Ziji Ribiću su kao osmogodišnjem dječaku ubili devet članova porodice - oca, majku, šest sestara, dvogodišnjeg brata. Svoju potresnu životnu priču ispričao je Senadu Hadžifejzoviću na Face TV.

- Imao sam nepunih osam godina. Rekli su mi da stanem mirno, čuo sam pucanj i osjetio ubod noža. Probudio sam se u jami na mrtvim tijelima. Znam ko mi je pobio porodicu. Sudilo im se i oslobođeni su - rekao je za Face TV Ribić.

- Ne nosim sam svoju tragediju, djelim je s prijateljima. I sad me jeza uhvati kad čujem tekst koji sam izgovorio pred papom i Merkel... Kada sam čitao pred njima, došlo mi je da zaplačem. Čitao sam s ponosom tekst van svoje države. Čitao sam na svom jeziku, iako znam italijanski i engleski. Bilo mi je teško da govorim. Vratio sam se u prošlost... Dobio sam veliki aplauz. Prije aplauza je bila potpuna tišina - ispričao je Zijo Ribić, koji je u ratu izgubio šest sestara, brata, oca i trudnu majku.

- Mene su upucali i uboli nožem u vrat. Ne znam kako sam preživio. Bog je htio da preživim i svjedočim o tome što se desilo. Imao sam nepunih osam godina. Rekli su mi da stanem mirno, čuo sam pucanj i osjetio ubod noža. Probudio sam se u jami na mrtvim tijelima. Hodao sam preko mrtvih iz jame i pobjegao u šumu. I dalje sam čuo pucnjeve i vriske. Strijeljano nas je ukupno 27! Tri djevojke i ja smo preživjeli. Kad sam se izvukao iz šume, sakrio sam se u jednu kartonsku kutiju i zaspao. Kasnije sam naišao na dva srpska vojnika. Dali su mi da se umijem. Dali su mi jaje i dvije kriške hljeba. S njima sam krenuo prema ambulanti. Pored puta sam primijetio narukvice svoje sestre. Nisu mi dali da pogledam je li mi sestre tu leže ubijene. U ambulanti se nalazila garda četnika. Prvo sam vidio ženu Draganu koja me uzela iz kamiona i odvela da me strijeljaju. Sakrio sam se jednom vojniku iza nogu. Mislio sam da me opet dovode da ubiju. Predali su me vojnicima UN-a u Zvorniku. Bio sam dvije godine u bolnici u Zvorniku.

(Face.ba, DEPO PORTAL/md)