastala je nacionalna euforija. O Mariji Šerifović te godine brujala je cijela zemlja i svi su znali - nešto će se dogoditi.

Nije bilo realne osnove za takva razmišljanja - imidž Srbije u Europi bio je prilično loš, zemlja se te godine prvi put natjecala samostalno, bez Crne Gore, a godinu dana ranije pobijedio je žestoki hard rock sastav Lordi koji je stotine autora bacio u zabludu da je došlo vrijeme žestoke glazbe na Eurosongu i da će trend potrajati.

No, Šerifovićkin uspjeh bio je u zraku iako je pjesma bila potpuno drugačija od prethodne pobjedničke. Molitva se puštala posvuda, nije postojao Srbin koji nije znao tko ide na Euroviziju i nije postojala osoba koja pjesmu nije prepoznala na radiju.

Suludo je očekivati europski uspjeh od pjesme koja ni u vlastitoj zemlji ne postane hit. Koliko se hrvatskih eurovizijskih pjesama sjećate posljednjih deset godina? Jedne ili nijedne. Upravo tako.

Oko Konstrakte i njezine pjesme In Corpore Sano vlada puno žešća euforija nego 2007. godine, a prelila se na cijelu regiju. Srbija i dobar dio regije obožavaju Konstraktu i njezinu pjesmu, ne postoji osoba koja pjesmu ne može prepoznati na radiju i svi koji se na bilo koji način bave Eurovizijom ili je prate znaju - nešto će se dogoditi.

2. Interes medija

Istina je da pobjednik Dore ili Beovizije svake godine privlači pozornost, ali ta pozornost u Hrvatskoj i Srbiji traje tri dana, barem što se medija tiče. Nakon prvotnog razočaranja ili oduševljenja interes naprosto splasne. Veliki interes medija za predstavnika na Eurosongu ne može potrajati duže od tjedan dana ako taj pobjednik nije materijal za pobjedu na Eurosongu.

Taj veliki interes medija za Konstraktu u Srbiji i regiji konstantno traje više od dva mjeseca. Alternativna pjevačica (za koju veći dio eurovizijske publike prije natjecanja nije ni čuo) postala je mejnstrim. Konstrakta je u posljednja dva mjeseca razgovarala sa svim velikim medijima u Srbiji, Hrvatskoj i ostatku regije ne zato što je netko imao obavezu da je pozove, nego zato što interes nije padao.

3. Društvene mreže

Konstrakta je viralna od dana kada je pobijedila na srbijanskom natjecanju za pjesmu Eurovizije.

Da "umetnica mora biti zdrava", pročitali su i oni koji Eurosong nikad u životu nisu pogledali. Fanovi Eurosonga koji su pojavom društvenih mreža došli na svoje (dobili tisuće sugovornika o svojoj iracionalnoj strasti) svake godine glasno i strasno obožavaju nekog od natjecatelja, a ove godine njihova muza je Konstrakta. 

Konstrakta je u protekla dva mjeseca dobila tisuće memova, dobila je stikere, dobila je bezbroj reakcija, dobila je bezbroj parodija i dobila je bezbroj heštegova. Takav tretman na društvenim mrežama ove godine nema ni Ukrajina koja je apsolutni favorit na kladionicama. I ne, nije do algoritma.

Gotovo svaki aspekt Konstrakte je viralan - od njezinog refrena preko metalnog lavora do pokreta na sceni koje izvodi gotovo potpuno mirna - sjedeći. Treba priznati da nije lako proslaviti metalni lavor i natjerati najvećeg proizvođača posuđa u regiji da u modu vrati metalne lavore koji su ostali zakopani duboko u sjećanju prosječnog Jugoslavena. I prodaju se kao ludi.

4. Društvena angažiranost

Ruku na srce, nijedan eurovizijski pobjednik nije promijenio svijet. Međutim, Eurosong je na scenu ispred vremena donosio važne društvene teme. Eurovizijska pozornica davala je prostor marginalnim skupinama i bila woke prije wokea.

Na eurovizijskoj pozornici transrodne osobe su pjevale još devedesetih, homoseksualci nigdje nisu bili toliko slobodni kao na toj pozornici, na toj pozornici su se odvijale političke provokacije, a na njoj je prošle godine Europa kaznila Ujedinjeno Kraljevstvo za Brexit i njihovom predstavniku udijelila nula bodova.

Pjesma srbijanske umjetnice Konstrakte je slojevita, duhovita, beskrajno sarkastična i društveno angažirana. Konstrakta se u pjesmi, za koju je sama napisala tekst, bavi javnim zdravljem, opsesijom fizičkim izgledom, činjenicom da slobodni umjetnici nemaju zdravstveno osiguranje i mentalnim zdravljem.

Ona se u pjesmi dugoj tri minute uspijeva baviti i religijom, općenito površnom brigom za zdrav život i mindsetom svakog prosječnog Balkanca koji za sve životne probleme kaže "Bože (daj) zdravlja" kao da uopće nije involviran u vlastiti život i zdravlje.

5. Autentičnost

Konstrakta i njezina pjesma drugačije su od svega što je ikad s tla bivše Jugoslavije otišlo na Eurosong. Ne zato što je umjetnica to htjela, nego zato što ona to u svojoj biti jest. Konstrakta na eurovizijsku pozornicu donosi performans nalik na one koje radi Marina Abramović, ali puno lakše razumljiv i probavljiv.

Konstrakta se sjetila najjednostavnijih genijalnosti kojih se nitko u povijesti Eurosonga nije sjetio - poput teksta na latinskom jeziku. Na eurovizijskoj pozornici su se čuli svi europski jezici, za Euroviziju su se jezici i izmišljali, ali latinskog jezika nitko se nije sjetio niti se usudio sjetiti. Takva ideja je prije Konstrakte bila jednostavno suluda.

Gotovo svaki element njezinog nastupa i njezine pjesme potpuno je autentičan. Kad se učinilo da se ništa novo ne može dogoditi na pozornici Eurosonga, dogodila se Konstrakta koja pere ruke, spominje Meghan Markle i slezenu i u dramatičnom vrhuncu pjesme izmišlja nove latinske poslovice.

Fascinacija Konstraktom otišla je toliko daleko da su oko nje u posljednja dva mjeseca nastale i teorije zavjere. Masa traži pozadinu priče, dio publike nada se političkim promjenama na tlu Srbije, osporavaju je i hvale, a neki teoretičari zavjera njezin performans pripisuju i utjecaju samog Sotone. Teorije zavjere ne mogu nastati oko polubitnih pojava. Teorije zavjere nastaju oko pojava koje su društvu najzanimljivije. 

6. Vizualno je zanimljiva

Konstrakta je vizualno zanimljivija od bilo kojeg natjecatelja ove godine, bilo da se govori o njezinom fizičkom izgledu, bilo da se govori o tome kako izgleda njezin nastup.

Izgleda potpuno drugačije od bilo koje izvođačice koja je u proteklih 15 godina predstavljala Srbiju i većinu zemalja Europe. U svom izgledu Konstrakta kao estradna umjetnica nema ni jedan element kiča ili turbofolka. No, njezino lice je ove godine najupečatljivije.

Koncept tamnokose žene s crvenim ružem i bijelom uniformom koja pere ruke nasred eurovizijske pozornice jednostavno ne može ostati neprimjećen i potpuna je suprotnost šljokicama i vatrometu koje se desetljećima drži simbolima Eurosonga.

Koncept koji na scenu donosi srbijanska pjevačica puno je više od obične eurovizijske točke - to je umjetnost koju osjećaju i vide čak i oni koji ništa drugo osim Eurosonga u životu nisu vidjeli. Publika je željna umjetnosti kakvu nudi Konstrakta, ali je nitko prije nije znao upakirati kao ona.

7. Zaboli je za Eurosong

Svima je očito da ova žena nije provela karijeru razmišljajući o pobjedi na Eurosongu. Na njezinu pjesmu nijedan hit ili hitić Eurosonga nije imao nikakav utjecaj, kao što ništa što smo vidjeli na Eurosongu u proteklih 66 godina nije utjecalo na njezin scenski nastup.

Ona je svoja, originalna i autentična i na Eurosong ide s takvim stavom, neopterećena kičem i šljokicama i pritiskom da za klavirom mora stvoriti eurovizijski hit.

Konstrakta je stvorila eurovizijski hit bez ijednog sastojka koji Hrvatska i ostatak Europe stavljaju u svoje točke posljednjih 66 godina i napravila originalnu pjesmu koja je umjetničko ostvarenje i vjerojatno najkvalitetnija audiovizualna točka koja je ikad napustila tlo bivše Juge u napadu na Europu.

To su otprilike i razlozi zašto Hrvatska neće postići značajniji uspjeh

U Hrvatskoj ne postoji nacionalna euforija oko pobjednice Dore, a vjerojatno devet od deset prosječnih Hrvata nema pojma tko ide na Eurosong. Taj osjećaj jednostavno izostaje, a nije da nismo stvarali i veće euforije oko većih gluposti nego što je Eurosong. Hrvatska i ove godine ima pjesmu koju će čak i oni koji prate Euroviziju zaboraviti do ljeta. 

Dimšić i njezina pjesma bile su najbolje što se ponudilo na Dori, ali to je to. Društvene mreže Miju Dimšić nisu dočekale kako su dočekale Konstraktu, ona ne privlači takvu medijsku pozornost i eurovizijska publika je nije željna kao što je željna Konstrakte.

U žestokoj konkurenciji 40 zemalja, od kojih neke ulažu milijune eura u promociju, autore i izvođače, naprosto je teško istaknuti se. O Miji Dimšić se, nažalost, uvelike pisalo samo kada se analiziralo je li njezina pjesma plagijat pjesme Taylor Swift i kad se razglabalo je li iskopirala stajling Taylor Swift.

Ne treba zanemariti mogućnost da će Hrvatska završiti u finalu Eurosonga, budući da ima relativno nejaku konkurenciju prve polufinalne večeri i manji broj konkurenata, ali se s idejom o osvajanju vrha Europe definitivno možemo pozdraviti.

Konstrakta, s druge strane, mora imati katastrofalan nastup i tehničke poteškoće da bi je se eliminiralo u polufinalu. Nikoga tko poznaje prilike na Eurosongu neće iznenaditi ako umjesto ultimativnog favorita kladionica, Ukrajine, vrh Europe osvoji Srbija. 

(DEPO PORTAL/dg)