- Zadnji put sam ga vidio na Vidovdan, 28. juna 2001. godine, kada je Slobodan Milošević transportovan u Hag. Pomislili smo da će doći i po njega, pa je nas pedesetak njegovih suboraca otišlo na Banovo brdo da ga zaštiti. Znao je da će ga voditi u Hag, tako je i bilo. Pokušali su tog 28. lipnja da ga privedu ovi Đinđićevi, Dušan Mihajlović, tadašnji ministar policije... Čak se gore i pucalo, ali ne bih o tome.

- Šta vam je tad rekao?

- Rekao nam je da se neće živ predati i da ne brinemo. Dok je sjedao u automobil, poručio je: „Doviđenja, ako bog da, vidjet ćemo se kad dođu bolja vremena“. Dva puta je to ponovio i otišao je. Poslije sam preko svojih veza saznao da se krije u vojnim objektima na Divčibarama i Rajcu. Nikad ga poslije nisam vidio. Svaki trag mu se se gubi od tada.

- Priča se da je još u ulici Jurija Gagarina u Novom Beogradu?

- Ma nema govora! On uopšte nije u Srbiji. Kad Mira i njen sin Marko mogu da žive u Moskvi, zašto ne bi i Mladić, pa njega su Rusi držali kao na tacni. S njim sam u veljači 1993. tamo bio u posjeti, gdje nas je primio ruski patrijarh Aleksej, kod koga se posjeta najavljivala mjesec dana ranije. Patrijarh je bio na jednom sastanku, ali kada su mu javili da je došao Mladić, on je prekinuo sastanak i mi smo u razgovoru s njim proveli oko dva sata. Kada smo ušli u muzej njihovih velikana iz Prvog i Drugog svjetskog rata, Mladić je pitao jednog generala čiji je prazan prostor sa lijeve strane, a on mu je odgovorio da je to njegovo mjesto. Skinuli su platno, a ispod njega je bila Mladićeva slika. To sam vidio svojim očima! Prema tome, zaključujem - ako je imalo bio pametan, otišao je tamo... Zaštitu mu pružaju Rusi, ali možda i Kinezi, jer su iz njihovog ministarstva obrane dolazili u Republiku Srpsku. Nema toga na zemaljskoj kugli, osim ovog Zapada, ko ga ne bi primio u svoju kuću i s njim živio. Takav je čovjek.

- Da li vam je prije odlaska pominjao svoje odnose sa Slobodanom Miloševićem?

- On Miloševića nije bendao ni za suvu šljivu. Čak ga je i psovao, ali ružno je da ja to pričam. Psovao ga je za prodaju zemlje. I Republike Srpske i Srbije. Jer, koliko mu je na srcu bila RS, još više mu je bila Srbija. Pa mi smo pili majčino mlijeko iz Srbije u toku rata. Morate cjeniti i voljeti majku koja vas doji. On je Miloševiću tri puta spustio telefonsku slušalicu. Čak mu je rekao: “Ma goni se, bre, u tri pičke materine. Skini mi se s vrata!”

- A kako je Milošević razgovarao s njim?

- Uvijek lagano. Nikad ton nije povisio na njega, a Mladić je lupao šakom od stol. S Miloševićem je prekinuo svaki kontakt negdje 1996. Čak mu se nije smjelo spomenuti ni njegovo ime.

- Mladić je vodio ratne dnevnike. Mislite li da i sada piše memoare?

- Ne znam. Mislim, on to u glavi ima sve. Ove njegove bilježnice, 53 komada, uzeli su još 2003. iz Mladićeve kuće i onda su njegovoj ženi Bosi, pri ovoj zadnjoj premetačini, podmetnuli pet-šest. Rukopisi su njegovi.

- Mladićeva glava je ucenjena na 10 milijuna eura, smatrate li se ugroženim kao njegov prijatelj?

- Ugrožen sam jer nema države. U Srbiji rade razni lovci na glave. Direktor BIA-e je otkrio 45 stranih službi koje rade po Srbiji i umjesto da ih protjera, oni i dalje rade. Tu je i BND, MI6, Mosad, CIA... Pa znate li vi koliko ih je u zgradi Ministarstva obrane? Sve što progovori Šutanovac, CIA odmah sazna.

- Rekli ste da se Mladić neće živ predati.

- Ako imaju ovi naši pameti da mu se ne primiču. Takav je čovjek. On na sebe neće dati. Dao sam im sugestiju da je opasan, da ne bi ginuli ljudi bezveze, jer nečiji sin bi poginuo. Nije on Zdravko Tolimir ili Slobodan Milošević. On sebe brani, a kad on nešto odluči, nema sredstva koje neće upotriebiti. Oni ga nikad živog neće uhvatiti.

- Da li biste ga sada prepoznali kada bi ga sreli maskiranog?

- Ja bih ga prepoznao zato što se dugo poznajemo. Bradu ne vjerujem da nosi. Poznao bih ga po hodu.

- A njegovo zdravstveno stanje, da li je ranije bolovao?

- Ne. Sve su to laži i izmišljotine službi sigurnosti. U aprilu 2001. pio je lijekove za reguliranje niskog krvnog pritiska. On je najviše pokleknuo duhom kad su mu ubili kćerku. Meni je tad rekao da su je ubili. On zna tko je to uradio.

- Možete li makar da nam kažete da li je kao njene ubice označio ljude iz RS, Srbije ili inostranstva?

- Rekao je da je to neko iz Srbije, iz jedne političke stranke, koja ga je stalno proganjala kao čovjeka i komandanta. Nije govorio detalje, ali mi je rekao da sve zna.

- Da li vlast i dalje prati optužene “jatake”?

- Da. Mene su pratili do prije mjesec dana, ali Stanka Ristića ne puštaju. Non-stop mu sjede kod zgrade. Misle valjda da ćemo ih odvesti do Mladića. Napišite i da znam gdje je, ne bih ga odao ni za kakve pare. Alo/DEPO/a.k.