Sinoć je na RTS-u počelo emitovanje serije "Jovanka Broz i tajne službe", koja će u 10 epizoda predstaviti uspon i pad, sjaj i kraj nekadašnje prve dame Jugoslavije.

Životni put Jovanke Broz, njen dolazak na Bijeli dvor i prisilan odlazak sa istog, početak, ali i krah ljubavi sa Titom rasvijetliće istoričari i poznavaoci društvenih prilika tog perioda, ali i neko ko je krvno bio najpovezaniji sa njom - njena mlađa sestra Nada Budisavljević.

Nada i Zora, treća sestra u porodici Budisavljević, imale su teško djetinjstvo. Otac i majka su im umrli veoma mladi, a njih dvije su svoje detinjstvo provele u domovima, sirotištima i internatima. Nada se u seriji prisjeća tog mučnog perioda, momenta kada je sa svojom sestrom bježala u strahu da će ih, umjesto u dom, odvesti u koncentracione logore, ali evocirala je sjećanja i na trenutak kada je poslije mnogo godina stala pred kapiju Užičke 15 i ugledala svoju najstariju sestru Jovanku.

- Moja sestra Zora i ja smo u toku rata ostale bez oca, a prije rata nam je umrla i majka. Majka je umrla kad sam ja imala šest meseci. Tokom rata je vodila računa o nama naša maćeha. Izuzetno požrtvovana i dobra žena. Kad se rat završio, Narodni odbor je odlučio da nas treba smjestiti u dječji dom. Jurili su nas po selu, mi smo bježali jer smo to doživjeli kao da će nas smjestiti u koncentracioni logor - sjeća se Nada Budisavljvić teškog perioda kada su ona i sestra ostale siročad koja su na kraju odvedena u dječje domove, gdje su ih razdvojili.

- Otišli smo u dječji dom u Gospiću. Bila su dva doma, jedan za veliku i jedan za malu djecu. Tada su nas dvije rastavili. Mene u mali dom, nju u veliki - nastavlja Nada, a zatim dodaje da ih je Jovanka, ipak, tražila, ali da su životne (ne)prilike bile protiv njihovog susreta u početku.

- Jovanka nas je jednom tražila preko Crvenog krsta i konačno nas je pronašla u tom dječjem domu. Došla je da nas uzme, ali smo mi tada bili na ostrvu Krku u Baškoj na ljetovanju i nije nas našla. Kada smo se vratili, opet su nas rastavili. Zoru su odveli u dom u Vukovaru, a mene su vratili u Otočac, ali ne u dom, nego u internat.

Nakon godina prisilnog razdvajanja, sestre su konačno uspjele da se okupe, i to na Bijelom dvoru, gdje je Jovanka sada bila prva dama i maršalova žena.

- Jovanka je zamolila upravnika tog internata da me dovede i on je mene doveo u Beograd. Ušli smo u zgradu u Užičkoj 16b i ja sam tu prvi put vidjela namještenu sobu, zavjese i tepihe... Tada sam vidjela i Zoru, ona je iz Vukovara došla sama. Onda se pojavila i Jovanka. Bila je oličenje buržuja. Na sebi je imala neki kaput tamnoplave boje sa krznom od nerca. Imala je dugačku crnu podignutu kosu i cipele na štiklu, "staklene čarape". Za mene je tada bila nešto najljepše što sam vidjela - prisjeća se Nada prvog susreta sa svojim sestrama.

Rekla je da je njena sestra bila veoma vješta, hitra i sposobna, te da su to osobine koje su je kvalifikovale za rad na dvoru, a onda je navela neke od njenih podviga tokom rata.

- Pričalo se da su nju doveli tamo zato što je lijepa i zgodna. Ja vjerujem da su nju za rad kod Tita preporučile njene organizacione sposobnosti. U toku rata, kada je bio desant na Drvar, ona je bila zadužena za bolnicu. Ona je izvukla sve ranjenike iz Drvara. Na Sremskom frontu je osnovala bolnicu. Kada je bilo oslobođenje Beograda, ona je osnovala bolnicu u zgradi u kojoj smo mi kasnije išle u školu. Sad je to Pedagoški fakultet - navela je najmlađa sestra velike Jovanke Broz.

Maršalovu suprugu Jovanku Broz u starijim danima u ovom dokumentarno-igranom serijalu tumači Snežana Savić.

(Blic.rs, DEPO PORTAL/md)