Za glumca Feđu Štukana kažu da je čovjek koji je proživio tri života. Preživio je ovisnost, rat, upisao glumu i naposljetku ostvario svoje dječačke snove te postao pilot. U svojoj autobiografskoj knjizi “Blank” ogolio je svoj život, a mnogi koji su je pročitali kažu da je knjiga svojevrsni “vapaj duše”. Pisao ju je devet  godina i to na nagovor Brada Pitta i Angeline Jolie. Njegova prva uloga bila je u psihijatrijskoj klinici, u kojoj je glumio ludilo kako bi se izvukao iz vojske. Tu je naslutio svoj talent, a poslije je i upisao Akademiju.

Danas Feđa Štukan iza sebe ima veliki broj uloga. Kako u domaćoj i regionalnoj, tako i u inozemnoj produkciji. Protekla godina za njega je bila i više nego plodonosna. Obilježile su je brojne uloge u serijama i filmovima, a posljednja u nizu je i serija reditelja Danisa Tanovića “Kotlina” u kojoj će tumačiti glavnog  lika. Sa Štukanom je novinarka magazina Azra razgovarala o tome kako je raditi s Oskarom nagrađenim rediteljem, bh. kinematografiji, ali nam je otkrio i neke aspekte iz svog privatnog života.

– Prošle godine, osim uloga u seriji „Klan“ i filmu „Nečista krv – grijeh predaka“, završio sam jedan veliki holivudski projekt, seriju 'Tom Clancy's Jack Ryan', koja bi trebala biti emitovana ove godine. To je, koliko mi je poznato, najskuplja serija snimljena prošle godine globalno, s Johnom Krasinskim i Michaelom Kellyjem (House of Cards) u glavnim ulogama – kazao je Štukan na početku razgovora.

Nedavno ste počeli snimati i seriju “Kotlina” Danisa Tanovića. Recite nam nešto o novoj ulozi?

– Iskreno, ne čitam ugovore o diskreciji nego ih samo potpišem, tako da ne znam koje vam informacije smijem odati pa je bolje da šutim. Nadam se da smijem reći da igram glavnu ulogu.

Da li prvi put radite s Danisom Tanovićem i kakvo je iskustvo raditi s Oskarom nagrađenim rediteljem?

– Prvi put radimo skupa i mogu da kažem da sam od samog početka rada vrlo prijatno iznenađen. Mislim da smo kliknuli na prvu. Nema previše objašnjavanja, s dvadeset metara se pogledom dogovorimo šta treba ponoviti, šta smanjiti, šta dodati. Zasad je stvarno odlično. Cijela ekipa je fantastična i zaista se svi daju u potpunosti. To bi mogao biti recept za kvalitetnu seriju kakvu sigurno još nismo snimili u ovoj zemlji. Ovo što smo do sada snimili izgleda odlično.

U svojoj biografiji ispisali ste brojne uloge koje su Vas odvele sve do Hollywooda. Prema kojim se kriterijima kao glumac danas odlučujete za neki projekt?

– Prvo mi je bitno ko je režiser, ako je dobar, to je dobar znak, ali nije presudno za odluku da li ću igrati. Ako režisera ne poznajem, ako ne poznajem njegov/njen rad, onda pogledam njegove/njene dosadašnje filmove, ako mi se svide, onda pitam ko su mi direktni partneri, ako mi se svide, to je još jedna stepenica, ali ne presudna. Budžet filma najviše govori o ozbiljnosti projekta. Ja ne radim ovaj posao samo zbog novca, zaista uživam u procesu, ali ako projekt nema dobar budžet, to mi je znak da ne treba da ulazim u produkciju, jer da je projekt dobar, finansijeri bi to sigurno prepoznali i obezbijedili ozbiljne pare za snimanje. Budžet je odličan filter za odabir uloga. Mnogo stvari mora da se poklopi da bih prihvatio ulogu. Izabrati ulogu je umijeće i najbitniji dio ovog posla. Glumci koji igraju sve što im se ponudi, brzo odlaze u B, C, D… Ž produkcije. Ja to razumijem i nije sramota raditi svoj posao, ali jednostavno, gurnete sebe u klasu iz koje teško možete doći u premijer ligu. Treba pažljivo birati uloge, koliko se god to može.

Po čemu se razlikuje regionalna i inozemna glumačka scena?

– Ono čime se u glumi bave naši glumci i ono čime se u glumi bave veliki holivudski glumci su dva suprotna zanimanja koja nemaju dodirnih tačaka. I “mi” i “oni” studiramo glumu po metodu Stanislavskog, ali mi to slabo implementiramo, mi to više teoretski znamo, ali na sceni to slabo praktikujemo. Ovdje se gluma svodi na puko zabavljanje publike, a to nema veze s ovim poslom. Gluma je malo dublja stvar. No, naravno, i u našem regionu ima mnogo dobrih glumaca.

Kako biste ocijenili kinematografiju u BiH? Čini se da se u susjednim zemljama mnogo više snima, radi i stvara? Šta najviše koči naše reditelje, glumce, umjetnike?

– Mi smo zemlja trećeg svijeta. Siromašna zemlja. Mi smo jadni. Ali mi nismo jadni zato što nemamo para, mi nemamo para zato što smo jadni. U susjednim zemljama su shvatili potencijal igranog serijskog programa po ugledu na Netflix, Amazon prime, HBO, koje su multimilionske kompanije, a bave se proizvodnjom, kupovinom i prodajom serijskog programa i trenutno su na berzi među nekoliko najvrednijih kompanija svijeta. Samo od serijskog programa. Jedina nada za ovu profesiju je otvoreni konkurs BH Telecoma, koji je izgleda jedini u zemlji shvatio da samo treba raditi ono što već provjereno funkcioniše i što vraća sredstva mnogostruko.

Često u filmovima i serijama glumite negativca. Kakav je Feđa Štukan privatno?

– Potpuna suprotnost od likova koje igram.

Glumac ste, pilot i pisac. Naime, prije dvije godine objavili ste prvi dio Vaše autobiografije “Blank”. U njoj ste ispričali gotovo cijeli svoj život, koji nije bio nimalo lak. Koliko su Vam sva ta ne baš lijepa životna iskustva pomogla u profesiji?

– To vam je u ovom poslu jedino za šta se imate uhvatiti. Ako nemate životnog iskustva, vi sve te stvari morate izmisliti, i gotovo sigurno nećete to moći toliko precizno interpretirati. Svaki lik kojeg igrate mora poznavati materiju o kojoj govori, ne površno, nego biti ekspert u tome, a to je teško bez gomile iskustva u toj ili bar nekoj jako sličnoj oblasti.

Radili ste Colinom Firthom, Angelinom Jolie, Bradom Pittom i mnogim drugim svjetskim glumcima. Kako je bilo raditi s njima?

– Sve su to samo jako vrijedni ljudi koji nikad nisu sebi dopustili da snime loš kadar. To je njihova tajna. Oni su svi prizemni, vrijedni ljudi. Nikad nisam vidio uobraženog holivudskog glumca, veliki ljudi nemaju potrebu praviti se velikima, jer realno od njih nema većih. Nemaju šta kome dokazati. Mali ljudi moraju naći način da izgledaju veći. Ne mislim na visinu. Odatle dolazi arogancija i osim što služi za prikrivanje nesigurnosti, ona je uvijek i nadomjestak inteligenciji. U Hollywoodu nisam sreo arogantne glumce, kod nas jesam i uvijek su to loši glumci.

Spominjali ste i da će Brad Pitt po vašoj knjizi uraditi film. Kako je došlo do te saradnje i kada bi se snimanje filma moglo očekivati?

– Da nije bilo Brada i Angie, ja sigurno ne bih napisao “Blank”, ili ga ne bih napisao još dugo. Dugo se nismo čuli, ali kako nisam žurio ni da napišem knjigu, neću žuriti ni sa snimanjem filma. Laganica.

Zbog čega se najviše kajete u životu, a čime se posebno ponosite?

– Mogao bih reći da se kajem zbog droge i svega onoga u šta sam se zbog nje uvalio, ali ja nisam ovo što jesam uprkos tom iskustvu, ja sam ovo što jesam zahvaljujući tom iskustvu. Ne govorim da je to što jesam dobro ili loše, ali to sam ja i ne treba da se kajem zbog toga. Najviše se ponosim Ayom, a i ispunio sam dječačke snove - ja sam pilot, to sam oduvijek želio da postanem.

Otac ste 11-godišnje Aye. Pokazuje li kćerka ljubav prema glumi i hoćete li je podržati ako krene Vašim stopama?

– Kćerka Aya mi je izvrnula život naopako, u najdivnijem mogućem smislu. Šta će biti u životu, stvarno mi je nebitno, dokle god je to čini sretnom. Bitno je da uživa u životu i u poslu, kojem god. Podržat ću je u apsolutno svemu, tu sam za nju za šta god da se odluči.

Jedne prilike ste rekli da Vam je gluma spasila život. Koja uloga, koju ste do sada odigrali, Vam je najdraža i zašto?

– Najvažnija uloga je uloga koju sam prvu odigrao. Ona koja mi je spasila život je uloga psihijatrijskog bolesnika, koja me je izvukla iz vojske 1994. godine, a uloga Adnana iz filma „Gori vatra“ mi je najdraža, to mi je prva filmska uloga.

Na kojim projektima trenutno radite, šta Vas to još čeka u narednom periodu?

– Do marta radim “Kotlinu”. Spremam i jedan film u Srbiji, tome se posebno radujem, a spremam i nekoliko stvari u vlastitoj produkciji. U posljednje  vrijeme dobijam mnogo ponuda pa ću vidjeti za šta se odlučiti, ne želim ni da radim previše. Radim kad mi se baš nešto radi i gledam da manje radim ljeti, jer moram imati vrijeme za letenje i vožnju motorom, tako punim svoje baterije.

(Azra.ba, DEPO PORTAL/md)