Zlatko Lagumdžija, koji je godinama bio jedna od ključnih političkih ličnosti u BiH, posljednih godina uglavnom se odmakao od dnevnopolitičke zbilje te se posvetio svojevrsnom akademsko-diplomatskom angažmanu kroz koji promovira BiH i njene interese u regionu, Evropi i svijetu

Ipak, u velikom intervjuu za Raport.ba načinio je opsežnu analizu političke zbilje u Bosni i Hercegovini. Između ostaloga, komentarisao je imenovanje Christiana Schmidta za novog Visokog predstavnika i reakcije koje su uslijedile iz drugog entiteta, a najglasnije od Milorada Dodika...

- Dodik je ušao u put bez povratka. Kraj se bliži. Svjestan je metle koja mu se sprema. Otišao je predaleko i prodao dušu đavolu. On više nije ušao u rat samo sa Bošnjacima, već sa najmoćnijim zemljama i evropskim vrijednostima.
Njegova izjava o Bošnjacima, koju je prije nekoliko dana proizveo nema nikakvog opravdanja. Naprotiv. Ovo što je on izgovorio, na evropskom tlu tako nešto se čulo od jednog drugog čovjeka o jednom drugom narodu. To se zadnju put moglo čuti od Hitlera prije nego se ubio u svojoj kancelariji u Berlinu maja 1945. Nakon toga ova retorika se nikada nije moglo čuti od strane ni jednog izabranog zvaničnika na Evropsko tlu. Primitivno i besprizorno vrijeđanje Bošnjaka ne govori ništa o tom narodu već o Dodiku koji zaslužuje prezir prije kazne koja će ga svakako stići.
To njegovo vrijeđanje može začuditi samo one koji nisu na vrijeme uočili njegovu izjavu kada je direktno optužio Njemačku i rekao za Nijemce da je ovo zavjera Germana protiv Srba, ‘jer time Nijemci hoće sa sebe da saperu ljagu da su jedini genocidni narod u Evropi’.
Dakle, čovjek je hladno njemački narod optužio kao genocidan i jos tražio da ga narod podrži svojim potpisima, a opozicija da mu bude kolektivni zaštitnik i saučesnik u vrijeđanju svakoga ko mu padne na pamet. Ostaje samo da se vidi gdje će završiti i koga će sve povući sa sobom u ambis kada je ovako poče sa Njemcima a nastavio sa Bošnjacima.
U takvom ozračju treba posmatrati novog visokog predstavnika. Čovjeka koji dolazi iz potpuno drugog filma u odnosu na one koje je Dodik do sada gledao - smatra Lagumdžija.

Na pitanje može li Denis Zvizdić biti čovjek koji će opoziciju okupiti oko sebe u kandidaturi za člana Predsjedništva BiH, Lagumdžija odgovara:

- Ne bih želio da bilo koga ‘kandidiram’ ali neću ni da vam ‘pobjegnem’ od ovog pitanja. Zato vam se mogu osvrnuti na one koji su već se sami ponudili ili ih je javnost poslala u kandidatsku orbitu. Mislim da je svakako još rano i otvarati a naročitio zatvarati listu kandidata. Bojim se da ne dobijemo ‘previše dobrih’ kandidata. Zvizdić je svakako najavio utrku sa Izetbegovićem i predstavlja kredibilnog kandidata kao i Haris Silajdžić koji bi napravio ‘uzbudljivu’ utakmicu na bošnjačkom i bosanskohercgovačkom desnom centru. Ako se ozbiljno traži neko ko će pobijediti Izetbegovića, koji je prvi istrčao sa kandidaturom, onda je potrebno imati nekoga ko može uzeti ne samo određeni broj glasova centra vec i glasove rasute ljevice.

Mislite na SDP-ovog Denisa Bećirovića, za kojeg kažu da je već drugovim rekao da ne računaju na njega i da se povukao?

Ne znam ni da li je bio kandidat ni da li je odustao. Znate da ne pratim domaće unutarstranačke scene, ali povremeno se bavim procesima i ljudima koji određuju našu zajedničku sudbinu. Da vas podsjetim, bila je prije rata popularna ona rok grupa ili bolje rečeno duet pod nazivom ‘Denis i Denis’. Poznati su bili po tome što su birali samo sladunjave zicer hitove. Dakle pjesme koje su zicer, znate da će biti hit. Ako neće biti prvi na top hit listi onda pjesmicu neće ni snimati. A bojim se da na ovim izborima se ne može nikome garantovati zicer. Dakle jedan Denis bi mogao računati na respektabilan rezultat, ali oba ovaj put ne mogu biti zicer.

Ko je onda taj koji bi mogao pobijediti Izetbegovića?

To svakako treba biti neko ko se moze i suštinski suprotstaviti Izetbegoviću. Neko ko ima gravitas da se suprotstavi Izetbegoviću, a istovremeno da bude ipak, kandidat koji će pokupiti respektabilan broj glasova rasute ljevice. Zašto? Jer birači koji su poslednjih godina najviše apstinirali su glasači ljevice. Od oko 700.000 glasova koliko podjele kandidati koji se prepoznaju kao borci za bosanskohercegovačke i bošnjačke interese, na kandidate ljevice je godinama islo oko 300.000 glasova. Dakle gruba procjena je da je po 300 hiljada išlo na glasove koji se mogu okarakterisati kao desni i kao lijevi dok su preostalih 100 hiljada bili glasači koji se mogu okarakterisati kao centar. ‘Mali problem’ za ljevicu je što na poslednjim lolalnim izborima ne samo što nije imala 300 hiljada nego nije prebacila ni 200 hiljada glasova. Kući je ostalo ogromno biračko tijelo koje je nekada glasalo za lijeve stranke.
Ozbiljan kandidat može pobijediti Izetbegovića. Ali to mora biti pravi, koji će okupiti ljevicu, biti prihvatljiv NiP-ovim, prihvatljiv razočaranim SDA-ovcima. To znači da opozicija treba imati kandidata koji će biti kandidati saradnje ili sukoba. I to svakako mora biti čovjek koji može ne samo sa Dodikom i Čovićem, već prije svega, sa Vučićem i Plenkovićem politički i intelektualno razgovarati ravnopravno.
Drugim riječima, mada sam vam ovde komentarisao četiri ozbiljna kandidata, prerano je za ozbiljnije analize i predviđanja pobjednika ove utrke koja neće ni početi prije proljeća naredne godine.
Jedino što je sada sigurno je da su svi konji jos uvijek u livadama - navodi Zlatko Lagumdžija.

Kompletan intervju čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)