Najbolji sinovi naroda iz regiona nam prošli su kroz kazamate Ševeningena. Mnogi od njih su tamo sklopili velika prijateljstva. Kao, recimo, hercegovački Tuta i beogradski Sloba. Kada je taj Milošević preminuo u jednoj od ćelija Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, po nekim listovima Zapadnog Balkana osvanule su smrtovnice njemu u čast, koje su potpisale sve zatočene plemenske vođe iz otadžbina i domovina. Zaboravili su da su se godinama gledali preko nišana. Da su osnivali ili vodili koncentracione logore, naređivali genocide, bombardovali gradove. Da su tukli po Velušićima, jer tamo nema Srba...

Zahvaljujući junacima aktuelnih guslarskih zavijanja i onih drugih pjevanija, stara tvrđava, u kojoj je smješten zatvor za poznate Zapadne Balkance, Ševeningen, Opatija ili Budva Holandije, postao je najpoznatiji brend Niske zemlje.

Do pojave skupine koju istorija naših prostora neće nikada zaboraviti, Ševeningen je bio samo centar iz turističkih kataloga. Kada su krenula ona višedecenijska suđenja, što su još više dijelila do jučer zaraćena nacionalistička stada, nije bilo medija na ovom planetu koji nije posvećivao prostore, minute i sate svemu onome što je normalni svijet šokiralo. Toliko mržnje, zločina i krvi u Evropi nije viđeno poslije Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući tome bivša Jugoslavije postala je poznata svakom čovjeku ove Kugle. Posebno Bosna, sirotica kleta.

I sve to zahvaljujući Ševeningenu i njegovim murijama u kojima su preostali još samo neki zločinci kapitalci. Najpoznatiji svjetski međunarodni zatvor se polagno prazni. Ostaće ubrzo mjesto, spomenik za nezaborav. Dolaziće jednog dana ekskurzije iz Zapadnog Balkana da vide gdje su završili tvorci njihove povijesti i budućnosti.

Zato posebno cijenim napore specijalnih službi grada Den Haga i njegovog predgrađa Ševeningena, u stvaranju ovog pješćanog zida, brane. Kojim će, možda, u petak i, donekle, subotu, vikenda što nastupa, pokušati pobijediti uragan od 140 kilometara i divovske talase Sjevernog mora. Pobješnjele udare prirode dočekuju ovi vjekovni krotitelji voda, čini se, potpuno spremni. Nisu kao oni naši maheri što padnu na svakom protivpoplavnom ispitu čim jača kiša saspe.

Ševeningen, dakle, ne smije pasti! Zbog naših naroda i ostalih! Dosta je rušenja spomenika koji podsjećaju da smo ipak nekada zajedno živjeli na brdovitim prostorima jedne Dejtonom podijeljenje zemlje.
 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/md)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook