Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

U Sarajevu će sutra, devetog maja, premijerno biti prikazan dokumentarni film „Collegium Artisticum 1939-1941: Boje i ritmovi nemira“ autorice Saide Mustajbegović. Ta premijera, koja se dešava na Dan pobjede protiv fašizma, bit će završni čin njenog dugog istraživanja o velikoj priči iz kulturne historije Sarajeva, priče koja je bila zaboravljena i kao takva nepoznata široj publici.

Grupa „Collegium Artisticum, kao što će reći jedan od njenih osnivača, veliki kompozitor Oskar Danon, nazvana je  ovim latinskim izrazom kako bi donekle prikrila svoju vrlo jasnu ideološku pozadinu. U Evropi je vladala najezda Hitlerovog fašizma i jezgro ove grupe imalo je duboko antifašistički program po kojem je djelovala. 

Članovi grupe bili su pretežno studenti koji su studije završavali u Praga, tada jednom od centara evropske kulture i umjetnosti. Zato su kao jedan od svojih umjetničkih pravaca, po uzoru na Emila Buriana iz Praga, njegovali  'sintetički ili totalni teatar'. U suštini je sintetički teatar u to vrijeme značio simbiozu svih umjetnosti na jednom mjestu – scensku igru, muziku, likovnu umjetnost, pa čak i arhitekturu.

Vodeći članovi grupe bili su Danon, balerina Ana Rajs Radošević, pijanistica Matusja Blum,  arhitekta Jahael Fincii i diplomirani inženjer Emerik Blum, ali su bili i slikari Vojo Dimitrijević, Ismet Muzejzinović, Mica Todorović, Danijel Ozmo, Rizah Štetić i Roman Petrović, pisac Zija Dizdarević i mnogi drugi. Tada su svi oni bili manje-više na početku svojih karijera, danas su oni uporišna imena kulturne i svake druge povijesti ovoga grada i zemlje.

Gupa je u svome djelovanju spajala tadašnje modernističke evropske tendencije i ovdašnju tradiciju. Ukratko – bila avangardna umjetnička grupa tog vremena, među privima ove vrste uopće na Balkanu. Zato je njihov značaj za ovdašnju umjetnost neprocjenjiv.

Ali umjetnički angažman za većinu članova ove grupe morao je biti u suglasju sa drugim društvenim vrijednostima. Tada je biti antifašista značilo biti čovjek, biti intelektualac svjestan svoje odgovornosti u vremenu kada zlo raste i prijeti da pobijedi sve pozitivne civilizacijske vrijednosti.

Zato su balerine u njihovim programima na scengorafiji u obliku pisaće mašine ispisivale „smrt fašizmu – sloboda narodu“, dok je himna grupe, po tekstu i aranžmanu, nosila naziv „Juriš na cijeli svijet“. Prepoznala je to i tadašnja (pro)fašistička vlast, pa su u predskozorje Drugog svijetskog rata u Jugoslaviji zabranili igranje predstave „Zašto plače mala Ema“.

Kada su nacisti upali u Sarajevo, ogromna većina umjetnika i intelektualca iz ove grupe odlazi u bosanske planine i šume i bori se u partizanskim odredima protiv fašista i njihovih domaćih saveznika, kojih, da budemo iskreni da kraja, nije tada uopće bilo malo u Sarajevu, ali i svuda po Balkanu. Tako će vječnom postati i anegdotalna priča kako će Oskar Danon, dijete iz bogate sarajevske jevrejske porodice, u partizane na Romaniji otići - taksijem.

Danas su umjetnici i intelektualci iz „Collegium Artisticuma“ opća mjesta naše kulture i društva, dok jedna poznata galerija nosi ime po ovoj umjetničkoj grupi.
Ipak, u ova nova vremena „narodnih“ demokratija, rad i uloga ove grupe u historiji Sarajeva, BiH i regije ostala je posljednih 30-tak godina van radara i fokusa javnosti.  
I zato je, nažalost, za većinu, naročito mlađih generacija, jedna  potpuno zaboravljena i nepoznata priča.

Budući da me oduvijek zanimala ovdašnja kulturna prošlost, ponajviše sam o ovoj grupi saznavao iz priča mog prijatelja Ismara Mujezinovića, koji je bio fasciniran velikom umjetničkom pričom u kojoj je učestovao njegov i otac. 

Često smo pričali o potrebi da se o tome napravi film, ali to nikada nismo uradili.

Srećom, uradila je novinarka i publicistiknja Saida Mustajbegović, koja je jedina imala volje, snage i  znanja da se istraživački uhvati u koštac sa ovom gotovo nejverovatnom pričom. Godinama je istraživala temu te potom, uz pomoć Bosanskog kulturnog centra, krenula u snimanje dokumentarnog filma.

Zato je sutra, na Dan pobjede protiv fašizma, u Sarajevu veliki kulturni i društveni događaj – premijera filma „Collegium Artisicum 1939-1941 : Boje i ritmovi nemira“.

Tako se donekle vraća dug grupi i umjetnicima bez kojih današnja kulturna scena Sarajeva ne bi bila ono što jeste. 

Dobrodošli u Hram kulture...

(DEPO Portal/ak)