Mali Nidža, kako insistira da ga zovemo, živi sa mamom Sanjom i ocem Viktorom Vasićem u kraljevačkoj Ulici čibukovačkih partizana na broju 33. Oni koji vjeruju da mogu da vide sobu iz koje je ispod teških blokova i maltera otac Viktor nekoliko minuta izvlačio u mrklom mraku sina, rekli bi da su bog i svetac, koji se tog dana slavi u kalendaru, spasli mališana. Oni koji ne vjeruju sigurno bi se prvi put prekrstili!

Kuća familije Vasić na prvi pogled ne djeluje bogzna kako oštećeno. Tek pod krovom odvaljeni dio zida ukazuje da je razorni zemljotres i na njoj, iako djeluje solidno, ostavio tragove. Tek kada se dospije do potkrovljam koje Sanja, Viktor i mali Nidža dijele sa ostatkom familijem vidi se koliko je udar ostavio traga.

- Kao i obično, njega smo dosta ranije stavili da spava. To je njegova sobica, a mi smo tu odmah u susednoj. Nije mnogo vremena prošlo otkako smo legli kada me je probudila ona tutnjava. Otvorio sam oči i shvatio da je zemljotres. Čini mi se da sam povikao Sanji da stane sa malim u ragastov od vrata, misleći u magnovenju da je on sa njom. Još je trajala tutnjava kada sam čuo malog kako plače i doziva nas - priča Viktor Vasić.

DRAMA U SOBI

U mrklom mraku, shvativši da je dijete u sobi, Viktor otvara vrata i istog momenta biva sleđen. Na krevetu ispod dečjih crteža, tamo gdje je spavao mali Nikola, zatiče gomilu blokova i maltera koji su do prije nekoliko sekundi bili krovna ploča.

- Čujem ga da kuka, a ne znam gdje je i počinjem besomučno da preturam blokove. Da li je upao kada je potres počeo između dva režnja ugaone garniture na kojoj spava, da li je stvarno neka viša sila u pitanju? Zaista ne znam. Ne znam ni koliko je trebalo da dođem do njega. Znam samo da sam ga zgrabio i pobjegao napolje.

A Nidžina soba izgleda apokaliptično. Svuda rasturen nameštaj, prevrnute police, a krevet pod blokovima, stiroporom i gredama. Nad mjestom gdje mu je bila glava dok je spavao visi ogroman komad zida zakačen na elektrovodove.

- Pa, jesam se uplašio. Prvo se čulo brrrrr... Pa huuu... I onda je sve puklo. Ali ja sam, kao Ben Ten koji može da se u sve pretvori i zaustavi zid - objašnjava Nidža, pominjući svog omiljenog crtanog heroja.

Na svaki nagli pokret, međutim, ovaj simpatični dječačić, koji nam je poverio da moramo da pozdravimo drugare iz igraonice, i posebno jednu Angelinu, skače i trza se. Priznaje i da se malo povrijedio.

- Malo po glavi, guzi i malo po prstiću - objašnjava podižući šaku.

U sobu, koju njegovi roditelji, čekajući opštinsku komisiju, još nisu raščistili jer za rekonstrukciju kuće nemaju dovoljno para, Nidža zasad ulazi isključivo u tatinom naručju. Baš onako kako je iz nje izbjegao pretprošle noći.

I dok mališan spava u manjoj kući, u istom dvorištu kod bake, mnogi Kraljevčani su već u prvom danu poslije zemljotresa od brojnih komisija koje su formirane u gradskoj skupštini dobili obavještenje da njihov dom nije uslovan za življenje.

Tako familija Čađenović u Ulici Boška Toškovića, čija kuća vrijedi sigurno nekoliko stotina hiljada evra, jedva da smije da joj priđe. Doslovce se raspukla. Krov svaki čas može da se odvoji i završi na zemlji, a pukotine u sobama su po nekoliko centimetara.

- Ne mogu da kažem da nije lijepo od grada što nam je ponudio da spavamo na Goču, ali kako će odatle moja kćerka da ide u školu. Nama je najvažnije da dođu što prije oni koji treba da kažu da to više nije za život, da mora da se ruši ili možda može da se popravlja. Da vidimo šta će država po tom pitanju da uradi - kaže Gordana Čađenović.

Goran Stevanović iz Ulice Ljubisava Jankovića porodicu je evakuisao u malu ljetnju kuhinju, u kojoj su se stisli jer cijeli sprat kuće može da padne svaki čas.

- Stvarno ne znam šta da radim. Ono od prve ploče može da se rascvjeta ako neko jače šutne u temelj. A lijepo smo je pravili. Sve po propisima i projektima - kaže Goran rezignirano

(Blic.rs/tg)