Džefri Najs kao tužilac Slobodana Miloševića u Haškom sudu često je komentirao ratne događaje na našim prostorima, govorio o procesu suđenja u Tribunalu i razilaženju u razmišljanjima s Karlom Del Ponte. Danas, više od četiri godine nakon što je napustio Haaški sud i vratio se u London, svoju involviranost u događaje na prostoru bivše Jugoslavije pokušava ostaviti iza sebe.

Ipak, u jedno je siguran - radilo se o najzanimljivijem poslu za svakoga kome je pravo strast. Pisalo se i tome da je Džefri Najs bio u čestom sukobu s Karlom Del Ponte. U jednom je trenutku zbog nje čak želio napustiti Tribunal, zaključivši da neprestana umiješanost njezinih ljudi od povjerenja, svojevrsnih špijuna, ometa njegov rad i sam proces suđenja.

Iako više nije uključen u rad Haaškog tribunala, prati njegov rad koliko god može. Danas govori da su najzanimljivije osobe koje je upoznao u procesu suđenja bili svjedoci žrtve nasilja.

- Odvjetnik se, poput liječnika, ne smije predati emocijama. Način na koji su svjedoci žrtve strašnog nasilja govorili tokom suđenja bio je poslovan i u mnogočemu nam je olakšavao posao. Zaista, kada su govorili o strahotama koje su proživjeli, bili su puni dostojanstva - prisjeća se.

Za Miloševića, pak, tvrdi da nije bio posebno zanimljiva osoba.

- Ni po čemu mi se nije činio harizmatičnim. Možda je bio lukav, ali ne i inteligentan. Zapravo je bio prilično dosadna osoba. Ali, treba imati na umu da je Milošević uvijek imao tu svojevrsnu masku kad je riječ o izrazu lica, tako da ne mogu biti siguran. Činjenica je da neki sistemi omogućavaju takvim običnim ljudima da rastu - tvrdi Najs.

(Jutarnji.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/eb)