Izvor: Nova.rs

Piše: Željko Pantelić

Prva nedjelja invazije režima Vladimira Putina na Ukrajinu je nedvosmisleno pokazala da ništa ne ide onako kako je planirao Kremlj i da je u toku improvizacija koja vodi direktno ka pretvaranju Ukrajine u neku vrstu evropske Sirije, uključujući i razaranje gradova.

Italijanski premijer Mario Dragi je otkrio da je Rusija ušestostručila svoje devizne rezerve u posljednjh osam godina, depozitujući ih u drugim centralnim i komercijalnim bankama. Sav taj novac je u prethodnih godinu dana, dio po dio, podignut i prebačen u Rusiju ili sakriven. Naravno, to nije dokaz da je Putin odavno spremao rat, ali je indikacija da se spremao za ekonomske sankcije Zapada.

Sa naknandnom pameću se može zaključiti da je odluku o napadu predsjednik Rusije donio sam, štaviše protivno mišljenju najbližih saradnika, od generala preko šefova tajnih službi do šefa diplomatije Sergeja Lavrova i guvernerke Nacionalne banke Elvire Nabjuline. Na snimcima igrokaznih sastanaka pred televizijskim kamerama vidi se strah, nelagoda i paralizovanost ljudi koji se nalaze na vodećim mjestima ruskih institucija. Njihov govor tijela upućuje da je malo vjerovatno da može doći, na kratak rok, do smjene u Kremlju ili neke vrste državnog udara koji bi stavili Putina izvan igre.

Tragikomično je da je Putin žrtva vlastite propagande. Kao i većina autokrata i diktatora koji se okruže klimačima glavom, i Putin je povjerovao u propagandu koju sam širi već 15 godina, od 2007. kada se Moskva vratila tzv. imperijalnom nacionalizmu. Već duže vrijeme je vidljiva militarizacija ruskog društva i jačanje nacionalnog osjećenja kroz mitologizaciju pobjede u Drugom svjetskom ratu ili Velikom otadžinskom ratu kako ga zovu u Rusiji.

Zahvaljujući kopreni mitova i ambicija da stane uz rame Petra Velikog ili Aleksandra III, Putin je na putu da postane Ivan Grozni, paranoični srednjovjekovni car koji je sijao smrt i teror sa svojim trupama i opričnicima, ili Staljin koji je umro, pijan, sam u vlastitoj mokraći i izmetu jer niko nije smio da uđe u njegovu sobu.

I pored toga što smo, po svoj prilici, tek na početku rata, već sada je jasno da je Putin napravio nekoliko krivih procena i grešaka. Prva je da u Ukrajini postoji narodno nezadovoljstvo koje će dovesti do pada režima sa prvim bombama ili apatija koja će omogućiti ruskim snagama da umarširaju u Kijev i druge ukrajinske gradove. Druga velika greška je potcenjivanje ukrajinskog nacionalizma koji je u poslednjih 15 godina ojačao upravo na antiruskom narativu. Treća loša procena je da će se ukrajinske vojne snage raspasti i da civili neće pružiti otpor. Četvrta je potcenjivanje Aleksandra Zelenskog i njegove hrabrosti da stane i ostane na čelu odbrane Ukrajine u glavnom gradu Kijevu.

Peta i dugoročno, možda, najskuplja pogrešna procjena Putina je uvjerenje da EU nije sposobna da se ujedini i da govori jednim glasom protiv režima u Kremlju i da djeluje jedinstveno u odbrani Ukrajine, kroz ekonomske sankcije, vojnu i svaku drugu pomoć Ukrajincima.

Šesta računica koja je promašena se odnosi na reakciju Njemačke, Francuske i Italije koje tradicionalno imaju više razumijevanja za Moskvu od ostalih. Sa napadom na Ukrajinu, Putin je, paradoksalno, uradio ono što niko nije ni mogao da zamisli: ujedinio je EU i širom otvorio vrata za stvaranje EU sistema obrane, odnosno geostrateške autonomije EU u okviru Sjevernoatlantske alijanse. Ako EU postane ikada federalna država, moraće zato da se zahvali Ukrajini i njenoj herojskoj odbrani.

Sedmi previd je reakcija nadnacionalnih ogranizacija, od sporta do umjetnosti i kulture, koji su praktično izolovali Rusiju. Osmi se odnosi na ekonomske efekte po rusku ekonomiju i Putinovo okruženje, uključujući i ono najbliže a posebno su bolni udarci na bankarski sistem.

Nažalost, posljedice Putinovih grešaka, ili bolje reći iluzija o Ukrajini, biće razaranje zemlje. Ko poznaje rusku vojnu doktrinu zna da se ona bazira od Drugog svjetskog rata na masivnoj upotrebi teške artijerije. To se vidjelo i u Drugom čečenskom ratu kada je sravnjen sa zemljom Grozni, a i u Siriji gdje su ruske snage učestvovale na strani režima Bašara el Asada.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)