Tokom prethodna dva i po mjeseca i gledaoci u Bosni i Hercegovini, u programu Federalne televizije, mogli su pratiti drugu sezonu "Bese", jedne od najboljih TV serija srpske, ali i regionalne produkcije posljednjih godina. Večeras se prikazuje posljednja epizoda, koja donosi rasplet turbulentnih odnosa glavnih junaka... Da li je Driton pronašao oca, da li je Dardan spoznao veličinu sinovljeve izdaje i gdje je Uroša odvela istina, samo su neka od pitanja na koja vas odgovori čekaju u finalu druge sezone.
Povodom završetka druge sezone, a u iščekivanju skorog nastavka i novih epizoda, za koje se već sada zna da ih producenti ovog serijala spremaju, DEPO Portal donosi TV kritiku ove žestoke dramske krimi priče...
Piše: Dragana ALBIJANIĆ
Zašto je serija „Besa“ toliko zaokupila našu pažnju i bukvalno nas „prikovala“ za male ekrane?!
Već duže vrijeme živimo u društvu u kome su rad, talenat, znanje i stručnost ne samo omalovaženi, već su prosto nepoželjni, jer su kao faktor razobličenja sve masovnijih pojava nestručnosti, neukosti i neprofesionalizma, za iste smetnja i prijetnja. U toj poplavi diletantizma, kiča, šunda, prostakluka, bahatosti, samozvanih sveznalica, sumnjivih „stručnjaka“ sa kupljenim diplomama i plagiranim doktoratima, urušenih institucija i uništenih moralnih vrijednosti, izdvoji se kao svijetao primjer svaki istinski talenat, stručnost, znanje i trud.
U tom smislu serija „Besa“ je svojim kvalitetom bitno pomjerila granice srpske, pa i regionalne TV produkcije. Naravno, nije „Besa“ jedini TV projekat sa ovakvim zaslugama, čast rijetkim izuzecima, ali će zasigurno ostati jedan od najznačajnijih među njima.
Nastala po originalnoj ideji Srđana Šapera, kriminalistička serija „Besa“ svojom radnjom prati životnu priču naizgled običnog, porodičnog čovjeka Uroša Perića (Radivoje Raša Bukvić), koji sticajem nesretnih okolnosti u jednoj saobraćajnoj nesreći (za koju nije kriv) usmrćuje kćerku glavnog balkanskog narko-bosa Dardana Beriše (Arben Bajraktaraj). To što je djevojka pod dejstvom narkotika izletjela autom pred njega i što on nije kriv za saobraćajnu nesreću i njenu smrt, više nikoga ne zanima, najmanje moćnog Dardana. Da bi sačuvao život svoje porodice i sebe, Uroš biva primoran da za Dardana ubija ljude. Do juče normalan, miran porodični život pretvara se u agoniju iz koje djeluje da izlaza nema.
Ovo nije priča o tamo nekoj narko-mafiji koja se nas ne tiče, jer je daleko od naše stvarnosti i svakodnevice. Ovo je priča o našoj realnosti! Svako od nas danas-sutra mogao bi se naći u koži Uroša Perića. Veze narko-mafije sa policijom i vlastima obeshrabruju unaprijed svaki pokušaj obraćanja bilo kojoj instituciji radi zaštite. Ostaju jedino Bog i vjera u sopstvenu snagu, koju glavni junak serije crpi prvenstveno iz ljubavi prema svojoj porodici.
Duboko psihološki razrađen Urošev lik, koji u toj nametnutoj ulozi ubice dolazi do svoje tačke pucanja, do ponora u sebi u kom počinje da osjeća nasladu u ubijanju, na sebi svojstven, originalan način iznio je glumac Radivoje Raša Bukvić. Nakon saznanja da je uloga prvobitno bila namijenjena Nebojši Glogovcu, možda su neki od nas i nehotice zamišljali kako bi Glogi to odigrao i osjetili žal što smo uskraćeni za jednu glumačku kreaciju koja bi, zasigurno, bila vrhunska, ali to ne umanjuje kvalitet glumačkog ostvarenja Raše Bukvića, koji je potpuno drugačijim temperamentom i umjetničkim senzibilitetom ovaj kompleksni lik „obojio“ na svoj način.
Cjelokupna internacionalna glumačka ekipa, od Arbena Bajraktaraja (Dardan) do Milice Gojković (Una), je zaista bila na visini zadatka i svoj dio posla uradila visoko profesionalno. Sve od početne špice, preko sjajne muzike, fotografije, produkcije (na koliko lokacija je snimano!), odličnog scenarija, do režije i glume, serija odiše profesionalizmom i zavidnim kvalitetom. To dobija na težini utoliko više ako se uzme u obzir da Srbija nema neku naročitu tradiciju u produkciji kriminalističkih serija (uz izuzetak serije „Ubice mog oca“ u novije vrijeme), na koju su se tvorci „Bese“ mogli „nasloniti“. Utoliko je ova serija, sa svim svojim vrijednostima i kvalitetima, značajnija.
Dinamična radnja, nepredvidiva rješenja puna naglih obrta i iznenađenja, napeti ritam su kvaliteti scenarija (Toni Džordan, Mladen Matičević, Igor Stoimenov, Vuk Ršumović, Dušan Bulić) i režije (Igor Stoimenov, Nikola Ljuca, Milan Todorović, Maša Nešković, Dušan Lazarević) zahvaljujući kojima pažnja gledaoca biva „prikovana“ za ekran i on „uvučen“ u tok radnje. Motiv oceubistva (u odnosu Driton - Dardan) – elemenat antičke tragedije, dodatno obogaćuje radnju 2. sezone i doprinosi njenoj dubini i višeslojnosti.
Nakon odgledane 1. sezone, postojala je bojazan da će u nastavku serije kvalitet opasti, kako to obično biva i kod serija i kod filmova čiji je 1. dio odličan, ali sada, nakon završetka 2. sezone, sa olakšanjem možemo konstatovati da je kvalitet serije ne samo održan, već da je u 2. sezoni čak porastao. Poznato je da se serija već okitila zasluženim nagradama, da je dobila nagradu „Zlatna antena“ za najbolju TV seriju u Srbiji u protekloj godini, najbolju muziku i najbolju fotografiju, ali kao poseban kvalitet serije izdvaja se i mnoštvo lokacija na kojima je snimana.
Druga sezona serije snimana je na preko dvjesta lokacija širom svijeta – u Estoniji, Albaniji, Litvaniji, Francuskoj, Italiji, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj... Među tim lokacijama ima predivnih prirodnih predjela, pa su neki kadrovi sa aspekta likovnosti posebna umjetnička vrijednost. Takođe, u seriji se govori nekoliko jezika: albanski, srpski, engleski, turski, italijanski, estonski.
Simpatična je priča producentice Tee Korolije sa koliko muke i dovijanja su uspjeli da dođu do glumca Arbena Bajraktaraja (koji živi i radi u Parizu) i privole ga da prihvati ulogu glavnog narko-bosa u seriji, kao i svjedočenje reditelja Igora Stoimenova o tome kako nije bilo nimalo lako ubijediti albanske glumce da igraju kriminalce i mafijaše u jednoj srpskoj seriji, zbog potencijalne osude sredine u kojoj žive i stvaraju. Sve to svjedoči o količini truda i volje uloženih u ovaj projekat i o svim preprekama i predrasudama sa kojima se cijela ekipa serije morala izboriti. Taj objedinjujući momenat, povezivanje i ponovno građenje porušenih mostova, što je nekako vječita misija umjetnika, naročito na ovim našim trajno uzburkanim prostorima, je još jedna dimenzija (ljudska) i vrijednost ove serije.
I na kraju, da ne bi baš sve bilo u superlativu, zapazićemo i neke nedostatke koji su se, smatramo, potkrali u 2. sezoni. Postoji bojazan u kom pravcu će se dalje razvijati lik Uroša Perića, glavnog junaka, budući da se u 2. sezoni pojavila tendencija da on preraste u neku vrstu Supermena, neuništivog junaka kome niko ništa ne može, a on može i smije sve. S obzirom na surovo realističnu brutalnost serije, bila bi šteta da se u daljem toku serije ode u banalizaciju ovog lika.
Takođe, nije jasno kako je Uroš tako lako došao do Dardana u posljednjoj epizodi, kako je uopšte saznao gdje se krije, kada na Dardanovoj zaštiti radi čitava ekipa njemu odanih ljudi, koji ga brižno kriju i čuvaju. Ova opaska se nadovezuje na gore navedenu bojazan o nadčovječanskim sposobnostima koje Uroš Perić počinje da poprima.
Ipak, vjerujemo da će se visoko profesionalna ekipa serije izboriti sa ovim malim slabostima i sa nestrpljenjem očekujemo sezonu broj tri.
(DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook
Komentari - Ukupno 2
NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!