www.balkans.aljazeera.net
 

Postoje neki tihi, mirni i povučeni ljudi o kojima gotovo ništa ne znamo. Kako vrijeme prolazi, teško je naći trag o njihovom postojanju i na najvećim svjetskim internet pretraživačima. Oni i njihova imena blijede, a dobra djela koja su uradili za života nestaju pod teretom zaborava.

Jedan od njih je Matija Stević.

‘Prijatelji, ako treba i ja ginem sa vama’

Teško ćete nešto naći o ovom čovjeku, Srbinu po rođenju iz Pukiša nadomak Brčkog. Tek možda da je riječ o ekonomisti, rođenom 1922. godine.

A Matija Stević, samozatajni čovjek uradio je na promociji ljudskosti više od većine homo sapiensa pod kapom nebeskom.

Početkom rata, dakle od aprila 1992. godine. godine shvatio je Matija tu violentnu snagu zla i odlučio da pomogne koliko zna i umije svojim sugrađanima Brčacima, a koji su imali nesreću da u četničkim očima izgledaju kao manje vrijedni ljudi. Bili su krvi što su živi i što se drugačije Bogu mole. Bošnjaci su te godine postali mete za odstrel. Tek tako. Kako se kome ćefne, dolazili su monstrumi i u ime “Velike Srbije” i srpstva ubijali ljude.

Matija Stević, samozatajni čovjek uradio je na promociji ljudskosti više od većine homo sapiensa pod kapom nebeskom

Tada je Matija sa suprugom Danom primio u vikendici na selu Numana Salkovića sa suprugom Enisom i kazao im: “Ostajte ovdje! Ako budemo ginuli, zajedno ćemo ginuti. Ja vas nikada neću izdati, ostaviti ili predati srpskoj vojsci!”. Inače, Matija je izvukao ove ljude iz pakla Brčkog u kome su Arkanovci i ostali zlotvori počeli sa etničkim čišćenjem.

I to je bio početak Matijinog antiratnog puta.

Vidjevši kakvo je zlo došlo na vlast u Brčkom i vidjevši šta silne četničke vojske i paravojske rade, Matija je napisao pravila kako se trebaju ponašati vojnici, a koja su bila u skladu sa Ženevskom konvenicjom:

“Da se zarobljenik ne smije ubiti. Da se ranjenik ne smije ubiti. Da se ne smije pljačkati. Da se ne smiju civili maltretirati. Da se ne smije činiti sve ono što ne bi bilo dobro da tebi neko čini.”

Ovo, između ostalog, stoji u Matijinim pravilima, kazaćemo opšteljudskim, ali nedostajućim koje je ovaj Brčak uručio srpskim vojnicima.

Autobus sa ženama i djecom iz sigurne smrti preusmjerio na razmjenu

A onda je te iste 1992. godine spasio pun autobus žena i djece od sigurne smrti i omogućio im da budu uspješno razmijenjeni. Naime, ideja četnika je bila de se autobus sa bošnjačkom djecom i ženama doveze pravo na vatrenu liniju između Pukiša i Čelića, da se tu odglumi razmjena, a da žene i djeca zapravo budu obijena u unakrsnoj vatri.

Matija je saznao za sve ovo, pa je brzo silnim vezama i vezicama uspio na koncu izdejstvovati da dođe do odistinske razmjene. Autobus sa ljudima je vraćen sa vatrene linije i razmjena je nakon toga uspješno izvršena na pravoj, zaštićenoj liniji razdvajanja kod Cerika.

Vidjevši kakvo je zlo došlo na vlast u Brčkom i vidjevši šta silne četničke vojske i paravojske rade, Matija je napisao pravila kako se trebaju ponašati vojnici, a koja su bila u skladu sa Ženevskom konvenicjom

Muhamed Mujkić kaže da je ovim činom Matija spasio od sigurne smrti nekoliko desetaka ljudskih života.

A onda je, na proljeće 1993. godine, Matija Stević čuo razgovor lokalnih srpskih vojnika kod Đinović njiva koji su htjeli da ubiju, a prije toga, po Matijoj priči, da zlostavljaju majku i kćerku Bošnjakinje koje su radile u polju. Matija je kazao vojnicima:

“Znate šta momci, vi možete proći, ali ih pipnut ne smijete.”

Onda je Matija otišao do majke i kćerke i sproveo ih na slobodnu teritoriju u Čelić. Naravno, mogao je izgubiti život, mogao je biti ubijen od strane srpskih vojnika, ali je rizikovao i spasio dva ljudska bića.

Matija, čovjek koji se javno izvinio muslimanskom narodu

Nakon rata Matija Strević je pokrenuo inicijativu da se javno objavi njegovo izvinjenje muslimanskom narodu opštine Brčko, koji je na ovom području najviše stradao u posljednjem ratu 1992 – 1995. godine.

Matija je 2012. godine u dokumentarcu Život ispisan na licu u produkciji Gariwo Fondacije kazao: “To činim kao Srbin, građanin ovog grada koji sam, od kad znam za sebe, poštovao kako pripadnike svog naroda, tako i sugrađane Muslimane i Hrvate i druge ljude… Ljude nikada nisam cijenio po vjeri, naciji i boji kože, već po karakteru i moralu. Naša sudbina je da živimo zajedno, kako se ovdje, na ovim prostorima, vijekovima radilo.”

I danas, nakon svega, najmanje što se može uraditi je da Matija Stević dobije ulicu sa svojim imenom. Zbog svojih herojskih djela, ali i zbog svih dobrih ljudi!

Neko će reći, pa to je normalno, to je ljudska obaveza. I neće pogriješiti. Samo što je bilo malo onih koji su poput ubijenog Srađana Aleksića ili ovog heroja Matije Stevića vršili svoju ljudsku obavezu. Jer da ih je bilo više, pa rata uopšte ne bi bilo.

I danas, nakon svega, najmanje što se može uraditi je da Matija Stević dobije ulicu sa svojim imenom.

Zbog svojih herojskih djela, ali i zbog svih dobrih ljudi!

Umjesto toga, Dodikovi uniformisani predatori, koji strašno podsjećaju na one zloglasnike iz 1992. paradiraju po Brčkom, a umjesto imena Matije Stevića spomenik vođe Draže Mihailovića odavno zapljuvava grad.

A danas? Danas bi Matija Stević bio proglašen još jednim autošovinistom ili izdajnikom.

A o takvoj vrsti “izdajnika” ima jedna sjajna misao jednog velikog pisca i čovjeka. Naime, Filip David je jednom kazao: “Biti izdajnik u takvoj zemlji i takvom sistemu najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovjek.”

Eto tu istu moralnu obavezu osjećao je Matija Stević, poprilično neznan junak iz našeg Brčkog. Čovjek mira u doba rata koji je spasavao druga ljudska bića.

Filip David je jednom kazao: “Biti izdajnik u takvoj zemlji i takvom sistemu najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovjek.”

Za sve što je uradio, Matija je 2012. godine dobio nagradu za građansku hrabrost “Duško Kondor”. U obrazloženju stoji: “Čovjek koji se izvinio bošnjačkom narodu zbog počinjenih zločina i zbog hrabrosti iskazane tokom rata.”

Hajde da ne zaboravimo Matiju, velikog čovjeka! Hajde da sad djelujemo u službi mira tako da nam nikada ne zatrebaju neki veći, ljudskiji postupci.

(AJB/DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook