www.nap.ba

Ovih dana smo pod sinhroniziranim udarima informacija i akcija koje – sve odreda – teže da se u BiH ostvare krajnji ciljevi agresija i udruženih zločinačkih poduhvata iz Devedesetih.

1. Iz nekih političkih partija s bošnjačkom većinom dopiru tonovi o tome kako – navodno – Bošnjaci i Hrvati treba da više izlaze ususret jedni drugima i sl. To nije ništa drugo nego bošnjačko sijanje političke magle za ustupak Čovićevim zahtjevima za izmjene Izbornog zakona. Riječ je o pripremi sudbinske političke prijevare, jer Hrvati su u Federaciji znatno više nego jednakopravni, a Čovićevi zahtjevi vode – nesumnjivo, zaista! – ka stvaranju trećeg entiteta i, potom, realizaciji Tuđmanova plana o prisvajanju bh teritorija. Patriote su usmjerile reflektore na tu fatalnu obmanu.

2. Najavljuju se na – na najvišem nivou – razgovori u Ankari o sudbini BiH između Vučića i Milanovića. I tu je sve više nego jasno: time se nastoji legitimizirati agresija susjeda iz Devedesetih jer se predsjednici dviju susjednih država (koje su izvršile agresiju na BIH!) dogovaraju o sudbini svoje žrtve. To su epigoni Miloševića i Tuđmana. Od njih to i ne čudi, ali turski Predsjednik (kao ni bilo koji drugi) ne bi smio pristati da bude pokrovitelj toga agresijskog dogovaranja o sudbini suverene države, članice OUN. Bilo bi to, u najmanju ruku, kompromitantno, a nadajmo se da se neće desiti.

3. Najavljuje se novi diplomatski pohod M. Palmera i A. Eichhorst. U prvom „poluvremenu“ oni nisu uspjeli realizirati Čovićeve aparthejdske zahtjeve o Izbornom zakonu, a koji su takve prirode da bi samo generirali nove i još snažnije međuetničke konflikte i vodili bi ka stvaranju trećeg entiteta kao preduvjetu za secesiju. Razumni, mudri ljudi, ne smiju vjerovati političarima na riječ – recimo da neće biti secesije – nego moraju spriječiti stvaranje preduslova za nju, budući da „zadana riječ“ u politici ima vrlo ograničen rok trajanja. Ta gospoda se sprema za finiš. (Poštujući privatnost g. Palmera, valja reći – u ovom kontekstu – da je on „u sukobu interesa“ jer je srbijanski zet. Ni na koji način ne mislim loše o njegovoj privatnosti i ne želim ga u tome povrijediti, ali naprosto takvoj osobi se ne bi smjela povjeriti tako delikatna misija u ovome preosjetljivom kontekstu.)

4. U vezi s tim pohodom – kome su relevantni politički subjekti i patriote već iskazali nepovjerenje poslavši ih u „svlačionicu“ – stižu vijesti iz SAD da se priprema tzv. „privremeno rješenje“ u vezi sa Izbornim zakonom. E, to je vrhunska diplomatsko-politička finta, ili pokušaj obmane bh. patriota. U vezi s tim, valja najozbiljnije upozoriti probosanske, ustavne patriote na sljedeće.

I Dayton je proglašen privremenim pa se pokazuje da nije privremen, a da jest fatalan po državnost BiH. Tako bi bilo i s navodno privremenim rješenjem za Čovićev dramatično diskriminacijski Izborni zakon. Patriote znaju da nakon toga ne bi bilo popravnog rješenja, kao ni poslije Daytona, već da se nazivom „privremen“ nastoji obmanuti bh. javnost. Sve to treba rješavati u skladu s međunarodnim pravom, sa presudama Međunarodnog suda za ljudska prava, jer državi BiH ne treba ništa više ni bolje nego da se u njoj i prema njoj primjenjuju međunarodni pravni standardi, a ne da bjelosvjetski političari i birokrate prave u njoj užasavajuće eksperimente kakve nikada ne bi ponudili svojim zemljama. To je u najmanju ruku nečasno. Mi znamo – i pravno a naročito iskustveno – da je ta „privremenost“ i naivan i drzak pokušaj prijevare koja bi BiH doslovce koštala glave.

Imajući u vidu sva četiri navedena indikatora, u sinergiji, očito je da je obavljena temeljita priprema za dalje sakaćenje BiH.

Patriote u BiH nisu ni glupi ni naivni. Ovi nečasni akteri što rade na prijevarama fatalnim za BiH moraju znati da su pod snažnim reflektorima patriota BiH: pristanak na Čovićeve i Dodikove zahtjeve jest pristanak na ostvarenje plana Milošević-Tuđman o sudbini BiH.

Političke partije i partijske vođe u BiH koji pristanu na to, pristaju na konačnu izdaju, na veleizdaju BiH. Neka to znaju!

Uprkos svim tim ofanzivama, naša sudbina je – u konačnome – ipak u našim rukama. 

Do nas je!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(Patria, DEPO PORTAL/dg)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook