Nakon dženaze sandžačkom muftiji Muamer-ef. Zukorliću, koja je jučer klanjana u Novom Pazaru, Elmedin Konaković se još jednom oprostio od svog prijatelja i, kako kaže, iskrenog borca "za svoj Sandžak, za Bošnjake, Islamsku zajednicu, vjeru".

U svom postu Konaković piše:  

- Hadis kojeg bilježe Muslim, Ebu Davud, Ahmed i Ibni Hibban u kojem Resulullah, s.a.v.s., kaže: ” Ako jednom muslimanu dženazu klanja četrdeset ljudi, koji Allahu ne pripisuju druga, Allah će primiti njihovo zagovorništvo (odnosno dovu).”

Danas su rahmetli Muameru Zukorliću dženazu klanjale hiljade ljudi.
Iz svih krajeva svijeta.
Hiljade muškaraca suznih očiju, nisam to nikad vidio.

Naš dolazak u Pazar po prvi put tužan.
Nema ga da nas raširenih ruku dočeka.
Na zidovima zgrada i izlozima smrtovnice sa njegovim imenom.
U kancelariji u kojoj smo sjedili zadnji put u policama samo jedan poklon stoji.
Sebilj, maketa koju smo mu poklonili u avgustu.

Nisam ga dugo poznavao. Malo duže od tri godine.
Na ovom smo putu shvatili da je bilo više nego dovoljno da ga istinski, srcem zavolimo.
Kako se lahko zavoli čovjek koji istinu govori i koji nikad ne kalkuliše.
Ništa skriveno kod njega nije bilo.

Sa kakvom je samo strašću govorio o bitkama koje bije za svoj Sandžak, za Bošnjake, Islamsku zajednicu, vjeru.

Pričao mi je jednom prilikom o ponudama režima iz Beograda da se odrekne Islamske zajednice sa sjedištem u Sarajevu i da osnuje drugu.
Da duhovno sjedište Bošnjaka Sandžaka prebaci u Beograd.
Slali su mu emisara da napiše šta želi zauzvrat, nudili da zajednica ide na budžet, imami na plate, džamijama plaćeno održavanje.
Mira Marković lično slala emisara.

“Te godine kad smo odbili ponude, imami su nam bili gladni, a džamije hladne. Te smo godine skupili 3.000 maraka zekata, cijela zajednica.”
Tako mi je rekao.
Ponude su naravno bile praćene pritiscima.

Nije dozvolio da se pokidaju duhovne veze Bošnjaka Sandžaka i Sarajeva.
Koliko su samo puta nakon toga pojedinci iz Sarajeva bili nepravedni prema njemu?

Pričao mi je o pritiscima Dačića, a u ime Tadića, prijetnjama o nekom konačnom obračunu.
Pričao mi je o jedom od pohoda na Hadžet, kad su žandarmeriju poslali u Pazar.
Pričao je o borbama za istinu o Srebrenici u institucijama države Srbije.

Interesantna je i priča kako je sa ahmedijom na glavi otišao u sud, nakon dvadesetak prijava, na saslušanje.
Sa njim je u sud ušlo nekoliko stotina ljudi, blokirali su sve.
Kad ga je sudija uplašeno upitao kad može doći na saslušanje, ponudio je termin 31.12 u 21h.

Desetine priča, možda i stotine.
Svaka govori o njegovom lavovskom karakteru, hrabrosti, ljudskosti, viziji.

Poštovanje su mu danas ukazali bukvalno svi!
Oni koji ga vole više i manje, a i oni koji nisu pokazivali za života da ga vole.
Čitao sam stotine poruka na mrežama, ljudi inspirisani da o njemu pišu i da se opraštaju.
Svih vjera, nacija.
Vidio sam i brisanje postova na mrežama, postova u kojim su o njemu loše pisali ljudi bez srca i duše, ljudi sumnjivog morala.
Brisali su postove.

Svo to poštovanje je svojim djelima i načinom života zaslužio.
Tu nam je poruku na kraju poslao i još nas jednom podučio kako treba da živimo.

“Ja nikad ne mogu biti igrač stvorenja. Ja sam igrač Stvoritelja”

Vratio se Stvoritelju, onako kako zaslužuje - napisao je Konaković.

(DEPO PORTAL/ad)