Koliko ćete onda zapravo morati platiti čistačicu ovog ljeta, ako se bavite iznajmljivanjem apartmana, kuća za odmor, vila ili čega god drugog? Cijena koju je jedna zabrinuta iznajmljivačica podijelila sa svojom grupom, a za koju je informacije pronašla u bespućima interneta, za neke je izrazito visokih 100 kuna na sat. Većina iznajmljivača smatra kako je ova cijena previsoka, dok s druge strane, one ili oni koji taj posao obavljaju, cijenu pravdaju porastom troškova (goriva, sredstva za čišćenje), ali i povremenim radom, koji također podiže samu cijenu.

Ono u čemu se svi slažu jest da cijena mora opravdati kvalitetu. Određen broj iznajmljivača požalio se upravo na uslugu koja nije baš opravdala njihova očekivanja. Nakon čišćenja, neki su se požalili kako su bili prisiljeni čistiti iznova, a što su smatrali grubim kršenjem dogovora, prenosi Glas Istre.

 
Stvari nikada nisu crno-bijele te tako ima i iznajmljivača koji posao čišćenja iznimno poštuju, budući da su svjesni da im usluga izravno ovisi o čistoći apartmana, a recenzija gosta često sadrži i dio koji se tiče čistoće prostora. Neki iznajmljivači smatraju da se čistačice bave iznimno zahtjevnim i vrlo neugodnim poslom, s obzirom na to što se sve može pronaći čisteći korištene prostore.

Osim toga, imati ugovoreno čišćenje za cijelu sezonu i sigurnost da se možete pouzdati na odrađenu uslugu, za neke je iznajmljivače neprocjenjivo. Odnos obostranog povjerenja i poštovanja većina je istaknula kao najvažniju stavku.

Kako za sve postoji ponuda i potražnja, tako je to i ovom poslu. Manjak raspoloživog osoblja doveo je do porasta cijena koje uvjetuje upravo veća potreba u stvarnom vremenu. Dobro je poznato da se smjene događaju najčešće subotom, a u najfrekventnijem periodu, špici sezone, potrebe za čišćenjem višestruko se uvećavaju.

Moderatorica jedne od najbrojnijih Facebook grupa iznajmljivača i dopredsjednica Udruge obiteljskog smještaja Istre, Sandra Lorenzin, iznijela je svoje mišljenje, ali po svemu sudeći i mišljenje većine iznajmljivača.

– Cijena usluge čišćenja apartmana ili kuće za odmor od 100 kuna po satu već se naveliko spominje u medijima, ali i među iznajmljivačima. Naravno, cijenu diktira tržište jer sve je veći broj smještajnih jedinica, a broj osoba koje su voljne i koje znaju raditi taj posao sve manji. Međutim, ovdje se ne radi samo o visini cijene već i vrijednosti koju iznajmljivači dobiju za tu cijenu.

Iznajmljivaču je najvažnija kvaliteta čišćenja jer je to za gosta jedno od presudnih obilježja apartmana na temelju čega odabiru smještaj u kojem će boraviti. Iz tog razloga iznajmljivači za tu visoku cijenu, očekuju temeljito, kvalitetno čišćenje. U grupi Zajednice iznajmljivača Istre provedeno je kratko ispitivanje iznajmljivača o zadovoljstvu usluga čišćenja koje koriste, omjeru cijene i kvalitete, odnosno vrijednosti koje dobivaju.

Pa je tako anketom utvrđeno da od ukupno 195 iznajmljivača 61,69 posto čišćenje vrši samostalno. Od preostalih 59 iznajmljivača koji koriste vanjske usluge čišćenja, 44,07 posto nije zadovoljno vrijednošću koje dobiva, 5,09 posto je izrazito nezadovoljno, 42,37 posto je zadovoljnih iznajmljivača, a 8,47 izrazito zadovoljnih – pojašnjava Lorenzin.

– Ono što meni smeta je to što plaćam i do 100 kuna sat, bez računa, a posao je obavljen površno i loše – zaključila je jedna iznajmljivačica koja kaže kako često čisti sama, ne zato što ne bi htjela da netko drugi zaradi, već upravo zato što posao nije obavljen korektno. Priznaje kako nije kontaktirala agencije jer, kaže, cijene određuju po kvadratu, a to joj je vrlo nepovoljno.

U zanimljivim raspravama, koje se vode na društvenim mrežama za ovu, čini se, goruću temu, a koja izaziva glavobolje svim uključenim stranama, mogla se pročitati i usporedba satnice čistačice s recimo, satnicom doktora, a argumenti kojima se brani teza o opravdanosti (ne)realnog iznosa oni su u kojima se ističe kako je riječ o fizički zahtjevnom, teškom i povremenom poslu koji se uglavnom obavlja na različitim lokacijama.

Sandra Božac, vlasnica firme za čišćenje iz Istre, upozorila je da upravo ugovorom s agencijom iznajmljivač štiti svoja prava te na taj način strana koja vrši uslugu čišćenja daje garanciju kako će se usluga izvršiti prema svim dogovorenim stavkama. Planiranje čišćenja unaprijed također je jedan od njezinih prijedloga iznajmljivačima. Naime, ona im poručuje “kako planirate booking, planirajte i čišćenje”. Tada, smatra Božac, ne bi smjelo biti iznenađenja i neugodnih situacija. Detaljnije je izložila sve s čime se i ona susreće.

– Kad tražite osobe za čišćenje često je to ravno dobitku na lutriji. Obično se na oglase javljaju osobe koje već rade, ne žele prijave u radni odnos zbog samo njima znanih razloga i s javnim stavom da neće raditi ispod određene satnice koja se kreće od minimalno 80 kuna, a nerijetko prelazi 100 kuna na sat. Na pitanje da li će čistiti dobro, stoji li iza svoga rada, često su odgovori kako njih ne zanima odgovornost jer “nek’ kontrolira netko drugi, tko je za to plaćen”.

Vlasnici servisa za čišćenje su na mukama u pronalasku djelatnika. – Kad objaviš oglas za zapošljavanje, zavod ti pošalje listu od 100 kandidata. Javi se njih deset od kojih netko ne želi izgubiti naknadu, pa neće prijavu, drugi prima socijalnu pomoć, pa opet neće prijavu, treći čeka neki drugi posao, pa se javlja samo formalno, četvrti pristane na usmeni razgovor, prihvati uvjete i kad treba realizirati ugovor, ne odaziva se – ističe Božac.
Dodaje da su privatni iznajmljivači nemilosrdni u potrazi za spremačicama. Traže pomoć susjeda, rodbine i slično. Traže nekog za rad na crno, često su mišljenja da su im ovlašteni servisi preskupi, tako plaćaju cijenu i 100 kuna po satu, bez ikakve garancije i ispravka, jer novi gosti su pred vratima, pa se hvataju popravljati sami.

– Često su duboko razočarani s obzirom na to što su platili, a što dobili. Iz svega rečenog može se zaključiti da je cijeloj situaciji kumovalo uređenje u “lijepoj našoj”. Počevši od uvjeta za nezaposlene (prijavu na listu nezaposlenih hitno ukinuti ili jasno definirati stroge uvjete za korisnike), do omogućavanja rada na crno, iskorištavanja neuređenosti sustava zapošljavanja, korištenja dječjeg doplatka, socijalne pomoći, kao i enormno visokih doprinosa poslodavaca na plaće radnika gotovo 30 posto od osnovice.

Slijedom svega navedenog, kao poslodavac i iznajmljivač zaključujem da za rad, zapošljavanje, plaćanje i usluge koje dajemo, od države dobivamo jako malo – zaključuje s ovom temom Sandra Božac.

(Glas Istre/DEPO PORTAL/ad)