Izvor: Sport Centar

Piše: Hajrudin Prolić

Trebali smo ih zgaziti. Razbiti još u prvom poluvremenu sa 3:0. Uzeti bodove koji su nam se nudili. Trebali smo. Ali nismo.

Ponovo smo prozujali tim kratkim puteljkom od euforije do očaja. Klasika. Mogli bismo ponovo sve pripisati sudbini ili lakonski kostatovati – to je fudbal.

No, iskustvo nas uči da je nogometna reprezentacija BiH šanse za plasman na velika takmičenja, kao po pravilu, trošila u utakmicama u kojima je nosila etiketu favorita. I upravo se taj isti jezivi strah javio kada je kazahstanski vezista Baktiyor Zainudtinov u petoj minuti nadoknade iz slobodnog udarca pogodio donji kut gola Zmajeva.

Here we go again. Promptno su se u glavi upalile one slike kikseva protiv drugih nogometnih patuljaka – ili blaže govoreći selekcija sa slabijim rejtingom – iz nekih prošlih kvalifikacija. Od Kipra do Armenije. Proberite.

Suviše često se vrtio taj scenario da bismo na koncu sve podvukli pod konstataciju da je, eto, fudbal jednostavno takav.

Konačno bismo, valjda, trebali nešto naučiti iz tih lekcija na kojima uporno padamo umjesto što tek tako utjehu pronalazimo u relativiziranju i floskulama o sportskoj nepravdi.

A mnogo toga se može naučiti upravo na primjeru sinoćnjeg meča kvalifikacija za Mundijal u Zenici. U kojem smo ponudili dva različita izdanja u dva poluvremena.

U prvih 45 minuta smo igrali upravo onako kako treba protiv nominalnog autsajdera. Stjerali smo Kazahstan u mišiju rupu, u startu osujetili plan protivnika da visokim presingom dođe do šanse ili ugrozi građenje naših napada. Stvarali smo prilike. Bezbroj prilika, mitraljez se nije hladio. Ali u toj baražnoj vatri izostao je ključni element – preciznost. Tokom utakmice smo 24 šutirali premo golu gostiju, ali samo pet u okvir.

 
Veliki broj šansi ne znači ništa ako ne postignete gol. Još i možete biti kažnjeni. Kao što i jesmo. Prekid, korner, evidentna bolna tačka ekipe selektora Ivayla Peteva koju su Kazahstanci iskoristili na pravi način i poveli u 52. minuti.

Od tog trenutka potpuno se izgubila igra iz prvog poluvremena, a imala je glavu i rep, sve nepohodne sastojke. Lopta se stihijski ubacivala u šesnaesterac hermetički zatvorenog Kazahstana, dok nismo dovoljno brzo odgovarali na poklonjene lopte u sredini terena, kada smo i imali nekog prostora organizovati pristojnije akcije.

Sreća je pa smo ipak igrali protiv nedoraslog rivala, koji je pukao pod pritiskom. Izjednačujemo udarcem Miralema Pjanića s bijele tačke, a eksplozija emocija je uslijedila pet minuta prije kraja regularnog toka meča, kada Luka Menalo, nesvojstveno sebi, glavom zabija iz kornera koji je izveo novi nogometaš Besiktasa.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)