Bjelašnicu je priroda obdarila brojnim ukrasima, od impresivnih vrhova s kojih se pružaju pejzaži koji svjedoče o ljepoti ove planine i njenog krajolika. Raznolika flora i fauna su je prošarila od podnožja, preko žumskih staza, grebena, pašnjaka, dolina...raznolik je i njen hidropotencijal, a morfološki fenomen kanjona Rakitnice je zadivljuće čudo prirodnih ukrasa. Među draguljima Bjelašnice je i Lokvanjsko jezero do kojeg se kao i do svake prave vrijednosti treba zamučiti da bi se stiglo... u planinarskoj kategorizaciji zavisno od pravca kretanja smatra se zahtjevnijom planinarskom turom.

Ovu posebnost u srcu Bjelašnice podno jednog od njenih vrhova ( Vlajna) jučer je pohodila grupa sarajevskih planinara koji se pod vodstvom Elze Babić, vrsne planinarke, nakon višesatnog pješačenja bili nagrađeni ljepotom Lokvanjskog jezera i bogatstvom prirode koja ga okružje. Kolorit ljetnih boja niskog rastinja iz kojeg se ukazuju borovnice, šumske jagode i maline, aromatičnog bilja i cvijeća, do impresivne crnogorične šume koja je ukrasila padine prema Vlajni... ljepota koja odmara, opušta i kazuje kako priroda daruje ljude nesebično.

Na Lokvanjskm jezero na nadmorskoj visini od 1.760 metara pored 15 sarajevskih planinara bila je i TV ekipa koja je sa Bracom Babićem, planinarskim i turističkim vodičem, nadzornikom parkova prirode, snimala reportažu o tom bjelašničkom gorskom oku.

Nažalost, taj ukras Bjelašnice je ugrožen barskim biljem koje ga guta, pretvarajući jezero u močvaru.

Lokvanjsko jezero je elipsastog je oblika, dugo 100 metara, široko 60 i duboko dva metra. Napaja se iz ledenjaka i obližnjeg izvora. U jezeru živi triton, endemični vodozemac. Izloženo je jakim zatrpavanjem sipara sa istočne strane na kojoj se počela formirati močvara. Značajan dio površine jezera prekriven je barskom vegetacijom s tendencijom daljnjeg širenja, te ako se ne izvrši hitna sanacija, jezeru prijeti potpuni nestanak. Još jedan među brojnim dokazima da ljudi svojim nemarom i nehatom ne vraćaju prirodi ono što im daruje. A šta ostavljaju u naslijeđe svojoj djeci i generacijama koje dolaze, pitanje je koje se nameće na svakom koraku od urbanih do prostora gdje nije stigao asfalt.

Do Lokvanjskog jezera se može doći isključivo pješačenjem sa Igmana preko Javornika ili iz pravca Ljubovčića i Pazarića. Planinarski dom Stanari je uobičajeno odmorište na putu prema Lokvanjskom jezeru ili u povratku gdje su i jučer planinari imali ugodno osvježenje i odmor prije povratka prema selu Lokve.

(FENA/dg)