U vrijeme izbora studija, ali i srednje škole, vrijeme prijemnih ispita i važnih životnih odluka mladog čovjeka sa nama u N1 podcastu "Jedan sat" je dekanesa za studente Univerziteta SSST Emina Ganić. Uspješna, obrazovana, samosvjesna i ambiciozna žena, koju itekako prepoznajemo po vlastitim uspjesima, ali i po ocu, prof. Ejupu Ganiću.

Postoji li preporučen put do uspjeha, zašto mladi ne vjeruju da obrazovanje donosi zaposlenje, jesu li uspješni tek miljenici sudbine, šta joj je donijelo prezime Ganić, kako gleda na podizanje optužnice za slučaj “Dobrovoljačka”, šta je i sama naučila od mladih ljudi, te zašto nikad ne odustaje od umjetnosti, svoje najveće pasije – samo su neke od tema ovog razgovora.

Otkrila je da je još kao djevojčica znala da će upisati Oxford, jer je htjela 'zvučnu školu', da je odrastala okružena knjigama i voljela učiti i napredovati. Pričala je i o trnovitom putu svog oca, koji je cijeli život bio stipendista i koji je završio prestižni Massachusetts Institute of Technology (MIT).

- Moj put nije jedini put u mitologiji moje porodice koji je relevantan za mene. Moj otac je dječak rođen u jednom malom selu Sebečevu, pored grada Novog Pazara, u prekrasnom Sandžaku... On je bio - ako možete zamisliti malog Ejupa - onaj dječak koji prodaje voće pored puta, dok svira Oliver u autu, kada idete prema moru. To je bio moj otac - dijete koje je bilo najpametnije u svojoj maloj seoskoj školi, pa onda otišlo u Rožaj u gimnaziju, sam, zato što je taj sistem prepoznavao briljantne ljude - u našem sistemu mi danas to nemamo. Odatle je otišao u Beograd, pa na MIT... - ispričala je Emina Ganić.

(N1, DEPO PORTAL/md)